Iranski režim je prije manje od dva mjeseca pobio desetke tisuća nenaoružanih prosvjednika među kojima je bilo i djece i maloljetnika. Prosvjednici su tada očajnički molili američkog predsjednika Donalda Trumpa za pomoć koju im je on obećao, ali nije bio u mogućnosti dostaviti.

Naime, saveznici s Bliskog istoka (Izrael i druge zemlje iz regije) molile su ga tada da ne intervenira jer američka vojska nije imala spremnu infrastrukturu za zaštitu od odmazde.

Ispalo je da je Trump iznevjerio prosvjednike. Međutim, on je samo uzeo vremena da pripremi teren. Budući da pregovori o zabrani nuklearnog naoružanja nisu vodili nikamo, bilo je jasno da se američko-izraelski napad mora dogoditi.

U prvom danu udara, u subotu 28. veljače, izraelske i američke vojne snage već su postigle značajne i dotad neviđene uspjehe: likvidirale su skoro cijelo iransko vodstvo, uništile većinu mornaričkog, zračnog i protuzračnog sustava iranske vojske i unazadile nuklearni program Irana za bar 10 godina.

Rat je nakon toga trebao biti završen. Zamislite da su tada stali, pretrpjeli iransku odmazdu i rekli: "To je to, mi smo svoje postigli". Trump bi lako to mogao prikazati kao brzu i uspješnu akciju, kao "još jednu pobjedu". Iranski režim, obezglavljen i bitno osakaćen, bio bi još godinama nesposoban za bilo kakve značajnije akcije u pogledu financiranja svojih skupina na Bliskom istoku. Bio bi suviše zaokupljen borbom s nezadovoljstvom stanovnika uslijed ekonomskih problema koji bi za njih tek uslijedili.

Ako je cilj ovog rata bio spriječiti opasnost za Izrael, to je postignuto za sljedeće desetljeće ili duže. Ako je cilj bio kazniti vodstvo Irana zbog masovnog pokolja civila, to je također postignuto. Ako je cilj bio onemogućiti iranski nuklearni program, i to je postignuto.

Jedan sam od onih koji su vidjeli "viši cilj" u ovoj akciji, barem prvoga dana. Odbacio sam prigovore o kršenju međunarodnog prava iz jednostavnog razloga što se to međunarodno pravo krši već dosta dugo, ali to dosad nije smetalo ovima što su sada odjednom jako zabrinuti za pravo. Međunarodno pravo se krši u UN-u koji žmiri na poteze Kine, Nigerije, Irana i drugih zemalja dok štanca stalno nove rezolucije protiv Izraela. Međunarodno pravo su ubili političari i mediji kojima je ideologija bitnija od prava.

Imam neke principe za koje sam iz iskustva naučio da jasno odvajaju dobro od lošega; ispravno od pogrešnoga. To su, prije svega, privrženost našoj zapadnoj civilizaciji, najhumanijoj i najnaprednijoj u povijesti čovječanstva, koju moramo čuvati i braniti od unutarnjih i vanjskih neprijatelja; zatim protivljenje antisemitizmu, koji je dokaz niskog morala i poraza ljudskosti. Ta dva principa me vode do toga da podržavam Izrael - on je uz SAD simbol Zapada u očima njegovih prijatelja i neprijatelja.

Izrael ima pravo postojati i braniti se. Ne podnosim režime koji ugnjetavaju svoje stanovništvo, a osobito one koji se temelje na vjerskim dogmama. Iranski režim je klasični primjer takve diktature, i uz to još predstavlja konstantnu prijetnju susjedima i ponajviše Izraelu.

Ali ne možemo silom natjerati cijeli svijet da prihvati naše vrijednosti. Takva doktrina je pogrešna, kobna, pa i samoubilačka. Moramo prihvatiti da postoje zemlje u kojima režimi tlače svoje građane i da mi to nažalost ne možemo promijeniti. Jer svaki pokušaj nasilne promjene izvana vjerojatno će rezultirati još većom patnjom i još gorim rezultatima.

Imao sam sve razloge da podržim taj napad na početku. Ali sada je dosta. Svi mogući logični ciljevi su postignuti. Režim neće biti srušen vanjskim udarima, to smo vidjeli na primjeru Afganistana - rat može trajati godinama i desetljećima, a da se ništa više ne postigne.

Samo ćemo gledati više smrti nevinih civila, djece, vojnika. Dugotrajni rat na Bliskom istoku će pokidati opskrbne lance, dovesti do nestašice nafte i visoke inflacije u cijelom svijetu, poglavito Europi. Posljedice bi mogle biti strašne za sve.

Nema smisla da se to nastavi. Predsjednik Trump nema ni ovlasti ni podršku Kongresa u svojoj zemlji za dugotrajni rat. Izraelska vlast na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom ima planove to produžiti još godinama. Nisam jedan od onih koji će automatski osuditi izraelsku vlast zbog želje da neutraliziraju opasnosti u regiji, ali ona fakat zna pretjerati. Ako SAD odustane od daljnjeg ratovanja, morat će i Izrael. Zato je sada na potezu Trump.

Trump je takav da donosi neočekivane odluke i često mijenja stavove. Na to može utjecati američko javno mnijenje koje većinom ne podržava udare na Iran. Što dulje rat bude trajao, to će se nezadovoljstvo Amerikanaca povećavati. To bi moglo natjerati Trumpa da odustane od daljnjih akcija i proglasi pobjedu u svome stilu.

U svakom slučaju, za dobrobit cijelog svijeta, rat protiv Irana treba što prije prekinuti.