U nedjelju, 25. listopada, Srbija izlazi na prijevremene parlamentarne izbore. Republička izborna komisija potvrdila je 18 lista s 2.418 kandidata. Ali stvarni izbor svodi se na jedno pitanje: Aleksandar Vučić, da ili ne?
Ankete pokazuju neizvjesnu utrku. Prema istraživanju Ipsosa, koje je naručila Vučićeva lista, njegova Ujedinjena Srbija ima 47,4 posto, a Studentska lista 40 posto. Istraživanje NSPM-a daje obrnut rezultat: Studentska lista 44,5 posto, Vučić 42,7. Sve ostalo, prema obje ankete, bori se s izbornim pragom od 3 posto.
Srbija će, dakle, birati između dvije velike opcije. Problem je u tome što nijedna od njih ne nudi ono što bi zemlji najviše trebalo.
Vučić: 14 godina države-stranke
Srpska napredna stranka (SNS) na vlasti je od 2012. U tih 14 godina Vučić je bio ministar, premijer i predsjednik. Sada podnosi ostavku na mjesto predsjednika kako bi se ponovno kandidirao za premijera. Lista mu nosi ime: "Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija".
Kampanja je pokazala kako izgleda sustav u kojem se država i stranka više ne razlikuju. Tjedan dana prije raspisivanja izbora usvojen je rebalans proračuna s jednokratnim isplatama: umirovljenici dobivaju od 170 do 300 eura, primatelji socijalne pomoći i dječjeg doplatka oko 210 eura, a svaki punoljetni građanin može zatražiti 50 eura.
Mirovine rastu 7,5 posto od prosinca, plaće u javnom sektoru 8 posto. Umirovljenici su dobili pisma u omotnicama Fonda PIO, s Vučićevim potpisom. Nitko nije objavio tko je platio tiskanje i slanje.
Ekonomist Milojko Arsić upozorava da taj kratkoročni poticaj nije održiv, ostavlja trajni javni dug i može povećati inflaciju. Novinar Milan Ćulibrk kaže da novca nema i da se mora posuditi pa će primatelj 100 eura na kraju vratiti 110 do 115.
Organizacija Crta upozorava da se briše granica između države i stranke i da su razmjeri takvih mjera veći nego u prethodnim izbornim ciklusima. OESS je zbog pritisaka na birače, nejednakih uvjeta i stanja u medijima otvorio promatračku misiju.
To nije socijalna država. To je kupovanje glasova novcem poreznih obveznika, i to onih budućih.
Vanjska politika Ujedinjene Srbije ista je kao i proteklih 14 godina: podrška ulasku u EU, ali bez sankcija Rusiji, suradnja s NATO-om bez članstva i bez priznanja Kosova. Sjedenje na dvije stolice koje Vučić predstavlja kao mudrost, a koje je u praksi Srbiju učinilo partnerom kojem nitko ne vjeruje do kraja.
Studentska lista: ujedinjeni protiv, ali za što?
Studentska lista nastala je iz pokreta koji je izbio nakon pada nadstrešnice na kolodvoru u Novom Sadu u studenom 2024., u kojem je poginulo 16 ljudi. Studenti su mjesecima prosvjedovali protiv korupcije i zahtijevali odgovornost. Taj je pokret bio hrabar, masovan i uglavnom miran, i Srbija mu duguje mnogo.
Ali pokret nije isto što i vlada.
Lista nema vođu, što je studentima bilo načelno važno. Nositelj je kardiolog Ilija Srdanović, a 250 kandidata, većinom akademici, stručnjaci i javne osobe, izabrali su studentski plenumi.
Podržale su je i bivše parlamentarne oporbene stranke, uključujući Demokratsku stranku, koje su odustale od vlastitih lista. Na njoj su ljudi vrlo različitih uvjerenja: od lijevog sociologa Joje Bakića do bivšeg guvernera Narodne banke Dejana Šoškića i kandidata koji Kosovo nazivaju privremeno okupiranim teritorijem i traže čvršće veze s Republikom Srpskom.
Spaja ih jedno: Vučić mora otići. To je legitiman i, s obzirom na stanje institucija, razumljiv cilj. Ali što nakon toga?
Studentski program, "Studentski plan" od 11 točaka, najjači je ondje gdje je riječ o institucijama: posebna tužiteljska policija za korupciju, zakon o porijeklu imovine, objava svih državnih ugovora i natječaja, oslobađanje javne televizije RTS od političke kontrole, kraj stranačkog zapošljavanja i stručnjaci na čelu javnih poduzeća. To je program vladavine prava, i klasični liberal s njim nema problem.
Ekonomski dio je drugačiji. Država bi kontrolirala cijene lijekova. Država bi davala bespovratna sredstva i subvencije startupima, inovacijama, domaćim poduzetnicima i poljoprivrednicima. To je recept za nestašice i bankrot.
Udžbenici bi bili besplatni za sve. Gradili bi se pristupačni stanovi za najam i kupnju, uz porezne olakšice za mlade obitelji i zaposlene u obrazovanju i zdravstvu. Maksimalno trajanje ugovora na određeno skratilo bi se s 24 na 12 mjeseci...
Program nema izračun troškova. Jedini navedeni izvor financiranja je novac vraćen od korupcije, bez procjene koliko bi to iznosilo.
Kontrola cijena lijekova vodi nestašici lijekova, a ne jeftinijim lijekovima. Subvencije za "domaće poduzetnike" najbrže stvaraju upravo onu vrstu veza između države i biznisa protiv kojih studenti prosvjeduju.
Skraćivanje ugovora na određeno neće stvoriti više stalnih radnih mjesta nego manje zapošljavanja. A program bez izračuna troškova, koji se nada da će platiti novcem vraćenim od lopova, nije program nego nada.
U vanjskoj politici Studentska lista je nejasnija od Vučića. O ulasku u EU odlučivalo bi se na referendumu, sankcije Rusiji se odbijaju, stav o NATO-u je neodređen, a Kosovo je "neodvojivi dio Srbije".
Kako će se vlada u kojoj sjede ljudi od marksista do nacionalista dogovoriti o bilo čemu od toga, nije jasno. I nije jasno znaju li birači uopće što će dobiti, osim Vučićeva odlaska.
Ostali: borba za prag
Ivica Dačić – Faktor stabilnosti (SPS). Socijalisti nekadašnje Miloševićeve stranke, danas Vučićev koalicijski partner, nude, prema vlastitim riječima, "državotvorna i socijalistička načela": protivljenje sankcijama Rusiji, suradnju s Kinom i podršku ulasku u EU. Prema anketama su oko praga, s 2,9 do 3,2 posto. Ako prođu, vjerojatno će ponovno biti jezičac na vagi za Vučića.
Europska Srbija (Marinika Tepić, Zdravko Ponoš). Koalicija SSP-a Dragana Đilasa, Srbije centra i Solidarnosti jedina je velika opcija koja otvoreno podupire usklađivanje s vanjskom politikom EU-a, uključujući sankcije Rusiji, te članstvo u EU do 2030.
Zalaže se za neovisno pravosuđe i nultu toleranciju prema korupciji. Ekonomski je socijaldemokratska. Prema NSPM-u ima 2,7 posto, ispod praga, djelomično zato što je odbila pridružiti se studentima.
Autentična desnica (Miloš Jovanović). Novi DSS, monarhisti i koalicija NADA: euroskeptična desnica, protiv sankcija Rusiji, za vojnu neutralnost i protiv priznanja Kosova. Prema NSPM-u ima 2,5 posto.
Manjinske liste. Savez vojvođanskih Mađara, bošnjačke liste, albanska koalicija i druge imaju niži prag i vjerojatno će ući u parlament. Mogle bi biti ključne za stvaranje većine.
Gdje je sloboda?
Ovo je najporazniji dio priče. Među 18 lista nema nijedne koja ozbiljno zastupa ograničenu državu, niže poreze, slobodno tržište i osobne slobode kao cjelinu.
Vučić nudi državu koja kupuje lojalnost posuđenim novcem. Studenti nude državu koja bi bila poštenija, ali "svemoguća": kontrola cijena, subvencije, državni stanovi i regulacija tržišta rada.
Socijalisti nude socijalizam. Europska Srbija nudi socijaldemokraciju. Desnica nudi nacionalizam. Jedina lista s riječju "liberalna" u imenu, Liberalno zelena stranka, nije objavila ni program ni vanjskopolitičke stavove.
To nije slučajnost. To je slika društva u kojem je država desetljećima bila glavni poslodavac, glavni investitor i glavni dijelitelj usluga, i u kojem se ne postavlja pitanje treba li država raditi manje, nego samo tko će njome upravljati.
Najjači argumenti obiju strana
Pošteno je čuti i argumente koje iznose pristaše obiju velikih opcija.
Vučićeve pristaše reći će da je Srbija pod njim doživjela stabilnost, rast i velika ulaganja u infrastrukturu, autoceste, željeznice i strane tvornice, te da se nezaposlenost znatno smanjila. Reći će da politika sjedenja na dvije stolice štiti Srbiju u opasnom svijetu i da je studentski pokret, bez iskustva i jasnog programa, recept za kaos.
Te su tvrdnje dijelom točne: Srbija je u proteklom desetljeću doista privukla strana ulaganja i izgradila infrastrukturu. Ali stabilnost koja počiva na slabim institucijama, kontroliranim medijima i stranačkom zapošljavanju stabilna je samo dok se ne uruši, kao nadstrešnica u Novom Sadu.
Pristaše Studentske liste reći će da je ideološka raznolikost prednost, a ne slabost: prvi je zadatak vratiti institucije, a o ekonomskoj politici moći će se raspravljati kada u zemlji ponovno budu postojali slobodni mediji, neovisni sudovi i pošteni izbori.
To je ozbiljan argument. Srpski "big tent" podsjeća na koalicije koje su u srednjoj i istočnoj Europi rušile autoritarne režime, od Slovačke 1998. do Slovenije. Neke su uspjele, neke su se raspale u roku od godinu dana. Raspad nije neizbježan, ali mora se imati na umu.
Država ostaje jedini odgovor
Ako pobijedi Vučić, Srbija dobiva još jedan mandat iste politike, s još manje ograničenja vlasti i još više duga. Ako pobijede studenti, Srbija dobiva šansu za obnovu institucija, ali i vladu bez zajedničke ekonomske i vanjskopolitičke vizije, koja će se morati usuglasiti o svemu osim o tome koga je srušila.
U obama slučajevima, država ostaje u središtu svega. Rušenje autokrata nužan je uvjet slobode, ali ne i dovoljan.
Bez ljudi koji vjeruju da građaninu ne treba država koja mu daje lijekove po kontroliranoj cijeni, jednokratnu pomoć od 50 eura i radno mjesto u javnom poduzeću, nego država koja mu ne stoji na putu, Srbija će, tko god pobijedio, ostati zemlja u kojoj je država odgovor na svako pitanje.
