Ministarstvo gospodarstva 22. listopada objavilo je priopćenje s naslovom koji zvuči kao pobjeda: mladi i umirovljenici podržavaju mjere koje im olakšavaju usporedbu cijena. Riječ je o dva nova pravilnika, o isticanju bazne cijene i o načinu objave cjenika, kojima se obveza objave cijena širi s trgovina i na usluge.

U ime mladih govorio je Luka Antončić iz Savjeta mladih:

"Svaki euro nam može biti bitan i zato podržavamo sve mjere koje potiču dodatne informacije o kretanju cijena", rekao je, uz pohvale digitalnim platformama za usporedbu cijena s cjenicima koji se mogu pretraživati.

Ono što priopćenje ne spominje jest da je Luka Antončić od studenoga 2025. predsjednik gradske organizacije Mladeži HDZ-a u Varaždinu.

Stranka hvali samu sebe

Antončić ima pravo na svoje mišljenje i nema razloga sumnjati da ga iskreno zastupa. Bivši je predsjednik Nacionalnog vijeća učenika, student prava i član Studentskog zbora. Problem nije u njemu.

Problem je u tome što ministarstvo HDZ-ove vlade predstavlja izjavu funkcionera HDZ-ove mladeži kao "glas mladih", bez da tu činjenicu navede. To nije podrška mladih. To je stranka koja hvali samu sebe i potpisuje se drugim imenom.

U javnom savjetovanju o tim pravilnicima stiglo je do 21. listopada oko 400 komentara. Ministarstvo je odlučilo istaknuti onaj koji je dao čovjek iz vladajuće stranke.

Poslodavci su, primjerice, rekli nešto sasvim drugo. Hrvatska udruga poslodavaca podržava ciljeve transparentnosti, ali upozorava da obveza neće bitno utjecati na inflaciju, jer ne dira u glavne pokretače cijena: energiju, sirovine, rad i nabavu.

Upozorava i na administrativne i financijske troškove prilagodbe poslovnih i informatičkih sustava te stalnog ažuriranja cjenika, koji bi se na kraju mogli preliti u cijene i podići ih, što je suprotno od namjeravanog učinka.

HGK traži izuzeća za turističke pakete, rent-a-car, čarter, taksi, financijske usluge i usluge koje se naplaćuju po individualnom upitu te pojednostavljena pravila za male restorane koji bi inače morali isticati baznu cijenu za svako jelo na jelovniku.

Tih glasova u priopćenju nema.

Usporedba cijena nije izum Vlade

Antončićeva izjava sugerira da mladi mogu uspoređivati cijene zahvaljujući državnim mjerama. To nije točno, ili barem nije cijela istina.

Platforme za usporedbu cijena u Hrvatskoj postoje gotovo dva desetljeća. Nabava.net i Jeftinije.hr godinama omogućuju usporedbu cijena tehnike, kućanskih aparata i drugih proizvoda, bez ikakve državne obveze.

Aplikacija Košarica, koju je razvio Stipe Staglicić, objavljena je u veljači 2024. i nudi usporedbu cijena iz više od trideset trgovačkih lanaca. To je godinu dana prije nego što je Vlada trgovcima propisala obvezu svakodnevne objave cjenika.

Usporedba pokazuje i nešto drugo. Ministarstvo gospodarstva je u veljači 2023. predstavilo vlastitu aplikaciju "Kretanje cijena", koja je stajala manje od 26.000 eura. Pratila je cijene oko 300 proizvoda u samo tri trgovačka lanca.

Na dan predstavljanja još je bila u testnom načinu rada, a ministarstvo je govorilo da građanima ne želi dati "poluproizvod". Privatni programer istodobno je izradio aplikaciju koja pokriva deset puta više trgovaca.

Kada je potražnja za usporedbom cijena porasla, tržište ju je zadovoljilo samo. Država je, kada je pokušala isto, napravila lošiji proizvod.

Gdje je regulacija pomogla, a gdje odmaže

Pošteno je priznati i ono u čemu Vlada ima pravo.

Kada je početkom 2025. trgovcima propisana obveza svakodnevne objave cjenika u obliku koji se može strojno čitati, nastao je novi val platformi. Usporedicijene.info bila je prva koja je omogućila usporedbe nakon te odluke, a njezina je aplikacija imala više od 30.000 aktivnih korisnika tjedno.

Nenad Bakić pokrenuo je stranicu MojeCijene. Obveza objave podataka olakšala je posao programerima, koji više nisu morali ručno prikupljati cijene.

Obveza objave informacija nije isto što i kontrola cijena. Ona ne propisuje koliko nešto smije koštati, nego samo traži da se cijena objavi. Za klasičnog liberala to je znatno blaža intervencija od ograničavanja cijena i neki liberali bi je čak branili kao način da se tržište učini transparentnijim.

Ali iz toga ne slijedi da je svako širenje te obveze dobro. Objava cjenika velikih trgovačkih lanaca s tisućama standardiziranih proizvoda jedno je. Obveza da mali restoran ističe baznu cijenu po kilogramu za svako jelo, da agencija objavljuje cjenik usluge koja se naplaćuje po upitu ili da obrtnik stalno ažurira cjenike na internetu nešto je sasvim drugo.

Trošak takvih obveza za malog poduzetnika razmjerno je mnogo veći nego za veliki lanac, a korist za potrošača mnogo manja. Usporedba cijena hamburgera u dva restorana ne zahtijeva pravilnik.

Pravi test bila bi procjena koliko te obveze koštaju i koliko štede potrošačima. HUP je upravo to tražio, a ministarstvo je pristalo na procjenu učinka šest mjeseci nakon primjene. Do tada, pohvale funkcionera vlastite stranke nisu dokaz da mjere djeluju.

Hvalite me, usta moja

Mladi u Hrvatskoj doista uspoređuju cijene. Rade to pomoću aplikacija koje su napravili privatni programeri, od kojih su neke postojale i prije nego što je Vlada odlučila da je to njezina zasluga.

Ako ministarstvo želi pokazati da mladi podržavaju njegove mjere, neka objavi što misle mladi koji nisu članovi vladajuće stranke. A ako želi pokazati da mjere djeluju, neka objavi brojke, a ne stranačke izjave podrške. Inače se to svodi na onu staru poslovicu: "Hvalite me, usta moja".