Piše: Denis Vlašić
7.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Piše: Denis Vlašić
7.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Višemilijunske štete koje naš ministar poljoprivrede proizvodi otkad je zasjeo na tu funkciju navele su me da malo prosurfam o kakvom se to čovjeku radi. Iako je jasno da je na funkciji kao običan partijac jer je pravnik i nema veze s poljoprivredom, iz njegovog životopisa vidljivo je da ima veze sa stotinama agencija i uhljebskih titula koje podsjećaju na Del Boya iz Mućki.
Sad je sasvim očito da ovaj gospon prodaje maglu i populizam pod utjecajem svojih partijskih drugova čiji je vjerni podanik od daleke 1997. i političkog puta koji kreće iz stranačke mladeži, ili bradeži - kako ih ja kolokvijalno nazivam u šali. Nisam ekonomski mag, ali osjećam se nevjerovatno kad gledam njega i ekonomske zablude koje nam redovito prodaje pa se ponekad ponesem kao ekspert čiji je nusprodukt ovaj tekst.
Poljoprivreda je jedan ozbiljan resor u kojem se može generirati puno radnih mjesta i novca koji dolazi iz izvoza, no u našoj državi ovo je redovito pozicija za nekog poslušnog tutleka koji predstavlja vladu u jedinstvenoj politici kupovanja socijalnog mira na uštrb onih koji privređuju. Prvi debakl zbio se kad je producirao aferu „salmonela“ i lov na vještice gdje su domaći proizvođači izgubili prilično velike svote novca. Iako nas odmalena uče da piletinu držimo malo dulje na vatri, ministar kojeg su neki mediji proglasili pankerom, a panker se zalaže za bezakonje i anarhiju, pravi veliku aferu kako bi se ulizao malim proizvođačima piletine koje možemo nabrojati na prste jedne ruke jer ih je država davno pomela svojim regulacijama.
Odgovor velikih na njegov pritisak bio je veći uvoz jer im je domaći picek radi sanitarnih inspekcija bio jednostavno preskup za prodaju ili daljnju preradu. Našem seljaku, koji ima iskustvo i znanje, konačno se otvorilo veliko europsko tržište, ali glavni kočničar i neprijatelj mu je vlastiti ministar čija će nedjela u budućnosti povesti državu u plansku ekonomiju kao nekad.
Ta izlizana i potrošena floskula „kupujmo hrvatsko“ jednostavno više nema nikakvo uporište u izranjavanoj ekonomiji iz koje ljudi masovno bježe, a oni koji ostaju gledaju da prođu što jeftinije. Stara poslovica kaže „kako ste sijali, tako ćete i žeti“, a ja se bojim da će poslije ovog čovjeka ostati samo gola pustinja i sjeta na neka vremena kad su imanja bila puna usjeva i stoke.
Dragi ministre, mi smo u doba Austrougarske bili glavni izvoznik sivog goveda u svijetu, a danas u dvedesetprvom stoljeću uspjeli ste nas uvesti u trgovinski rat s najbližim susjedima i praktički jedinim tržištem koje naše zaostalo gospodarstvo može zadovoljiti. Učinite nam uslugu i povucite se u neku agenciju, tamo vas ionako već dobro poznaju.