Projekt Slavonija počeo je prije 7 godina uvođenjem novog Pravilnika o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja. S obzirom na to da je svinja u Slavoniji bila ugrožena životinja, EU se odlučila žestoko izboriti za njih, a naša je Vlada je klimnula glavom. Pogledamo li u pravilnik, vidjet ćemo humane odredbe u vezi s jako puno stvari. Tako je propisano koliko svaka svinja mora imati kvadrata prostora za život, kako postupati prema krmačama, kako s prascima itd. Sve je to divno i krasno dok se nije došlo do sitnih slova u kojima se definiraju „potrebe svinja“.

Članak 3(6) Ne dovodeći u pitanje uvjete iz Dodatka ovoga Pravilnika, krmače i nazimice moraju imati stalan pristup materijalima za istraživanje koji udovoljavaju najmanjim uvjetima iz navedenog Dodatka.

Tek smo došli do 3. članka i spominje se nešto vrlo nejasno te teško opipljivo uzgajivačima. Materijal za istraživanje? U kasnijem Dodatku spominje se sijeno, nekakav miks od gljiva:

DODATAK, Poglavlje I., članak 4. Svinje moraju imati stalan pristup dovoljnoj količini materijala kojim im se omogućuje prikladno istraživanje i manipulacija, poput slame, sijena, drva, piljevine, komposta od gljiva, treseta, njihove mješavine ili drugih prikladnih materijala kojima se ne dovodi u pitanje zdravlje životinja.

Sve to zajedno zvuči odlično, svinje će biti sretnije, vlasnici osvješteniji, EU najvjerojatnije presretna jer se na poljoprivrednoj emisiji neće pojavljivati uspješan seljak s malim svinjcem.

Nakon izdanja Pravilnika uvedenog 2010. godine, svi su dobili određeno vrijeme prilagodbe, najdulje 3 godine. Pravilnik uređuje minimalne dimenzije pojedinih stranica „odjeljenja“ namijenjenih za uzgoj (ne samo kvadraturu), količinu potrebnog prirodnog osvjetljenja (jer rasvjeta ubija), maksimalnu količinu buke, kada se svinje smiju, a kada ne smiju gledati (stvarno!). Sve to, i s pravim planom bilo bi neizvedivo u par godina. Nije bilo ni plana ni novca ni razumijevanja.

Propisana su, naravno, sva nadležna tijela koja imaju pravo ići u nenajavljene inspekcije. Propisano je sve, osim sredstava kojim bi slavonski seljak trebao sagraditi novo gospodarstvo. Bila je tu vizija okrupljivanja, moderne poljoprovrede i zdrave hrane. Nikome u Slavoniji nije bilo jasno kako itko očekuje da netko podiže kredit na 20 godina za izvor prihoda ili prehrane koji mu čini 30% mjesečnog budžeta. Većina uzgajivača i vlasnika svinja ne živi samo od poljoprivrede.

Svi se još uvijek sjećamo prosvjeda seljaka, koji su se žalili kako im stanje ne odgovara i kako ne mogu preživjeti. Zgražala se tada hrvatska javnost nad novim traktorima i ismijavala ih što noću, dok stoje na blokadi ceste, popiju pokoju rakiju. Sada je Slavonijom zavladao mir i nema više prosvjeda.

Idućih godina Slavonija trpi manjak vizije, prebrzo uvođenje strožih propisa i neutaživu žeđ za naplatom poreza hrvatskih vlada. Smetalo im je što se veliki dio trgovine hranom u Slavoniji obavlja bez papira, što se velik dio tih transakcija ne obavlja novčanim putem nego kompenzacijama. Smetali su im nefiskalizirani stočni vašari, smetao im je naš način nabavke hrane.

Slavonija je po glavi stanovništva vjerojatno uplaćivala 3 puta manje krvničkog PDV-a na hranu, nego drugi dijelovi Hrvatske. Smetala su im naša klanja (kolinje, svinjokolja), za njih crnja ekonomija nego Tuđmanovi vragovi, a za nas potreba za preživljavanjem.

Država je uvođenjem sve strožih i većih restrikcija kroz 10 godina napravila trgovinsku pustoš. Maloprodajna trgovina je stala, dovoljno je bilo poslati inspektora na nekoliko vašara, da gleda u sitne zube prasaca i pita za veterinarsku papirologiju.

Previše je bilo zapljena mesa na izlasku s autoputa jer: „Gdje su papiri?“, „Gdje je žig mesnice?“...- "Ćaća zakl'o kod kuće pa smo ponijeli.“...- „Koji ćaća, koji mu je OIB?“

Tržište kao tržište vrlo je lako uništiti, a izgraditi jako teško. Tržište Slavonije je uništeno, a ponovna izgradnja ravna je nemogućem. Nikakva količina novca umjetno upumpana iz Zagreba sada ga neće spasiti jer više ne postoji.

Nedostatkom uvida u ponašanje trgovine na malo u Slavoniji, nije bilo moguće potaknuti njezin rast, modernizaciju i na kraju fiskalizaciju, nego je dovedena do apsolutnog kraha. Uništeno je divovsko tržište hranom i ljudi su je prisiljeni kupovati u trgovačkim lancima. Ovo meso ima sve papire, možemo biti bez brige. Iako slavonski seljak više ne može uzgajati vlastitu hranu, primanja mu se nisu povećala, nego drastično smanjila. Nema više svinja za kompenzaciju drva za ogrjev, nema ni za majstora da mu traktor popravi. Nema ni za što. Prije 15 godina u ovo doba godine traktori su brujali 10 sati dnevno, brusilice i švajsaparati (aparati za varenje) kvarili se od siline potrebnih popravaka, a gužve pred silosima su blokirale cijele gradove na tjedan dana. Danas nema nijedne od te tri stvari. Jedan od 30 poljodjelaca koji su preživjeli sada vuku dva vagona odjednom sa svojim američkim traktorima i brži su od auta. Tako i treba, je**eš IMT.

Sjećate se one čuvene slavonske: "Krmača mi oprasila troje/ Jedno meni, a Liniću dvoje"? Nadam se da su sada gospoda na vlasti sretna, sada nam je glavni hit švercanje duhana, sada smo stvarno kriminalni. Bio vam je bitan samo porez pa sada poreza nemate nimalo, krmače više ne prase troje.