"U okviru Projekta Slavonija, Baranja i Srijem ugovoreni su projekti vrijedni 9,7 mlrd kn, dok je od prošle sjednice Savjeta ostvaren rast ugovaranja projekata od čak 1,23 mlrd kn, što je znak da ulaganje europskih sredstava u 5 slavonskih županija ide dobrim tempom naprijed", pohvalio se premijer Andrej Plenković na Twitteru.

Gostujući u Slavonskom Brodu, Plenković se pohvalio milijunima kuna poreznih obveznika - onih iz drugih dijelova RH, ali i iz drugih zemalja EU - koje vlada preraspoređuje po slavonskim općinama.

Izgleda sjajno, zar ne? Slušajući Plenkovića, čovjek bi pomislio da je ta Slavonija nekakav raj na Zemlji. Sve puno para! Dijele se milijuni. A u stvarnosti, riječ je o regiji iz koje najviše stanovništva odlazi u inozemstvo. Samo u 2017. godini Vukovarsko-srijemsku županiju je napustilo više od 3 posto njenog stanovništva.

Prema istraživanju portala MojPosao, u slavonskim je županijama najniža prosječna plaća. Ako izuzmemo Osijek i Slavonski Brod gdje su plaće malo bolje, u svim ostalim dijelovima Slavonije prosječna plaća je ispod 5.000 kuna, s time da su u to ubrojene i plaće u javnom sektoru koje su u Slavoniji izrazito veće od onih u privatnom sektoru.

To znači da sva ta državna preraspodjela novca ne pomaže. Plenković se hvali socijalnom pomoći, i to tuđim novcem, naravno, koji on bez nekog jasnog kriterija ili s totalno netržišnim kriterijima, udjeljuje za stvari koje uglavnom nisu ekonomski održive. Ta socijalna pomoć dobro dođe općinama i javnom sektoru, dio novca ide i na poticanje zapošljavanja, ali sve to skupa čini od Slavonaca još veće ovisnike o tuđem novcu, a ne potiče održivi razvoj.

Nema razvoja bez privatnih investicija, a one se ne postižu državnom preraspodjelom tuđeg novca. Slavonija se ne može razvijati dok slovi kao nerazvijena regija ovisna o socijalnoj pomoći, to bi nam trebalo biti jasno. A ljudi ne vole živjeti od tuđe milostinje i zato napuštaju Slavoniju. Plenkoviću bi stvarno bilo bolje da se ne hvali novcem koji uzima od konkurentnih dijelova Hrvatske i daje ga nekonkurentnima kako bi poticao još veću nekonkurentnost i kočio konkurentnost. To nije najpametnija politika, a i rezultati to pokazuju.

Svaku politiku treba mjeriti po rezultatima, a ne po namjerama koje stoje iza njih jer se rezultati često razlikuju od prvotnih namjera. HDZ-ov "Projekt Slavonija i Baranja" je možda najbolji primjer.