Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja je upozorio na moguću aferu unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova kojom je oštećen državni proračun, a posljedično i građani Hrvatske. U aferi se navodi protupravno zapošljavanje i veliki iznosi plaća koji su isplaćivali. S obzirom na to u kojoj državi živimo, to nas ne bi trebalo previše čuditi. Ipak, važno je napomenuti da je to jako dobar pokazatelj razine korumpiranosti.

Prije svega želim naglasiti da je diplomacija izuzetno važna grana državnog djelovanja. Uvjerenja sam da je važnija i od vojske. Dubrovačka republika je uspjela zaustaviti mnoge najezde osvajača, pa čak i moćnog Osmanskog carstva, upravo zbog diplomatskih vještina. Moramo pritom biti iskreni i naglasiti da im to baš i nije prošlo jednom kada je Napoleon pokucao na vrata. No, s obzirom na dobar omjer uspjeha i neuspjeha, možemo taj slučaj smatrati iznimkom.

Diplomacija je bolja od vojske jer je bliža građanima. Metode napredovanja sličnije su svakodnevnoj politici i javnom djelovanju. Sustavi nadzora i kažnjavanja također su bliži demokratskom poretku. Diplomati imaju zadatak graditi dobre odnose koji su na korist svih strana koje sjede za stolom. Oni grade mostove. Barem u većini slučajeva.

S druge strane vojska ima strogu hijerarhiju. Metode upravljanja i napredovanja sličnije su ratnom djelovanju nego razvitku u mirno doba. Njihov je status u društvu udaljeniji od običnog građanina. Način razmišljanja i percepcija svijeta je također zamjetno drugačija. Nerijetko vojnici i izvan uniforme ostale građane nazivaju civilima. Kao da su druga vrsta ljudi.

Nisu vojnici krivi. Oni su trenirani ratovati. I bez njih bismo vjerojatno bili više zabrinuti oko svoje sigurnosti. Nikako ne želim reći da vojska nije dobra ili potrebna. Ali u doba mira, bolje je pregovarati i raspravljati nego zveckati oružjem. Vojska zbog svoje prirode, okružena oružjem, radije prvo puca, a onda pita. Zato je bolje probleme rješavati diplomatskim putem.

No, upravo zato, diplomacija lakše pati od istih bolesti od kojih pati ostatak društva. Dapače, zbog svoje udaljenosti od građanskog tijela, ponekad još i lakše. Istraživanje koje je proveo američki Nacionalni ured za ekonomsko istraživanje ukazuje na jednu zanimljivu povezanost između ponašanja diplomata neke zemlje i razina korumpiranosti u toj zemlji.

Istraživanje je provedeno na diplomatima koji su radili u New Yorku. U istraživanju se mjerio omjer razine korumpiranosti zemlje i neplaćenih prometnih kazni. Diplomati, zbog prirode svog posla, imaju diplomatski status odnosno imunitet. Imunitet dijelom ovisi o lokalnom pravu, a dijelom o međunarodnom pravu i sporazumima. Taj imunitet ih oslobađa od određenih manjih prekršaja. Svrha toga je zaštita od političkog progona.

Istraživanje je upravo takav zaključak i potvrdilo. Uzorak je rađen u vremenu od 1997. do 2002. godine. Hrvatska je u to vrijeme zauzimala 75. mjesto od 146, gdje se na 1. mjestu nalazi država s najviše neplaćenih kazni po diplomatu (konkretno 6,5 neplaćenih kazni po diplomatu, a 1998. je bilo ukupno 9 diplomata, dakle 58 kazni). Drugi parametar koji je pozitivno korelirao s neplaćanjem kazni je sklonost kritiziranja politike SAD-a, pa možemo zaključiti da i anemozitet prema zemlji u kojoj se odvija diplomatska misija može utjecati na ponašanje.



Vidjet ćemo hoće li biti ikakvih posljedica za slučaj korupcije koji je izložen u Saboru. Prateći trendove ponašanja u domaćoj politici, za očekivati je da ih neće biti. Nažalost, takvi ljudi će nas i dalje predstavljati u svijetu, pred tuđim vođama, pred tuđim očima javnosti. Ne trebamo ni očekivati da će se stanje promijeniti. Razina korupcije u diplomaciji izgleda kao posljedica korupcije u domicilnom društvu. Dok se to ne promijeni, Hrvati će biti viđeni kao koruptivan narod. Ako ništa drugo, barem možemo doznati nešto od drugim kulturama gledajući njihove diplomate. Ipak, nadam se da ćemo malo više gledati Britanske (0 kazni, 31 diplomat), Švicarske (0,1 kazna, 10 diplomata) i Njemačke (1 kazna, 52 diplomata) predstavnike te nešto od njih naučiti.