Piše: Mario Nakić
25.3.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
25.3.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Na portalu 100posto objavljen je komentar Valerije Bebek naslovljen "Prestanite svojatati državu. I znajte, žene su se u Hrvatskoj straha nauživale, ne bojimo se". U njemu se autorica osvrnula na jučerašnji prosvjed konzervativaca u Zagrebu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.
Nemam namjeru braniti same prosvjednike, organizatore skupa niti njihove motive jer po onome što sam vidio, ne dijelim ništa s njima (osim mišljenja da se IK ne bi trebala ratificirati, ali iz totalno drugih razloga od onoga zbog čega se oni bune). No, to nije bitno za ovu temu. Komentatorica na 100posto uspjela je svojim plitkim uvredama potkrijepljenim dezinformacijama nadmašiti i najgluplje među prosvjednicima.
Ne znam otkud da krenem, njen tekst naprosto vrvi idiotarijama. Počnimo od ovoga:
"Što reći tih nekoliko tisuća ljudi koji su se okupili u subotu pred sjedištem neposlušnog im HDZ-a i uzvikivali kako je nešto izdaja."
Što reći? Pa ljudi prakticiraju svoje građansko pravo javnog prosvjeda protiv državne vlasti. Zar je grijeh reći da te vlast izdala? Kad su se nedavno okupljale feministice s praktički istom porukom Plenkoviću, to je bilo OK, ali ovo sad nije?
A što reći novinarkama i novinarima koji napadaju ljude zbog toga što kritiziraju državnu vlast? Ja bih vam rekao da ste u službi režima. Jer to režimski novinari rade - napadaju ljude koji se usude kritizirati vlast.
"U Hrvatskoj je u posljednjih deset godina ubijeno čak 300 žena, usmrtili su ih supruzi, partneri ili bivši partneri."
Ovo je vrlo, vrlo upitna (i najvjerojatnije netočna) informacija koju gospođa Bebek tako olako objavljuje bez ikakvog izvora. Otkud joj ta brojka?
Naime, prema podacima MUP-a u Hrvatskoj je u 10 godina (od 2007. do 2016.) bilo ukupno 486 ubojstava. MUP ne objavljuje klasifikaciju žrtava ubojstava prema rodu, ali objavljuje njihovu klasifikaciju kod zajedničkog broja ubojstava i pokušaja ubojstava. Njih je tijekom 7 godina bilo ukupno 920. U 76% slučajeva žrtva je bila muškarac. Dakle, čak i teoretske šanse da je ubijeno 300 žena od ukupno 486 ubojstava izrazito su male ili nikakve.
Druga stvar, nije istina da su sve žene ubijene isključivo od strane svojih muških partnera ili bivših partnera. U 2016. godini bilo je ukupno 43 ubojstava (prema podacima MUP-a). Od toga su žene bile žrtve, prema pisanju portala Dnevnik.hr, u 15 slučajeva. Prema pisanju portala N1, žene su ipak bile žrtve u 20 slučajeva. Prema pisanju Al Jazeere, u 18 slučajeva. Svi se navedeni podaci odnose na istu godinu. Kome vjerovati? U svakom slučaju, Al Jazeera navodi kako su u tim ubojstvima žene u 7 slučajeva bile žrtve svojih muških partnera ili bivših partnera. Sedam od 18 nije ni 50 posto, a gospođa Bebek je brzopleto optužila muškarce za sve.
"Da stavim brojku od 300 ubijenih žena u perspektivu, kako su mi naši kriminalisti u neslužbenim razgovorima rekli, ta brojka čini veliku većinu svih ubojstava u zemlji. Crno na bijelo - najveći ubojica u Hrvatskoj je obiteljsko nasilje i muškarci koji ga provode."
Evo opet, ista stvar. Kakvih 300 ubijenih žena? Koji su to "kriminalisti" mogli "neslužbeno reći" kad u službenim policijskim izvješćima piše drukčije? Budući da su žene žrtve u 24% ubojstava ili pokušaja ubojstava, to nije niti četvrtina, a kamoli "velika većina". I ne, crno na bijelo - nasilje u obitelji nije ni približno najveći ubojica u Hrvatskoj. I opet ne, crno na bijelo - muškarci NISU isključivi krivci za nasilje, pa ni ono u obitelji.
Pritom ne treba zanemariti važnost borbe protiv nasilja u obitelji. Nasilje u obitelji itekako postoji i protiv njega se trebamo boriti, ali izmišljati lažne podatke i manipulirati statistikama nije dobar način, kao ni svaljivati krivnju na muškarce.
"Što reći ženama koje su došle na prosvjed i zalažu se za - ne znam evo ni sama za što - gnušajući se feministica, a te iste feministice su im omogućile pravo da izađu na cestu, da rade, da glasaju na izborima, da smiju odjenuti hlače?"
Treba biti iskren pa priznati da današnje feministice nisu napravile ništa dobro za žene. Nemojmo brkati feminizam s početka prošlog stoljeća s ovim danas! Razumijem da nije lako danas biti feministica u zapadnom svijetu kad žene imaju sva zakonska prava kao i muškarci. U nekim su zakonima RH žene čak i povlaštene u odnosu na muškarce, ali ne postoji nijedan zakon koji negativno diskriminira žene.
I što onda rade današnje feministice? One ne znaju ni same što bi htjele. Pa traže od države ovo, ono - uvjeravajući sebe pritom da govore u ime svih žena. Današnji feminizam je totalno zastranio, to više nema nikakve veze s borbom za ljudska prava, puno je bliži fašizmu i njegovim metodama jer polazi od pretpostavke da treba diskriminirati ljude - u ovom slučaju žrtve nasilja.
Žene su to ispravno prepoznale i zato u ogromnoj mjeri danas odbacuju feminizam i gnušaju ga se. Prema istraživanju YouGova, samo 32% žena se poistovjećuje s današnjim feminizmom. U velikoj anketi Washington Posta samo 17% žena se smatra feministicama. U Velikoj Britaniji 35% žena se smatra feministicama, a čak 19% njih misli da je feminizam uvreda (prema Independentu 2015.). Godinu dana kasnije, u Telegraphu 2016. je objavljeno da samo 9% žena u Velikoj Britaniji smatra sebe feministicama.
Žene žele ravnopravnost, a ne posebnu zaštitu i povlastice. Žene su sposobne, imaju vlastitu moć zaključivanja i odlučivanja pa je normalno da u ogromnoj mjeri odbacuju današnji feminizam.
"Što reći muškarcima koji su došli na prosvjed, a neki od njih izgledaju kao da su to jutro malo išćuškali onu svoju 'ženturaču'?"
A što reći novinarki koja ovako vrijeđa ljude samo zato što imaju drukčiji stav po jednom političkom pitanju? Što reći novinarki koja ne može skriti svoje frustracije prema muškarcima? Što reći novinarki koja izvrće policijske podatke, izmišlja vlastite statističke podatke, laže i obmanjuje javnost? Što reći novinarki koja uz to sve još sebe predstavlja kao nekakvu glasnogovornicu žena?
Što reći ljudima koji diskriminiraju žrtve nasilja prema njihovom spolu ili rodu? Ništa, mislim da oni najviše govore sami o sebi. I gospođa Bebek je rekla dovoljno tim tekstom o samoj sebi, puno više nego o onima kojima se obraća.