Prije 4 godine u Velikoj Britaniji je osnovana Stranka ženske jednakosti (Women Equality Party - WEP). Odmah u početku privukla je veliku pažnju medija koji su je nakon par mjeseci opisali kao "najbrže rastuću političku snagu u UK-u".
Ova feministička stranka je u svome manifestu zacrtala i određene ciljeve, kao što su izjednačavanje žena i muškaraca u predstavničkim tijelima na nacionalnom i lokalnim razinama te u upravama privatnih kompanija, kao i borba protiv nasilja nad ženama. Imali su i program za reformu Obiteljskog zakona te porezne olakšice za rodilje, ali ostali su percipirani kao "stranka jedne teme".
WEP je doživio svoj vrhunac na lokalnim izborima u Londonu kada je njihova kandidatkinja osvojila 3,5 posto glasova. Međutim, na posljednjim europskim izborima u Londonu su osvojili tek 1,1 posto glasova, manje i od Stranke za socijalna prava životinja, a izvan Londona nisu postigli nikakav rezultat.
Najpopularnija feministička stranka u Europi ipak dolazi iz Švedske. Švedska feministička stranka je pod sloganom "Odbacimo rasizam, izaberimo feminizam!" na pretprošlim europskim izborima osvojila čak 5,3 posto glasova i jedan zastupnički mandat u EU parlamentu. Bila je to prva europarlamentarka iz neke feminističke stranke. Međutim, uslijed rasta desnog populizma i njihova je stranka izgubila na popularnosti pa je na nedavnim europskim izborima izgubila jedinu zastupnicu i 80 posto svojih glasača.
Zašto feminističke stranke ne uspijevaju privući više glasova? Po nekoj svojoj prirodi, budući da predstavljaju polovinu populacije za čija se prava i povlastice direktno zalažu, nekako bi trebale kotirati puno bolje. Louise Perry, autorica na portalu Quillette dala je svoje
objašnjenje za taj fenomen:
"Možete pomisliti, sasvim razumno, da bi ženske stranke bile u dobrom položaju da privuku podršku. Nešto više od polovice stanovništva čine žene i imaju određen skup političkih interesa. Očito je da rađanje ima snažan ekonomski učinak na žene i, s obzirom na to da 83 posto britanskih žena postaju majke prije nego što dođu u menopauzu, politika WEP-a o besplatnoj skrbi o djeci, zaštiti od diskriminacije zbog trudnoće na radnom mjestu i zajedničkom roditeljskom dopustu trebala bi privlačiti veliku pozornost većeg udjela stanovništva. Žena ne mora biti radikalna feministkinja da bi je privukla politika koja će joj vjerojatno koristiti.
Ali čak i ako je veliki broj žena bio privučen prijedlozima politike WEP-a, većina ljudi ne glasa na temelju racionalnog vlastitog interesa. Kao što politički filozof Jason Brennan kaže u svojoj knjizi 'Protiv demokracije': 'Velika većina ljudi ne pridaje pažnju prednostima i manama glasanja za svakog od kandidata koji su im predstavljeni. Većina birača tek je nejasno svjesna političkih stavova političkih stranaka, a kamoli sitnica iz manifesta. Uz to, naš prirodni ljudski tribalizam uzrokuje da donosimo iracionalne odluke. Svi mi do nekog stupnja emocionalno glasamo, bez obzira koliko smo dobro informirani.'
Demokracija je timski sport i mi biramo naše timove na temelju naših identiteta, ali s izuzetkom roda. U cjelini, ako poznajete razred, rasu, obrazovanje, zanimanje i regiju neke osobe - možda i njihov prvi jezik i religiju - imat ćete dobru predodžbu o njihovom glasačkom ponašanju.
Međutim, kada je riječ o izbornoj politici, spolna pripadnost nije identitetski blok i nikada nije ni bila. Spol ima malen utjecaj na biračko ponašanje, budući da žene imaju tendenciju da se naginju lijevo i također su slabije politički angažirane u prosjeku. Ali, u cjelini, poznavanje spola neke osobe daje vrlo malo uvida u to kako će oni vjerojatno glasati. Iako je razlika između spolova dovoljna da utječe na rezultat izbora, spol ima mnogo manji utjecaj od ostalih demografskih čimbenika. Pojednostavljeno upućivanje na 'ženski glas' zanemaruje tu činjenicu", zaključuje Perry.
