Zakon o radu s nizom pravilnika jedna je od najbolnijih točaka hrvatskog gospodarstva, ujedno jedan od glavnih razloga zašto u Hrvatskoj nema više kvalitetnih domaćih i stranih investitora te zašto nemamo u prosjeku veće plaće.

Republika Hrvatska nameće previše restrikcija privatnom sektoru koje koče zapošljavanje i investiranje. To vidimo i iz istraživanja Indeks fleksibilnosti zapošljavanja koje svake godine provodi Lithuanian Free Market Institute (Litvanski institut slobodnog tržišta). Promatraju se državni propisi koji određuju uvjete zapošljavanja i otpuštanja radnika u 41 državi OECD-a i Europske unije.

Naravno, restrikcije na otpuštanje radnika usko su povezane sa zapošljavanjem. Što je poslodavcu lakše otpustiti radnika, veća je vjerojatnost da će zaposliti više radnika. Zato se u obzir uzimaju svi zakoni koji propisuju uvjete zapošljavanja, rada i otpuštanja.

Hrvatska je na tom indeksu skoro pri dnu - 34. među 41 promatranom zemljom i 24. među 28 zemalja EU.

Na vrhu indeksa je Danska, drugi je SAD, a treći Japan. Među top 10 našli su se još UK, Kanada, Irska, Novi Zeland, Češka, Bugarska i Švicarska.

1. Danska

Danska je na svjetskom vrhu u fleksibilnosti zapošljavanja zato što država ne propisuje nikakve restrikcije na trajanje ugovora na određeno vrijeme ni minimalnu plaću. Nema ograničenja niti određene visine nagrade za noćni rad, prekovremeni rad, rad vikendom ili praznikom. Država jedino propisuje minimalni plaćeni godišnji odmor u trajanju 25 dana.

Otpuštanje u Danskoj je zakonom dopušteno bez propisane otpremnine, država ne određuje nikakve restrikcije kod otkazivanja ugovora, zakon ne propisuje otkazni rok niti visinu otpremnine.

2. UK

Ujedinjeno Kraljevstvo je na četvrtom mjestu u svijetu i drugom u Europskoj uniji. Nema ograničenja na trajanje ugovora na određeno vrijeme. Država propisuje minimalnu plaću. Država ne propisuje minimalnu visinu nagrade niti ograničenja prekovremenih sati, noćnog rada i rada vikendom ili praznikom. Propisana minimalna dužina plaćenog godišnjeg odmora je 28 dana. Otkazivanje ugovora zbog viška je dopušteno zakonom bez ograničenja, ali država propisuje minimalnu otpremninu za radnike koji su bili zaposleni minimalno 5 godina.

3. Irska

Republika Irska je šesta u ukupnom poretku i treća u EU. Nema restrikcija za ugovore na određeno vrijeme. Ima propisanu minimalnu plaću. Nema ograničenja niti propisane minimalne nagrade za prekovremeni rad, rad noću, vikendom i praznikom. Država propisuje minimalni plaćeni godišnji odmor u trajanju 20 dana. Zakon dozvoljava otkazivanje ugovora o radu zbog viška, ali kod otpuštanja 9 radnika ili više potrebno konzultirati treću stranu (nadležno državno tijelo ili sindikat). Država propisuje otkazni rok, a duljina mu ovisi o vremenu koje je radnik proveo u poduzeću - ista stvar je i s otpremninom.

Hrvatska

Autori ovog izvješća kod Hrvatske ističu da je zakonom zabranjeno beskonačno produžavati ugovor na određeno vrijeme. Država određuje restrikcije za noćni rad, prekovremeni i rad nedjeljom ili praznikom. Minimalni plaćeni godišnji odmor je 20 dana. Zakon dozvoljava otkaz ugovora o radu zbog viška radne snage, ali postavlja restrikcije na nova zapošljavanja. Prosječni otkazni rok traje 10,7 tjedana (8,7 tjedana za radnike koji su 10 godina bili zaposleni).

Iza Hrvatske su Grčka, Portugal, Luksemburg i Francuska.