Piše: Mario Nakić
16.7.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
16.7.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Hrvatima strani kapital nikada nije bio drag, što je vjerojatno jedan od većih apsurda s obzirom na to da ni Hrvatska nije stranom kapitalu osobito privlačna. Budući da su poslodavci omiljena i jedna od najlakših meta populistima u politici, ne treba čuditi da se često nađu na udaru istih. Ali još lakše od udaranja po domaćim poslodavcima jest udaranje po stranim poslodavcima. Ne samo da ih je užasno malo, nego čak i nemaju pravo glasa na hrvatskim izborima.
U tom svjetlu treba gledati i na pitanje koje je Nikola Grmoja, saborski zastupnik Mosta, pokušavajući se nametnuti kao borac za prava radnika koji trpe stranu čizmu, prije nekoliko dana pismeno uputio premijeru Andreju Plenkoviću:
"Što je poduzela i što će poduzeti Vlada RH na zaštiti radnika i zaposlenika koji rade u tvrtkama u stranom vlasništvu u Republici Hrvatskoj u pogledu njihove zaštite od mobinga i općenito na polju njihove zaštite prava iz radnog odnosa?"
Nejasno je iz kojeg razloga gospodin Grmoja je izdvojio baš tvrtke u stranom vlasništvu, koji je točno povod ovome, ali ispada da on smatra da tvrtke u stranom vlasništvu ne poštuju radnička prava dok tvrtke u domaćem vlasništvu poštuju. Zanimljivo, istraživanje portala MojPosao pokazalo je da su upravo tvrtke u stranom vlasništvu zauzele tri mjesta na vrhu top liste najpoželjnijih poslodavaca među hrvatskim radnicima i nezaposlenima. Među top 10 najpoželjnijih poslodavaca čak je 8 privatnih poduzeća u većinskom stranom vlasništvu, jedno poduzeće u državnom vlasništvu (HEP) i jedno privatno poduzeće u domaćem vlasništvu.
Dakle, Hrvati preferiraju stranog poslodavca. Zašto bi se ljudi htjeli zaposliti kod poslodavca koji ih mobingira i ne poštuje njihova radnička prava? Ako je Grmoja u pravu i strani poslodavci krše prava hrvatskih radnika, zar ne bi onda Hrvati trebali hitati da rade za domaće poslodavce i državu?
Druga stvar, što se tiče onoga "država d'uradi nešto" po pitanju "zaštite" prava radnika. Republika Hrvatska je po slobodi rada svrstana među represivne države, u rangu je s nerazvijenim afričkim državama.
To znači, kod nas je državna represija nad poslodavcima i radnicima već sada previsoka, pogotovo u odnosu na zapadni svijet. Ako Plenković posluša Grmoju pa još više poveća represiju, Hrvatska bi po slobodi rada mogla postati svjetski rekorder, ali u negativnom smislu.
Na taj način možemo samo otjerati i ono malo stranih investitora iz Hrvatske. Imajte na umu da su to tvrtke registrirane u RH, dakle one plaćaju porez na dobit u Hrvatskoj. One zapošljavaju hrvatske radnike i plaćaju im doprinose za HZZO i HZMO, porez na dohodak, prirez lokalnoj samoupravi itd. Zašto nam toliko smetaju strane tvrtke i kome je u interesu da ih otjeramo iz zemlje?
Protjerivanjem stranog kapitala iz zemlje smanjuje se konkurentnost na tržištu i pogoršava se stanje radnika i nezaposlenih, jer kad je manji i slabiji izbor, onda će automatski i teže naći posao s boljim uvjetima. Ne znam u čijem je interesu to njegovo pitanje. Most nastavlja putem najprimitivnijeg i štetnog populizma. Nadam se da će Plenković raspisati vanredne izbore što prije pa da glasači pošalju Most tamo gdje mu je i mjesto - u ropotarnicu povijesti.