Čelni ljudi Mosta - Božo Petrov i Nikola Grmoja - ne namjeravaju preuzeti političku odgovornost za poraz stranke na europskim izborima. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Grmoja kaže kako očekuje raspravu o rezultatima, ali da ne vidi tu odgovornost pojedinca, nego svih u Mostu, te da će vidjeti što je bila pogreška.

Dakle, za njih nema pojedinačne odgovornosti. Kolektiv je kriv. Ali zato, kad se ostvari uspjeh, onda vođa preuzima zasluge.

Tako je to u Mostu. Ne znam je li problem u nama, koji smo im povjerovali 2015. kad su se predstavljali kao nekakvi reformisti koji će pod svaku cijenu inzistirati na reformama hrvatskog pravosuđa, uprave i gospodarske politike. Naravno, zvučalo je predobro da bi bilo istinito. Od svih tih silnih priča o reformama, u roku 3 i pol godine došli smo do toga da "reforma" za njih znači žicanje veće socijalne pomoći od razvijenih zemalja.

Zbilja, Most je pred ove izbore imao uvjerljivo najogavniju, najprimitivniju, najgluplju i najiritantniju kampanju u povijesti hrvatske demokracije. Uspjeli su nadmašiti i Daliju Orešković s oporezivanjem robota kojih u Hrvatskoj praktički i nema, pa čak i Brunu Esih koja je sve svoje nade položila u NDH. Most je u populističkim i turboglupim porukama uspio nadjebati i Živi zid, i to ne samo u ovim izborima. Uzmite sve eskapade i besmislice koje je Živi zid u javnosti tijekom zadnjih 5 godina radio, to je još uvijek manje glupo od onoga što je Most napravio tijekom protekla dva mjeseca.

U moru tih besmislica i plaćenih oglasa na Facebooku mogao bih izdvojiti ono kad su podigli ogromnu frku zbog trgovinskog sporazuma između Hrvatske i Kine. Mostovcima nikako nije jasno kako možeš izvoziti neki proizvod ako prethodno nisi namirio svu živad u Hrvatskoj. Kako to, kako to? Pa to je nemoguće! I nije vrijedilo nikakvo objašnjavanje, nakon što mi je po valjda pedeseti put iskočio plaćeni oglas njihove kandidatkinje Ružice Vukovac, pokušao sam im objasniti koja logika stoji iza međunarodne trgovine i takvih trgovinskih sporazuma, ali nije pomoglo. Po njenim odgovorima sam zaključio da ona jadna nije kriva, ona to jednostavno nije u stanju shvatiti.

To vam je kao da odete u najbližu seosku birtiju i tamo izaberete nasumično 12 ljudi, njih stavite na listu za EU parlament i kažete im: pričajte što vam smeta i što ćete promijeniti. Mislim da bi čak i u tom slučaju postojala realna vjerojatnost da ta lista bude inteligentnija i suvislija od ove Mostove. Mostovci nisu krivi što ne mogu shvatiti osnove ekonomije pa lupaju gluposti, već glasači koji su cijelo vrijeme vjerovali da su oni ipak nešto inteligentniji od prosječnog birtijskog bukadžije.

Te ljude je izabralo predsjedništvo stranke na čelu s Petrovom i Grmojem. Onda nije nimalo čudno što je taj isti Petrov inzistirao na tome da Hrvatska treba tražiti odštetu od razvijenih zemalja jer..."radni narod napušta Hrvatsku, a ljudi su najveći kapital".

Tako vam razmišlja prosječni lokalni političar u Hrvatskoj, to nije ništa posebno u odnosu na većinu. Oni pred izbore znaju da moraju ljudima ponuditi nekakav poklon, nekakav novac, tuđi novac. Zato su EU fondovi bili u središtu kampanje Mosta, HDZ-a, Amsterdamske i drugih. To je taj tuđi novac koji visi u zraku i samo ga trebamo dohvatiti, odnosno trebate izabrati nas i mi ćemo ga dati vama. Zvuči baš sjajno, zar ne?

Međutim, upravo su takva i slična politička obećanja dovela Hrvatsku tu gdje jesmo. Svi su se naobećavali tuđeg novca građanima pa onda građani žive nesvjesno pljačkajući jedni druge.

Uz takve budalaštine u ekonomiji, Most je dao sve od sebe da nam zgadi izbore i u nacionalnim pitanjima. Trudili su se dokazati kao veći nacionalisti od Zlatka Hasanbegovića i veći konzervativci od Željke Markić. Smiješno je bilo gledati Sonju Čikotić kako optužuje HDZ zbog glasanja "jednako kao ostatak EPP-a" nazivajući to "izdajom hrvatskih interesa". U koju će se Most europsku grupaciju stranaka svrstati? "U hrvatsku grupaciju, u onu koja će braniti hrvatske interese!", bubnula je Čikotić i ostala živa.

Nema "hrvatske" koalicije u EU parlamentu, tamo se donose propisi koji vrijede za cijelu EU. Nije Hrvatska u ratu protiv Europske unije, nema tih "hrvatskih interesa" koji su suprotstavljeni interesima ostatka EU, pa da se tamo ide nekome "pokazivati zube".

Most je otišao tako daleko da je potpuno podcijenio hrvatske birače. Možda su mislili da su građani toliko glupi i da "puše" tako jeftine podvale, ali očito su podcijenili inteligenciju hrvatskih birača. Mene je to čak pomalo ugodno iznenadilo jer, koliko god me njihovo trolanje iritiralo, toliko sam bio uvjeren da će se naći dovoljno budala koji će im to honorirati svojim glasom. Srećom, i hrvatski narod je pametniji od toga. Barem nešto.

Na kraju, ne mogu zaboraviti Grmojine riječi dva dana prije izbora, kad je govorio onima koji namjeravaju glasati za manje stranke da se predomisle jer će im glasovi biti bačeni ili završiti kod HDZ-a i SDP-a. Imao je Most uposlene brojne internet trolove koji su nas maltretirali s tim istim forama. Meni su trojica govorila: "Moraš biti pragmatičan. Lijepo je glasati iz vlastitog uvjerenja, ali to ti ne vrijedi ništa ako tvoj kandidat ne prijeđe prag".

Čiji su onda, na kraju, glasovi bačeni? Članak o porazu Dalije Orešković završio sam jednom poslovicom, a o Mostu bih prigodno mogao drugom: "Tko pod drugim jamu kopa...".