Francis Fukuyama jedan je od najutjecajnijih živućih teoretičara liberalizma današnjice. Specijalizirao se za područja politologije i političke ekonomije, profesor na Stanfordu i autor više knjiga, od kojih je najpopularnija ona "The End of History and the Last Man" (1992), u kojoj je tvrdio da bi liberalna demokracija i ekonomija slobodnog tržišta, koje su u to vrijeme uzele maha i širile se po cijelom svijetu, mogle biti konačni oblici i završna točka ljudske sociokulturološke evolucije i političke borbe.

Njegovo najnovije djelo je "Liberalism and Its Discontents" (Liberalizam i njegova nezadovoljstva) u kojem obrađuje izazove s kojima se klasični liberalizam, kao stup na kojem je sagrađena naša zapadna civilizacija, sve više suočava s obje strane političkog spektra i kako na te izazove odgovoriti, a u isto vrijeme očuvati osobnu slobodu, demokraciju i pluralizam.

Nakon američkih predsjedničkih izbora, Fukuyama je odlučio napisati javno pismo milijarderu Elonu Musku za kojeg se očekuje da će postati "kralj vladine učinkovitosti" u novoj vladi predsjednika Donalda Trumpa.

Na samom početku pisma, Fukuyama čestita Musku na "sjajnom rezultatu" njegovog kandidata Trumpa, kojem je po njemu Musk "svakako doprinio". I zatim prelazi na stvar:

"Siguran sam da znate, rad u vladi će se prilično razlikovati od rada u privatnom sektoru. Glavna razlika je u tome što su ljudi u vladi jako ograničeni pravilima. Na primjer, ne možete početi otpuštati ljude prvog dana kao što ste to učinili na Twitteru. Savezni zaposlenici pokriveni su nizom zaštitnih mjera koje je uspostavio Kongres. Trump ima plan eliminirati tu zaštitu vraćanjem izvršne naredbe iz svoje prve administracije za stvaranje kategorije "Raspored F" koja bi dopustila predsjedniku da otpusti bilo kojeg radnika po želji. No, takav će potez biti žestoko sudski osporavan i vjerojatno će proći mjeseci prije nego što se uklone zakonske prepreke za djelovanje."

Fukuyama zatim uvjerava Muska da otpuštanje Vladinih službenika i ukidanje cijelih agencija nije najbolji put do vladine učinkovitosti. Umjesto toga predlaže deregulacije:

"Deregulacija mora biti dio svakog plana kako bi vlada bila učinkovitija. Postoje jasni ciljevi za deregulaciju, osobito u građevinskoj industriji — nešto što već znate s obzirom na vaše iskustvo u izgradnji tvornica u Sjedinjenim Američkim Državama. Imamo previše pravila za izdavanje dozvola koja usporavaju ili u potpunosti sprječavaju infrastrukturne projekte, poput Nacionalnog zakona o zaštiti okoliša (NEPA) koji zahtijeva izjave o utjecaju na okoliš koje se protežu na tisuće stranica i za pisanje su potrebne godine. Štoviše, savezni i državni zakoni pozivaju na privatne parnice za provedbu zakona o zaštiti okoliša, što je i skupo i dugotrajno. Zbog toga je potrebno gotovo desetljeće da se dobiju odobrenja za offshore vjetroelektrane i godine da se izgrade dalekovodi za prijenos električne energije iz Teksasa u Kaliforniju. Stoga će sve što možete učiniti da pojednostavite ovaj proces biti dobrodošlo. Ovo će biti jedna od najlakših pobjeda za novu upravu, ona koja će imati pozitivne učinke u područjima od pristupačnog stanovanja do prilagodbe klimi. (Trebali biste, međutim, shvatiti da se puno pretjerane regulacije događa na razinama pojedinih država, nad kojima nećete imati kontrolu. To je, naravno, razlog zašto ste Teslu preselili iz Kalifornije u Teksas.)

Međutim, postoji još jedna vrsta deregulacije koja se mora dogoditi ako se želi učiniti vlast učinkovitijom. Ljudi krive birokraciju za pretjeranu regulaciju privatnog sektora, ali sama birokracija je preregulirana. Amerikanci nikada nisu vjerovali vladi i tijekom desetljeća su nagomilali brdo pravila kojih se birokrati moraju pridržavati. Primjer za to su Savezni propisi o nabavi (FAR) koji sadrže stotine stranica pravila kojih se državni službenici za nabavu moraju pridržavati prije nego što mogu nabaviti bilo što, od lovca F-35 do uredskog materijala. Zapošljavanje novih zaposlenika također je izuzetno teško; moji studenti često moraju čekati mjesecima prije nego što dobiju razgovor za posao za otvoreno radno mjesto u saveznoj vladi. Štoviše, postoji mnogo zahtjeva DEI-a koji ne nagrađuju nužno zasluge, pravila za koja sam siguran da bi ih Trumpova administracija rado poništila.

Mnogi konzervativci vjeruju da vladini birokrati imaju previše diskrecijske ovlasti i koriste je za provođenje liberalne agende, čime izmiču demokratskoj kontroli. To se događa u nekim slučajevima. Ali prava je istina upravo suprotna: birokrati troše previše svog vremena pridržavajući se stotina pravila koje je odredio Kongres, umjesto da koriste svoju neovisnu prosudbu za donošenje odluka koje vode dobrim rezultatima za građane. Treba ih osloboditi tih ograničenja. Njihovu izvedbu treba procjenjivati ​​prema ishodima koje postižu, a ne prema tome koliko su skloni riziku. Tako, naravno, funkcionira Silicijska dolina i privatni sektor", objasnio je Fukuyama.

Zatim je preporučio Musku da poradi na tome da mladim ljudima rad u vladi postane privlačan. Što zbog pretjeranih regulacija samog zapošljavanja, a što zbog toga da biti državni službenik nije stvar društvenog prestiža, mladi i kvalitetni ljudi izbjegavaju taj posao. "Prosječna dob birokrata u SAD-u je 47 godina, a samo 7 posto ih je mlađe od 30. U doba umjetne inteligencije, mlađi su radnici u Vladi očajnički potrebni".

Dok se to ne promijeni, tvrdi Fukuyama, nemoguće je učiniti Vladu učinkovitom.

"Evo dogovora. Nikada nećete moći voditi vladu na način na koji vodite svoje tvrtke. No, možete učiniti mnogo kako biste ju učinili učinkovitijom. Trik je u izbjegavanju jednostavnih poteza poput masovnih otkaza i zatvaranja cijelih agencija...

Moramo smanjiti državnu regulaciju mnogih dijelova privatnog sektora. Ali također moramo deregulirati samu vladu i omogućiti onima koji za nju rade da stvarno rade svoj posao. Ako Donald Trump želi pomoći američkom narodu, ne mora vidjeti vladu kao neprijatelja kojeg treba demontirati, već kao učinkovito i doista neophodno sredstvo za pomoć građanima", zaključuje Fukuyama.

Ispod tog pisma, objavljenog na portalu Persuasion i prenesenog na Substracku, javio se još jedan poznati i vrijedni autor. Jens Heycke, liberalni ekonomist i autor knjige "Out of the Melting Pot, into the Fire", ne slaže se s Fukuyaminim prijedlogom:

"Pretpostavimo da možete učiniti sve kako biste stvorili najučinkovitiju moguću vladu. Možete odgajati siročad od ranog djetinjstva, dajući im najbolje moguće obrazovanje i pažljivo usavršavajući njihove vještine tijekom mnogih godina. Željeli biste da žive zajedno, njegujući osjećaj kohezije. Zatim biste upotrijebili meritokratski sustav testova kako biste najpametnije i najtalentiranije postavili na najviše razine vlasti. Radnici koji su bili lošiji zauzeli bi niže položaje u birokraciji. Bez roditelja ili obitelji, ove vlasti. jedina lojalnost radnika bila bi odanost državi. Postojala bi ograničenja da imaju djecu kako bi se osigurala ta lojalnost. Bilo bi to kao Platonova Republika.

Pa, Osmansko Carstvo je zapravo radilo upravo to nekoliko stotina godina. I pogodite što? Osmanska vlada je još uvijek bila korumpirana i neučinkovita. Dinastije Han, Ming i Qing u Kini učinile su nešto slično s eunusima, sa sličnim rezultatima.

Pouka je: svaka vrlo velika organizacija bez izravne odgovornosti prema zainteresiranim stranama (tj. poreznim obveznicima) bit će korumpirana i neučinkovita. To je jednostavan zakon prirode. Većina nastojanja (sjećate se Ala Gorea?) da se osujeti taj zakon i nametnu ograničenja vladi samo će ju učiniti još neučinkovitijom.

Ako želite veću učinkovitost vlade i manje korupcije, jedini siguran odgovor je smanjiti vladu", odgovorio je Heycke.