Budući da se dr. sc. Igor Rudan, najistaknutiji član Znanstvenog savjeta Vlade RH, nakon višemjesečnog izbivanja vratio širenju panike i dezinformiranju građana o koronavirusu, ne bi bilo naodmet da se prisjetimo stvari koje je na početku pandemije propovijedao.

Budimo iskreni, Rudan je krajem veljače zvučao razumno i poput mnogih drugih zdravstvenih stručnjaka, pokušavao javnosti objasniti realnu situaciju. Tada je tvrdio da se o koronavirusu "previše piše i govori":

"Ne očekujem da će bitno gore od jedne teže gripe. Nitko se ne treba bojati koronavirusa više nego što se boji kada kreće na dulji put automobilom, ili kada čuje da je u zemlju došla neka teška gripa."

"Najveći problem je neznanje i nekritičnost u interpretaciji svih ogromnih količina informacija. Mediji plasiraju informacije svjesni toga hoće li one privući manju ili veću pažnju i tu nastaje cijeli problem - o ovome se previše piše i priča. Za nekoliko mjeseci vidjet ćemo da je oko ovoga bilo puno buke, a oko vrlo malo razloga"

Već par tjedana kasnije nije poslušao vlastiti savjet pa se okrenuo za 180 stupnjeva i napisao 50-ak podužih tekstova upravo o koronavirusu, pokušavajući podići što veću buku i prašinu. Izabran je u Znanstveni savjet Vlade RH te postao ne samo influencer javnog mnijenja koji je prilagođavao građane "novonormalnom" gdje sloboda vrijedi manje od pišljivog boba, taj je posao nastavio i direktno prema Vladi.

Sredinom travnja, kad je Plenkovićeva vlada shvatila da u općoj karanteni i najčvršćem lockdownu u svijetu najviše ipak gubi državni proračun te se počelo razmišljati o izlazu i otpuštanju mjera, Rudan je savjetovao nešto sasvim drugo - još dublju karantenu do potpunog "istrebljenja" virusa iz RH:

Krajem trećeg tjedna karantene počeo sam se nadati da bi se umjesto o planu o “mitigaciji” zaraze, tj. usporavanju njezina širenja među stanovništvom, možda moglo početi ozbiljnije razmišljati o prelasku na plan “potpune supresije”. To bi značilo iskorjenjivanje virusa unutar hrvatskih granica. Za to bi bila potrebna nešto produljena karantena, ali cilj bi bio da postanemo jedna od prvih “corona-free” zona u svijetu. To bi bilo analogno stvaranju “oslobođenih područja” u ratovima, na kojima se život može normalizirati.

Štoviše, takva se strategija mogla čak dogovoriti kao zajednička za nekoliko država koje su imale dovoljno povoljnu epidemiološku situaciju početkom travnja. Tu su svakako bile Slovenija, Slovačka, Bugarska i Crna Gora. Tako bi se moglo početi stvarati “corona-free” područje u Europi, unutar kojeg bi se život normalizirao, a uspostavio bi se i slobodan promet ljudi. Među takvim državama putovalo bi se uz potvrdu međusobno priznate ovlaštene ustanove o nezaraženosti.

Turistička bi se sezona tada u Hrvatskoj mogla temeljiti na domaćim gostima, ali i onima iz spomenutih zemalja koje su praktično suzbile epidemiju. Štoviše, čak bi se i za goste iz trećih zemalja, u kojima je epidemiološka situacija lošija, a uz potvrde o nezaraženosti, mogli pripremiti hoteli koji su svojim položajem izolirani. Veći je broj takvih kompleksa uzduž naše obale.

Koridori od aerodroma do tih smještaja i natrag spriječili bi širenje zaraze na stanovništvo. Osoblje tih hotela trebalo bi u takvom slučaju na nekoliko mjeseci preseliti u same hotele, a u njihov rad uvele bi se protuepidemijske mjere.

Dakle, Rudan je umjesto prekida karantene savjetovao još jaču represiju (njegovim riječima - supresiju) stanovništva i maštao o "korona free" zoni koju bi Hrvatska dijelila sa Slovenijom, Crnom Gorom, Slovačkom i Bugarskom. Primijetite da nije riječ o teritorijalno kompaktnom području. Probajte zamisliti kakva bi nam bila ljetna turistička sezona bez gostiju iz Austrije, Njemačke, Mađarske, BiH i drugih zemalja.

To bi bila malo žešća katastrofa ne samo za gospodarstvo i građane koji žive od turizma, već i za državni proračun. Srećom premijer Plenković nije poslušao njega i druge članove Znanstvenog savjeta koji su tražili produljenje karantene i još jaču represiju.

Doduše, nije Plenkovićev motiv za prekid lockdowna bio dobrobit građana niti činjenica da su već tisuće ljudi ostale bez posla. Ne. To je učinio zato što država više ne bi izdržala, bankrotirala bi. Kad bi postojao način da se državni proračun puni dok je polovini gospodarstva zabranjen rad, mi bismo bili u dugogodišnjem lockdownu.