Jedna od mojih omiljenih knjiga o ljudima, tržištima i odnosima je IKEA voli Rusiju (IKEA älskar Ryssland na švedskom). Knjigu mi je poklonio Lennart Dahlgren, "desna ruka Kamprada", tijekom njegova predavanja na Sveučilištu u Stockholmu 2011. godine, dok sam studirao ruski jezik. Knjiga mi se svidjela zbog nevjerojatnih i apsurdnih situacija, kao i Dahlgrenovog općeg iskustva i optimizma u vezi s budućnošću. Danas, s vremenskim odmakom, mogu je još više cijeniti zbog povijesnog razvoja i dramatičnih promjena koje su se otad dogodile.

Za one koji poznaju osnivača IKEA-e i legendarnog poduzetnika Ingvara Kamprada, nije iznenađenje da je njegov veliki san bio osnivanje IKEA-e u Rusiji, čak još tijekom kasnih sovjetskih godina. Tijekom Gorbačovljeve ere, kada su perestrojka i glasnost promijenile ekonomiju, Kamprad je vidio priliku. Također je bio inspiriran švedskim industrijalcima i poduzetnicima iz povijesti, poput braće Nobel, koji su bili aktivni u carskoj Rusiji prije Prvog svjetskog rata.

Ponekad kažem da je Kamprad prošao put od desničarskog nacionalista do liberalnog globalista. Povijesna perspektiva ključna je za razumijevanje kasnijeg IKEA-inog prodora na rusko tržište. Kamprada nije zanimala samo ekonomska ekspanzija jer je Rusiju vidio kao zemlju s velikim potencijalom, gdje su švedske poslovne tradicije nekada uspijevale. No, za razliku od poduzetnika iz 19. stoljeća, koji su radili u imperijalističkom sustavu s jakim vezama prema vlasti, Kamprad je želio graditi IKEA-u u post-sovjetskom svijetu punom dramatičnih promjena i nesigurnosti, gdje su pravila bila nejasna, a korupcija rasprostranjena.

Principi iznad mita i korupcije

Jedan od glavnih dijelova Ikeine priče u Rusiji je način na koji je Kamprad ostao vjeran svojim principima. Dok su mnoge globalne i regionalne tvrtke koje su ušle na rusko tržište tijekom 1990-ih i 2000-ih "prihvatile" korupciju, nepotizam i podmićivanje dužnosnika, Kamprad je odbio pristati na takav model poslovanja. Umjesto da plaća mito kako bi ubrzao procese, IKEA je razvila alternativne strategije.

Jedna od taktika bila je izgradnja jakih odnosa s lokalnim i regionalnim političarima. Kamprad i IKEA su obećali da će njihova prisutnost poboljšati lokalnu ekonomiju, stvoriti radna mjesta i donijeti dugoročne investicije. Time je IKEA uspjela zaobići dio visoke političke korupcije koja je često gušila strane tvrtke u Rusiji.

Još jedan izazov bio je protekcionizam i posebni interesi u ruskoj ekonomiji. Mnogi domaći proizvođači drva i namještaja bili su skeptični prema dolasku švedskog diva, bojeći se da će ih potpuno istisnuti s tržišta. No, umjesto da ih ignorira, Kamprad je zauzeo strateški pristup tako što je osigurao ruskim proizvođačima da IKEA neće samo prodavati proizvode u Rusiji, već će i ulagati u lokalnu proizvodnju.

Duh 2000-ih i 50 nijansi apsurda

Jedan od najfascinantnijih aspekata knjige je način na koji prikazuje "duh vremena" u Rusiji tijekom 2000-ih godina. To je bilo razdoblje visokog ekonomskog optimizma, kada su mnogi Rusi, uključujući političke i ekonomske elite, vjerovali da će liberalizacija tržišta i međunarodna trgovina dovesti do svjetlije budućnosti. Međutim, taj optimizam koegzistirao je s često apsurdnim i kaotičnim regulatornim sustavom.

Integrirajući ruske dobavljače u IKEA-in globalni lanac opskrbe, pretvorio je potencijalne protivnike u saveznike, čime je osigurao stabilniji ulazak na tržište. Dahlgren opisuje kako se IKEA neprestano suočavala s anonimnim zahtjevima za plaćanje, misterioznim kašnjenjima građevinskih dozvola i iznenadnim regulatornim promjenama koje su uvijek favorizirale domaće aktere.

Frustracija poslovanja u okruženju gdje se pravila igre mogu promijeniti preko noći postala je svakodnevica.

Jedna od najnevjerojatnijih priča u knjizi opisuje kako je kompanija morala pribaviti gotovo 300 dozvola kako bi otvorila jednu od svojih prvih trgovina u Sankt Peterburgu. Ovo iskustvo pokazuje kako je ruska birokracija, sa svojim nepredvidivim pravnim tumačenjima i administrativnim preprekama, stvorila okruženje u kojem su i najjednostavnije poslovne odluke postajale dugotrajne bitke pregovaranja i izdržljivosti.

Zašto je ova knjiga i danas važna

Knjiga IKEA voli Rusiju i dalje je jedna od najboljih za razumijevanje složenih odnosa između pojedinaca, organizacija i tržišta. To je priča o poslovnoj ekspanziji, ali i o tome kako vrijednosti, upornost i pametne strategije mogu pomoći u navigaciji kroz najizazovnija okruženja. Danas, u kontekstu ruskog rata protiv Ukrajine i sve veće izolacije Rusije od globalne ekonomije, knjiga nudi važna razmišljanja o tome što je moglo biti.

Nekoć su međunarodne kompanije i ruski poduzetnici zajedno radili, postojala je nada u integraciju u globalno gospodarstvo i činilo se da je drugačija budućnost Rusije moguća. Dahlgrenove priče služe kao podsjetnik na izgubljeni optimizam, ali i kao upozorenje. Globalne kompanije i organizacije moraju razumjeti da će čak i nakon buduće promjene režima, ruska ekonomija ostati nesigurna, dominirana jakim neformalnim strukturama moći i usko povezana s politikom.

Ikein put u Rusiji bila je priča puna izazova, pobjeda i neuspjeha, ali u mnogočemu odražava širu priču o kompliciranom odnosu Rusije i globalne ekonomije. To ovu knjigu čini vrijednom ponovnog čitanja. Ne samo za poslovne ljude, već i za sve one koji žele razumjeti dinamiku između ekonomske ambicije, političke moći i ljudske otpornosti.