Otkrit ću vam tajnu koju vam prešućuju. Ja sam jedan od rijetkih koji su to primijetili, to sam pročitao iz milijuna varijabli jer sam detektirao točno onu stvar koja će dovesti do krize. Kriza dolazi, pripremite se. Krivac je kapitalizam / banke / država / HDZ / SDP / Soroš...nastavi niz.

Naravno, sve ovo što sam iznad napisao je hrpa gluposti, poluistine ljudi koji žele zaraditi na lakovjernim paničarima ili onih koji žele podizati vlastitu reputaciju koristeći jednu ekonomsku realnost koju mnogo ljudi ne shvaća, a to je da je ekonomija ciklična, tj. da se stalno izmjenjuje kriza i prosperitet, rast i pad.

Ekonomija kroz vrijeme raste u ciklusima, od vrha ekonomske aktivnosti preko pada ekonomske aktivnosti (recesije) do dna i preko rasta do ponovnog vrhunca, iza kojeg počinje novi pad. To je ekonomska stvarnost, a cilj ekonomske politike je: 1) smanjiti varijacije između vrha ekonomske aktivnosti i dna ekonomske aktivnosti te 2) zadržati pozitivni trend, po mogućnosti uzlazni tj. prihvatiti činjenicu da postoje ekonomski ciklusi, ali održavati dugoročni trend pozitivnim.

Recesije, koje dolaze prirodno, su ustvari „čišćenje“ tržišta. One eliminiraju neefikasne ekonomske subjekte te su svojevrsni test njihove vitalnosti. Naravno, cilj je da to „čišćenje“ bude što bezbolnije i kratkotrajnije da se ne izazovu preveliki šokovi na tržištima, kao što je tržište rada, što stvara probleme socio-ekonomske prirode koji mogu dugoročno narušiti društvene institucije i nepovratno ih izmijeniti, što je svojevrsni odgovor društva na prevelike šokove. Ne može se očekivati od građana i radnika da će razumjeti da se ekonomski ciklus jednostavno nalazi u silaznoj putanji ekonomskog ciklusa i da on treba proći da bi uslijedio rast, naravno da će oni početi paničariti jer u doba recesije su ugrožene njihove plaće, radna mjesta i standard života te će oni raditi pritisak na vlasti da promjene institucije i ekonomske politike na način da one saniraju trenutne probleme recesije, a to je često na štetu samog dugoročnog trenda ekonomskog rasta.

Ali, ljudi većinom ne razmišljaju dugoročno, ne samo zbog neznanja i emotivnih reakcija na šokove, nego i radi zaštite vlastite egzistencije, što se nikome ne može zamjeriti.

Razlozi zbog kojih su ekonomski ciklusi jednostavno stvarnost funkcioniranja gospodarstva su brojni, objašnjenja su od kamatnih stopa, preko preoptimističnog i prepesimističnog ponašanja gospodarskih aktera i slično pa ulaziti u njih bi bilo previše tehnički zamorno za čitatelja koji nije visoko ekonomski obrazovan, a moj cilj je objašnjavanje gospodarskih zakonitosti prosječnom čitatelju.


Izvor: Economic cycle

Sljedeći graf je dovoljan da dokaže istinitost teorije ekonomskih ciklusa. Teorija je ustvari kriva riječ jer se radi o očiglednom i dokazanom fenomenu koji je primijećen u svim gospodarstvima. Donji graf prikazuje kretanje BDP-a SAD-a od 1970. do 2017. godine i, kao što se vidi, ne radi se o pravocrtnoj krivulji već isprekidanoj koja prikazuje upravo brojne ekonomske cikluse, od padova BDP-a (recesija) do rasta. Primijetit će te da recesija često ne znači smanjivanje BDP-a tj. ukupne ekonomske aktivnosti, već njegov manji rast, ali recesije i rast se stalno izmjenjuju. Ono što je bitno je da je trend pozitivan, tj. da dugoročno gospodarstvo raste, što je kod SAD-a slučaj.

Trend u ovom vremenskom razdoblju je blago silazni, što znači da dugoročno gospodarstvo SAD-a raste sve sporije, ali to je za očekivati kod visoko razvijenih gospodarstava. Razlog tomu je također ekonomska zakonitost koja kaže da gospodarstva brže rastu na niskom stupnju razvoja te je taj rast sve sporiji što vrijeme prolazi odnosno što gospodarstvo duže raste. I jedna Kina koja je 90-ih godina prošlog stoljeća ostvarivala dvoznamenkaste stope rasta se zadnjih godina bori da održi rast BDP-a iznad 7%.


Izvor: TradingEconomics

Poanta je da ne treba biti nikakav posebni ekonomski stručnjak da bi predvidio nadolazeću recesiju, one jednostavno uvijek dolaze ili, jednostavnije rečeno, ako se trenutno gospodarstvo ne nalazi u recesiji, onda je sigurno da  dolazi nova recesija. Tu činjenicu koriste i razni kvazistručnjaci koji šireći paniku žele ugrabiti svojih 5 minuta slave. Koriste je i da bi diskreditirali političke neistomišljenike i u svrhu političke borbe, kao što je slučaj s ekonomskim nobelovcem Paulom Krugmanom koji je izjavio da će zbog izbora Trumpa za predsjednika SAD-a uslijediti nova svjetska ekonomska kriza, ali za svega par sati su burze počele probijati nove rekorde, gospodarstvo rasti, nezaposlenost padati itd.

Usput rečeno, Krugman se još nije ispričao zbog svoje katastrofalno krive prognoze koja je očito služila isključivo kao sredstvo obračuna s političkim neistomišljenikom, a njom je Krugman svjesno pokušavao izazvati paniku na tržištima i time uzrokovati gospodarski pad što bi ugrozilo mnoga radna mjesta. Tu činjenicu koristi i ljevica, koja zadnjih 100 godina predviđa skoru propast kapitalizma, koja uvijek dolazi i za koju se uvijek treba spremati. Nešto kao kultovi i apokalipse, kultovi stalno najavljuju apokalipsu, ona nikada ne dolazi, ali kultovi redovito nalaze opravdanje zašto apokalipsa nije došla kada su predvidjeli i početak apokalipse odgode za novi datum. Ljevica djeluje na takav način, samo što ne predviđa apokalipsu nego krah kapitalizma.

Moja poruka je da ne vjerujete svakom doomsday proroku koji radi 5 minuta slave stvara paniku.