"Naš zadatak je naći način kako ovdje povećati plaće, kako osigurati da trošak rada bude manji, a da s druge strane investicije i potpora izvozu budu puno veće", rekao je Davor Bernardić, predsjednik SDP-a i kandidat za premijera ispred Restart koalicije.

Već u sljedećoj rečenici najavljuje da će njegova vlada "čim preuzme odgovornost za Hrvatsku u srpnju povećati minimalnu plaću na 4.000 kuna neto".

Kako znamo da je to teški bullshit? Pa jednostavno, povećanje minimalca je de facto povećanje troška rada. Ako želi smanjiti trošak rada, onda ne može povećati minimalac. Jedno isključuje drugo.

Osim toga, Hrvatska je pred dubokom recesijom. Tijekom zadnja dva mjeseca uslijed koronakrize i lockdowna, bez posla je ostalo oko 50.000 ljudi. Kada prođu državne subvencije za dva mjeseca, očekuje se da će bez posla ostati još stotine tisuća Hrvata. U toj situaciji naglog rasta nezaposlenosti povećanje minimalca je najgora moguća odluka.

Poslodavci se bore s krizom i pokušavaju troškove svesti na najnižu moguću mjeru kako bi biznisi preživjeli, a s njima i radna mjesta. Radničke plaće su dio tih troškova. Kad postanu neisplative, radnici gube posao i odlaze na burzu rada. Kako bi se to izbjeglo, poslodavci su primorani sniziti radničke plaće kako bi zadržali isplativost rada, a to nije moguće kad je minimalac previsok. Onda je poslodavac primoran otpustiti radnika jer mu ne može osigurati propisani minimalac.

Možda je sada baš pravo vrijeme da vlada ukine minimalac kako bi omogućila fleksibilnost rada i zapošljavanja. Na taj način će sačuvati desetke tisuća radnih mjesta, ali i omogućiti lakša zapošljavanja i samozapošljavanja.

Država ne određuje minimalac u Austriji, Italiji, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Islandu, Lihtenštajnu i Švicarskoj (izuzev dva švicarska kantona gdje to radi kantonalna vlast). Tako da ne bi bio smak svijeta ni da Hrvatska nema minimalac. Minimalac ionako čini ekonomiji puno više štete nego socijalne koristi za radnike. On može biti opravdan, ali samo u određenim okolnostima, mahom onima u kojima Hrvatska nije.

Kriza je najbolje vrijeme za deregulaciju rada i poslovanja da bi se spasilo što se spasiti može. Zaštita radničkih prava, u ovoj situaciji, primarno znači zaštitu radnih mjesta. To se najbolje čini ukidanjem svih nepotrebnih prepreka i regulacija u zapošljavanju i radu. Krenimo od ukidanja minimalca.