Na lokalnim izborima 4. studenoga u Južnoafričkoj Republici (JAR) stranka Nelsona Mandele pala je na trećinu glasova, Demokratski savez postao je najjača stranka u četiri od pet najvećih gradova, a radikalni ljevičari Juliusa Malema izgubili su četvrtinu birača. Ali pobjeda nije čista: u KwaZulu-Natalu trijumfirao je Zumin populizam.
Stranka Nelsona Mandele pretrpjela potres
Kada se prebroji 99 % glasova, slika je jasna. Afrički nacionalni kongres (ANC), koji vlada Južnoafričkom Republikom od 1994., osvojio je oko 31 % glasova na nacionalnoj razini. Na prošlim lokalnim izborima 2021. imao je gotovo 46 %. Demokratski savez (DA) porastao je s oko 21,6 % na oko 24,7 %, a Zumina stranka uMkhonto weSizwe (MK) s oko 9,7 % postala je treća stranka u zemlji. Radikalno lijevi EFF pao je s 10,3 % na 6,2 %. Izlaznost je porasla s 45,9 % na 52,2 %.
Brojke su još privremene, a službene rezultate izborna komisija objavljuje u nedjelju, 8. studenoga. No trend se više neće promijeniti, a analitičari ga opisuju bez uljepšavanja. Louw Nel iz Oxford Economics Africa nazvao je rezultat od 32 % za ANC ostvarenjem "najgore noćne more te stranke". Prema njegovu tumačenju, birači ANC-a nisu ostali kod kuće: izašli su na izbore i glasali za druge.
U gradovima se to najbolje vidi. Liberalni DA je zadržao apsolutnu većinu u Cape Townu i postao najjača stranka u Johannesburgu, Tshwaneu (Pretoriji), Ekurhuleniju i Nelson Mandela Bayu. ANC je ostao prvi samo u dva manja metropolitanska područja, Buffalo Cityju i Mangaungu, i to bez većine.
U Durbanu (eThekwini) najjača je postala Zumina stranka MK, s oko 40 %. Osim Cape Towna, nijedan veliki grad nema stranku s većinom, kao ni velika većina općina, pa će o vlasti odlučivati koalicijski pregovori u iduća dva tjedna.
DA: iz bijelih predgrađa u mainstream
Demokratski savez je klasično liberalna stranka južnoafričke politike: zalaže se za tržišnu ekonomiju, zaštitu privatnog vlasništva, vladavinu prava i čistu javnu upravu. Godinama je nosio etiketu stranke bijelih predgrađa. Ove su izbore njegovi čelnici dočekali s jednom porukom: ta etiketa više ne vrijedi.
Geordin Hill-Lewis, gradonačelnik Cape Towna, koji je u travnju ove godine naslijedio Johna Steenhuisena na čelu stranke, proglasio je pobjedu u Cape Townu već dan nakon izbora, kad je bila prebrojena tek četvrtina glasova. Prema privremenim rezultatima DA je u gradu osvojio oko 57 %, jedini apsolutni pobjednik među osam metropola.
No Hill-Lewis nije isticao postotak nego geografiju. Rezultate iz središta Cape Towna - Gugulethua, Khayelitshe, Lange, Mfulenija i Delfta - nazvao je "ničim manjim od izvanrednih". Rekao je da je DA ondje, gdje je nekad dobivao dva do četiri posto, utrostručio i učetverostručio potporu, te da je u Gugulethuu ostao samo dvjestotinjak glasova od pobjede.
Dan kasnije, u nacionalnom centru za rezultate u Midrandu, Hill-Lewis je tvrdio da je za DA glasalo više od milijun crnih Južnoafrikanaca. Najavio je više od sto novih osvojenih izbornih jedinica (wardova) i više od 230 novih vijećnika diljem zemlje. Analitičari upozoravaju da je broj crnih glasača teško točno izmjeriti, ali je smjer neosporan.
Helen Zille, bivša premijerka Western Capea i jedna od najpoznatijih liberalnih političarki u zemlji, vodila je kampanju za gradonačelnicu Johannesburga, gospodarskog središta zemlje koji muku muči s nestašicama vode, nestancima struje i neodvezenim smećem. Zille je kampanju svela na jednu rečenicu: ovo je za Johannesburg "sad ili nikad".
Ako Johannesburg ne bude popravljen, rekla je, ne može uspjeti ni Južnoafrička Republika. DA je u gradu prvi s oko 35 %, što je daleko od natpolovične većine. Zille je stoga već tijekom brojanja najavila da će, ako bude potrebna koalicija, birati "najmanje lošu opciju".
Kako je DA do toga došao? Dio odgovora je u Cape Townu, koji DA vodi dvadeset godina i koji je postao dokaz da grad u Južnoafričkoj Republici može imati struju, vodu i odvoz smeća. Dio je u nacionalnoj vladi: od 2024. DA je u koaliciji nacionalnog jedinstva s ANC-om, Zanimljivo, tu vezu priznaje i najveći protivnik DA-a: čelnik radikalno lijevog EFF-a Julius Malema tvrdi da su birači odabrali DA upravo zato što ga je ANC uveo u vladu.
ActionSA i ostali: što još raste uz DA
DA nije jedina stranka koja je profitirala od pada ANC-a.
ActionSA je iznenađenje ovih izbora. Osnovao ju je 2020. Herman Mashaba, poduzetnik koji je od siromašnog djetinjstva u apartheidu stvorio kozmetičku tvrtku, a potom kao gradonačelnik Johannesburga (2016.–2019.) stekao glas borca protiv korupcije. Stranka se zalaže za poslovno okruženje, manje birokracije i obračun s korupcijom, ali i za vrlo tvrdu politiku prema nezakonitim imigrantima, zbog čega je kritičari opisuju kao desni populizam.
Na nacionalnoj razini ima oko 5 %, ali u Gautengu, gospodarskom srcu zemlje, osvojila je desetke izbornih jedinica od ANC-a, a u Tshwaneu je postala druga stranka.
Njezino lice je Nasiphi Moya, dosadašnja gradonačelnica Tshwanea. Moya je dvije godine vodila koaliciju bez formalnog sporazuma i tvrdi da je pokazala kako se upravlja pošteno.
Glasnogovornik stranke Michael Beaumont najavio je da će u pregovorima tražiti još pet godina za Moyu na čelu grada. A Mashaba ne krije ambiciju: cilj mu je, kaže, uzimati birače i ANC-u i DA-u - što će koalicijske pregovore s DA-om učiniti sve samo ne jednostavnima.
Slobodna fronta Plus (FF+), konzervativna stranka s jakim osloncem među afrikanerskim (bijelim) biračima i izrazito protržišnim programom, ostvarila je dobre rezultate u gautengskim metropolama, gdje je prema ranim rezultatima i projekcijama imala između 7 i 10 %. U nekim gradovima mogla bi biti ključna za koalicije desnog centra.
Nove antikorupcijske stranke, međutim, nisu uspjele. Stranka Rise Mzansi novinara i bivšeg urednika Songeza Zibija, koja se profilira kao antikorupcijska, osvojila je oko 0,2 % i nastupala samo u sedam općina. Učinak je ocijenila boljim od očekivanog, a Zibi je pozvao na transparentnost u koalicijskim pregovorima.
Build One South Africa (BOSA) bivšeg čelnika DA-a Mmusija Maimanea pala je na desetinku postotka. Planirano spajanje BOSA-e, Rise Mzansija i stranke Good u zajedničku listu Unite for Change propalo je prije izbora zbog pravnih prepreka. Birači koji su htjeli kazniti ANC išli su velikim, provjerenim alternativama, a ne malim novim strankama.
Ljevica: ANC tone, EFF se raspada, MK raste
ANC, stranka lijevog centra koja upravlja državom i velikom većinom jedinica lokalne samouprave od 1994., u izbore je ušla priznajući da lokalna vlast ne funkcionira i iz njih izašla s najgorim rezultatom u povijesti. Reakcije vodstva bile su uglavnom obrambene. Glavni tajnik Fikile Mbalula najavio je da će stranka kandidate za gradonačelnike objaviti tek za dva tjedna, nakon analize rezultata.
Zamjenica glavnog tajnika Nomvula Mokonyane tvrdila je da rezultati pokazuju obnovu stranke i povjerenje birača. Predsjedatelj stranke Gwede Mantashe poručio je da ANC u gradskim koalicijama treba koristiti iskustvo iz vlade nacionalnog jedinstva - što je, u prijevodu, priznanje da bez DA-a više ne može.
Socijalistički EFF je doživio slom. Malema je priznao da je stranka izgubila 612.326 glasova i pala s trećeg na četvrto mjesto, iza Zumine stranke MK. Rezultat je nazvao "neuspjehom, ali ne porazom". Ubrzo je pronašao i krivce: krivnju je pripisao ANC-u, koji je, kako tvrdi, ulaskom u koaliciju s DA-om legitimirao "bjelačku nadmoć", a uspjeh desnice nazvao je nečim što "nije slučajnost povijesti".
Optužio je i lobističku skupinu AfriForum za međunarodnu kampanju protiv EFF-a. Kao izlaz iz krize ponudio je savez ANC-a, MK-a, komunista i EFF-a protiv DA-a. Ipak je obećao da će stranka resurse usmjeriti na izborne jedinice koje je osvojila i u kojima sada mora pokazati rezultate.
Najveća mrlja na liberalnom trijumfu je MK, stranka bivšeg predsjednika Jacoba Zume. U Durbanu (eThekwini), trećem po veličini gradu i gospodarskom središtu KwaZulu-Natala, MK je s oko 40 % postao najjača stranka, ispred DA-a s oko 23 % i ANC-a, koji je pao na treće mjesto. Na nacionalnoj razini MK je s oko 9,7 % prestigao EFF.
Zumina stranka zagovara izmjene ustava, nacionalizaciju zemlje i rudnika i veću ulogu tradicionalnih vođa, a vodi je čovjek koji je kao predsjednik obilježio razdoblje "zarobljavanja države". DA-ov kandidat za gradonačelnika eThekwinija Hanniff Hoosen već je isključio svaku koaliciju s MK-om.
Dakle: stara ljevica je potonula, ali dio njezinih birača nije otišao prema tržištu i pravnoj državi nego prema još radikalnijem i još personaliziranijem populizmu.
Birači glasaju za vodu i struju
Južnoafrički izbori ruše jedan od najupornijih mitova postkolonijalne politike: da siromašni birači nužno glasaju za stranke koje obećavaju preraspodjelu, a bogati za tržište.
Radikalni program preraspodjele - eksproprijacija bez naknade, nacionalizacija rudnika i banaka - imao je u Južnoafričkoj Republici najglasnijeg zagovornika u EFF-u. EFF je upravo izgubio četvrtinu birača. ANC, koji je trideset godina obećavao preobrazbu, a u mnogim općinama isporučio korupciju, bankrot i ulice bez vode, pao je na trećinu. Rasli su DA i ActionSA - stranke koje ne obećavaju raj nego ispravan vodovod, odvezeno smeće i gradske financije koje se mogu pročitati bez grča.
To je liberalna lekcija u najkonkretnijem obliku. Birač u Khayelitshi nije pročitao Hayeka, ali vidi da u Cape Townu, kojim DA upravlja dvadeset godina, uglavnom ima vode i struje, a u općinama kojima vlada ANC sve češće nema. Najbolji argument za tržište i pravnu državu nije teorija nego grad koji funkcionira. Kad građanin može usporediti, ideologija gubi od rezultata.
Druga lekcija je o korupciji. Cijena ortačkog kapitalizma u Južnoafričkoj Republici nije apstraktna. Zumino razdoblje "zarobljavanja države" ispraznilo je javna poduzeća, od elektroprivrede Eskom do željeznica, a posljedice građani i danas osjećaju u svakodnevnim nestancima struje i propalim službama.
Svaki ukradeni rand u općinskom proračunu jedan je rand manje za cijev, transformator ili kamion za smeće. Zato je antikorupcijska poruka ovdje istodobno i poruka o uslugama.
I treća lekcija: korisno je biti u vlasti. Koalicija nacionalnog jedinstva iz 2024., o kojoj su mnogi liberali bili skeptični, pokazala se politički isplativom za DA. Stranka je dvije godine dijelila vlast s ANC-om i pritom dokazivala da zna upravljati. Birači su to nagradili.
Protuargument: pobjeda liberala ili fragmentacija ljevice?
Skeptik bi rekao da naslovi o liberalnom trijumfu pretjeruju. ANC je i dalje najveća stranka u zemlji. DA je narastao za tri postotna boda i i dalje ima tek četvrtinu glasova. Najveći pojedinačni skok ostvario je Zumin MK, stranka koja je sve samo ne liberalna, a ActionSA svoj uspjeh dijelom duguje tvrdoj retorici protiv imigranata.
DA ni u jednom velikom gradu osim Cape Towna nema natpolovičnu većinu i morat će raditi kompromise s ljevicom i populistima da bi sastavili vlast. Južnoafričke gradske koalicije posljednjih godina bile su sinonim za kaos: Johannesburg je u pet godina promijenio više gradonačelnika nego mnogi gradovi u pola stoljeća.
Bivši predsjednik Thabo Mbeki upozorio je već na dan izbora na sve više općina bez većine. Prema ovom čitanju, birači nisu izabrali liberalizam - samo su se razbježali od vladajućeg ANC-a u svim smjerovima.
U tome ima istine, a analitičar Hermann Pretorius iz Južnoafričkog instituta za rasne odnose upozorio je da DA može upropastiti priliku ako nastavi igrati po pravilima ANC-a. Ali fragmentacija je put kojim dominantne stranke gube vlast u demokracijama, a smjer razbježavanja nije slučajan.
Od ANC-a su birači u velikim gradovima otišli pretežno prema strankama koje obećavaju upravljanje, a ne preraspodjelu: DA-u i ActionSA. U KwaZulu-Natalu otišli su prema Zumi - i to je opomena, a ne fusnota. Liberalna pobjeda ovdje nije u postotku, nego u tome što su DA i njegovi saveznici sada najjača snaga u gradovima koji stvaraju najveći dio južnoafričkog gospodarstva.
Hoće li to postati trijumf, odlučit će ono što se dogodi u koalicijskim pregovorima iduća dva tjedna - i u gradskim proračunima idućih pet godina.
Dokaz u vodovodu
Trideset dvije godine nakon prvih slobodnih izbora, Južnoafrička Republika dobila je nešto što postkolonijalne demokracije rijetko imaju: pravu političku konkurenciju. Stranka oslobađanja više nije neupitna, a najjača alternativa nije radikalnija ljevica nego stranka koja govori o upravljanju, vlasništvu i pravnoj državi - i koja je za to, prema tvrdnji svog čelnika, dobila više od milijun glasova crnih Južnoafrikanaca.
Ispit tek slijedi. Ako DA, ActionSA i njihovi partneri u Johannesburgu, Tshwaneu i Ekurhuleniju sklope stabilne koalicije i za pet godina pokažu gradove s vodom, strujom i čistim proračunima, ovi će se izbori pamtiti kao prekretnica. Ako se ponovi koalicijski cirkus iz prošlog mandata, birači koji su sada glasali za upravljanje mogli bi idući put otići za populistima. Zille je to rekla najkraće: sad ili nikad.
