Mediji su u ratu protiv individualizma i osobne odgovornosti. Evo zašto im se trebamo oduprijeti

Pravo i zakoni i dalje pružaju određeni otpor uvođenju segregacije na temelju cijepljenja. Unatoč tome što se uvode COVID potvrde, iz medija se čini da Vlada želi otići korak dalje u otežavanju života necijepljenima. Stavimo na stranu pandemiju, cijepljenje i ostale stvari vezane uz koronu, ovakvi vapaji medija su dio šireg pokreta kojeg mediji i potencijalno vladajući vode protiv osobne odgovornosti i individualizma. U ovakvim uvjetima propagande, kada se može pronaći stručnjak iz svake profesije koji će opravdati dodatne zabrane i ograničenja sloboda, postaje teže procijeniti javno mnijenje.

Tijekom proteklih nešto više od godinu dana mediji i vladajući uspjeli su progurati mjere koje ograničavaju slobode poput lockdowna, neučinkovite mjere poput nošenja maski koje održavaju osjećaj straha i tjeskobe od sveprisutne bolesti, a sve to pod blagoslovom medicinskih i nemedicinskih stručnjaka. Zakoni i ustav su se pokazali kao prazna slova na papiru pod izgovorom načela proporcionalnosti. Ako postoji dovoljno velika ugroza i još dodatno pod blagoslovom znanosti, može se uvesti bilo kakva mjera, makar bila beskorisna i štetna. Proporcionalnost u ovom slučaju služi kao opravdanje za to da ako postoji bilo kakva ugroza koju mediji i vladajući smatraju dovoljnom, svako pravo može biti ukinuto i svaki zakon može biti zanemaren.

Istupanje protiv narativa dovoljno hrabrima ne donosi ništa, uz potencijalno velike gubitke, a u najboljem slučaju dovodi samo do cenzure. Stručnjaci su izabrani od strane medija, a mediji su se pokazali kao prvaci u sposobnosti pronalaženja stručnjaka koji bi uvodili zabrane. Vidjeli smo primjere s prometnim nesrećama, gdje su mediji iskopali stručnjake koji bi ograničili brzinu vozila, pomicali dobne granice za upravljanje vozilima i slično. Također je u medijima bio i slučaj dječaka koji je preminuo nakon konzumacije energetskog pića pa se u duhu vremena poziva na osnivanje povjerenstava i radnih skupina stručnjaka koji bi mogle blagosloviti zabranu energetskih pića za maloljetnike.

Takvi stručnjaci, izvještavanja i propaganda služe tome da se stvori narativ koji će normalizirati smanjivanje sloboda i osobne odgovornosti. Medijima, u sada najvažnijoj borbi protiv individualizma, tj. borbi protiv necijepljenih, potrebno je interpretirati ustav tako da se omogući segregacija. Nietzsche je rekao da je sve podložno interpretaciji, a ona interpretacija koja prevlada u danom vremenu je funkcija moći, a ne istine. U tu svrhu Vlada i Index su pronašli Sanju Barić, profesoricu ustavnog prava, koja je savršeno opisala trenutno stanje:

"Druga je stvar osjećaja legitimiteta i reakcije naroda. Uostalom, u velikim izazovima kuje se novi moral, novi integritet i nova suštinska pravila. Zato je strašno zanimljiv svjetski trenutak za globalno, pa onda i seosko, poimanje demokracije. Kao što postoje ustavotvorni momenti u povijesti država/e naroda (jednina i množina), tako postoje i društveni momenti. To je ovaj sada."

Naravno, ova stručnjakinja pod time misli da treba uvesti obavezno cijepljenje, no mislim da je potpuno pogodila sentiment i da se nalazimo na određenoj prekretnici. Problem je što i medijski narativ u jednom dijelu društva uvjetuje taj novi moral. Ako se ljudi boje progovoriti protiv narativa i ako im se čini da i u njihovoj okolini prevladava taj novi moral, događa se situacija da načelno ljudi mogu osobno biti protiv takvog morala, ali kolektivno će ga podržati zbog emocionalne ucjenjenosti te kako bi izbjegli potencijalnu osudu okoline.

U istom članku u kojemu je prenesena izjava Sanje Barić gdje ona konstatira da se obveza cijepljenja može uvesti kada god i kako god, drugi sugovornik koji je skeptičan oko takvih promjena zakona i ustavnosti samog postupka ostaje anoniman. Zbog straha od suprotstavljanja narativu, taj sugovornik za kojeg možemo pretpostaviti da je također pravnik, nije bio spreman stati iza svog stručnog mišljenja o zakonu.

Pandemija je jedan od šokova koji se dogodio i koji će proći, ali lekcije naučene iz pandemije o upravljanju, stručnjacima i medijima ne trebamo zaboraviti. Usprkos medijskom narativu, pandemija može poslužiti kao primjer tomu da država nije svemoćna, ne može nas spasiti od virusa, potresa i ostalih nedaća, nego da moramo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje i postupke.

Trenutno se uz ovu ideološku prekretnicu nalazimo i na tehnološkoj prekretnici. Uz umjetnu inteligenciju koja predstavlja potencijalno veliku mogućnost napretka ljudske produktivnosti, dobivamo tehnologije poput Rimčevih robotaksija, algoritama koji mogu upravljati raznim sustavima. Imamo i tehnologije za transakcije između korisnika bez posredovanja trećih strana poput Bitcoina, koji je nacrt tehnologije koja može omogućiti novu eru individualizma.

Tehnologija se ne može zaustaviti, ona će doći, bili mi spremni ili ne. Pitanje je hoćemo li je dočekati u liberalnom društvu u kojemu su ljudi spremni snositi odgovornost za vlastite postupke. Hoćemo li koristiti takve tehnologije da nam unaprijede živote ili će ih netko drugi prepisati nama nauštrb sloboda, kao što su sada nekima prepisani pravo na rad i okupljanje samo u određenim godišnjim dobima? Hoćemo li koristiti vozila tako da se možemo kretati samo odabranim lokacijama, određenim brzinama, onda kada su vozila dostupna i kada nam netko to odobri ili ćemo ih koristiti tako da nam omoguće brže putovanje pri čemu ćemo moći raditi druge stvari umjesto pratiti cestu?

Hoće li nam umjetna inteligencija upravljati financijama ili će nam davati preporuke kako unaprijediti svoje financije? Hoćemo li vršiti transakcije po pravilima banaka ili ćemo koristiti tehnologiju pomoću koje možemo trgovati s drugim pojedincima pod uvjetima kakvim god želimo?

Ovo nisu pitanja tehnologije, ovo su pitanja slobode. U svim vremenima i situacijama postoji isprika: "za dobrobit društva". Moramo izabrati hoćemo li imati budućnost u kojoj sami donosimo svoje odluke ili možemo nastaviti sadašnjim putem i prepustiti državi da ih donosi za nas.

Kao odgovor svima koji zazivaju žrtvovanje za društvo pod cijenu individualizma, dovoljno je citirati Carla Junga:

"Ako čovjek ne može postojati bez društva, ne može postojati ni bez kisika, vode, albumina, masti i tako dalje. Poput ovih, društvo je jedan od nužnih uvjeta njegova postojanja. Bilo bi smiješno tvrditi da pojedinac postoji zbog društva. Društvo je ništa više dòli pojam, koncept za simbiozu skupine ljudskih bića. Koncept nije nosilac života. Jedini i prirodni nosilac života je pojedinac, i to je tako u cijeloj prirodi."