U drugoj polovini 18. stoljeća, dok je škotski teoretičar Adam Smith pisao knjigu "Bogatstvo naroda", u svijetu je bio standard da se skupo naplaćuje svaki unos robe preko granice. Nakon izlaska ove knjige postignut je konsenzus kako naplata robe na carini šteti svima - i proizvođačima i potrošačima - s obje strane granice, te se u politici otad uvozne tarife pokušavaju svesti na što manju razinu.

Imali smo prilike s ovogodišnjeg sastanka G7 zemalja, održanog u Kanadi, jučer čuti oprečne izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa i kanadskog premijera Justina Trudeaua. Obojica tvrde da ona "druga strana" krši nepisana pravila o međunarodnoj trgovini i dobre običaje slobodnog tržišta, namećući nepravedne tarife na uvoz određenih proizvoda.

Trump je početkom godine nametnuo tarife na uvoz željeza i aluminija iz Kine, a početkom svibnja isto je učinio i za uvoznike iz Kanade i EU. Tvrdi da je to učinio jer su američki trgovinski partneri "iskorištavali nepravedne trgovinske sporazume i nametali visoke uvozne tarife američkim proizvođačima". Pozvao je sve zemlje G7 skupine da potpuno odustanu od međusobnih tarifa i subvencioniranja svojih industrija kako bi se postigla zona slobodne trgovine.

Trudeau, s druge strane, tvrdi da je Kanada u skladu sa sporazumom NAFTA (trgovinski dogovor između Kanade, SAD-a i Meksika) ukinula većinu carinskih naplata prema uvoznoj robi iz SAD-a, kao što je sporazumom i predviđeno. Trudeau želi da se ponovno aktivira NAFTA iz koje je SAD nedavno izašao. Ukoliko Trump ne odustane od uvoznih tarifa, od 1. srpnja Kanada će uvesti uvozne tarife za željezo i aluminij iz SAD-a, potpuno isto kao što je to napravio njen južni susjed.

Tko je u pravu?

Budući da obje strane optužuju jedna drugu za nametanje visokih uvoznih tarifa, provjerimo na Investopediji tko je u pravu. Prema podacima Svjetske trgovinske organizacije, u 2016. godini Kanada je bila među 10 zemalja s najslobodnijom međunarodnom trgovinom i najnižim uvoznim tarifama.

Najslobodniju trgovinsku politiku prema svijetu imaju Singapur, Švicarska i autonomna upravna područja koja su inače u sklopu NR Kine - Makao i Hong Kong. Navedene zemlje nemaju uvozne tarife niti za jedan proizvod. Treba biti pošten pa napomenuti da švicarska vlada subvencionira poljoprivrednu proizvodnju, što je također jedan oblik protekcionizma, iako ne nameće troškove prilikom uvoza robe izvana.

Među razvijenim svijetom visoko su još Island s 0,71% proizvoda koji su predmet carinske trošarine, Kanada s 0,85% i Norveška s 1%. Zatim slijede Australija (1,1%) i Novi Zeland (1,27%), a zatim sve zemlje Europske unije koje imaju zajedničku politiku uvoza iz zemalja koje nisu članice EU i njihova tarifa iznosi 1,6%. Zatim slijedi SAD s 1,61%, kao zemlja s najvećim udjelom nametnutih tarifa u uvozu među razvijenim zapadnim svijetom.

Najveće tarife nameću zemlje trećeg svijeta u središnjoj i sjevernoj Africi, zatim cijela Latinska Amerika i središnja Azija. Na primjer, Venezuela ima uvozne tarife za više od 12% proizvoda.

Dakle, gospodin Trump nije bio posve iskren kad je tvrdio da Kanada i zemlje EU "već desetljećima iskorištavaju američku dobrotu i zarađuju na račun SAD-a". Kanada i EU su se više otvorile prema SAD-u nego obratno! U slučaju Kanade čak situacija je dvostruko povoljnija za SAD.

Zašto je Trump onda raskinuo NAFTA-u?

Ipak, Trump vidi nešto negativno u tim sporazumima, a riječ je o neto deficitu koji SAD konstantno ostvaruje u trgovinskoj razmjeni s Kanadom i EU. Unatoč vrlo povoljnom ugovoru, Amerikanci uvoze iz Kanade između 18 i 34 milijarde dolara robe i usluga više nego što izvoze. S Europskom unijom SAD ostvaruje trgovinski deficit od čak 120 milijardi eura (podaci za prošlu godinu).

To ne mora značiti ništa loše za američko gospodarstvo. Dapače, to znači da su Amerikanci u prosjeku bogatiji od Europljana i od Kanađana, da više troše i prerađuju. Amerikanci koriste uvoznu robu ne samo za potrošnju, već i u prerađivačkoj industriji. Uvođenjem tarifa na sirovine koje su američki prerađivači dosad jeftinije nabavljali iz Kanade i EU teško će biti pogođena američka industrija. Trump je najavio kako će proširiti naplatu carine i na druge proizvode, npr. motorna vozila itd, što će pogoditi direktno američke građane - potrošače.

Trump gleda na trgovinu kao na "igru nulte sume" u kojoj netko mora izgubiti. Budući da Amerika više uvozi iz Kanade i EU nego što izvozi u te zemlje, on na to gleda kao poraz. Ali tog poraza nema, zato što Amerikanci dobivaju jeftinije proizvode zbog čega im ostaje više novca za kupovinu i ulaganje u druge stvari i tako se stvaraju nove usluge i nova radna mjesta. Kao što je pokazalo i nedavno istraživanje o NAFTA sporazumu, američka ekonomija je znatno više profitirala ovim sporazumom nego Kanada. Zato je još luđa Trumpova odluka da se SAD povuče iz sporazuma.

SAD danas ima nižu stopu nezaposlenosti i veću stopu zaposlenosti od Kanade i od EU (kao i od gotovo svih EU zemalja zasebno). SAD ima veću prosječnu plaću i BDP per capita od Kanade i svih EU zemalja. SAD je očito profitirao najviše oslobađanjem trgovinskih veza između država diljem svijeta tijekom zadnjih 30 godina, skroz je neobjašnjivo da upravo predsjednik SAD-a čini sve da se takva praksa prekine i nametne protekcionizam.

Protiv Kine se treba boriti jer Kina, Rusija, Iran nameću visoke trgovinske tarife na carini. Ali SAD, Kanada i EU dijele iste vrijednosti u ekonomskoj politici i trebale bi raditi zajedno da omoguće svojim građanima što veću dostupnost dobara i usluga, tako se stanovništvo čini bogatim, tako se povećava bogatstvo nacije. Do toga se dolazi suradnjom i trgovanjem, a ne ratovima (bilo osvajačkim ili trgovinskim). Trumpovi načini diplomacije (nametanje, prijetnje, ucjene) davno su poraženi. Njemu trebaju bolji ekonomski savjetnici, da ga upute kako ne ovisi o državi koliko će građani kupovati robe iz uvoza, već je to stvar njihove volje i slobodnog izbora.