Navikli smo slušati priče o tome kako su desničari iznimno opasni, agresivni, netolerantni. Ne isključujem ni tu mogućnost, među desničarima sigurno ima i takvih koji bi rado, ako se nađu u mogućnosti, pribjegli nasilju i agresiji. Međutim, praksa pokazuje, svjetonazorska ljevica je daleko netolerantnija i agresivnija.

Današnji nemiri u Hamburgu, koji je postao ratna zona, samo su još jedan u nizu dokaza koliko ljevica može biti agresivna i opasna. Nemam ništa protiv što prosvjeduju protiv Trumpa, to bih čak i podržao u velikoj mjeri (iako, vjerojatno, ne iz istih razloga kao oni), ne smeta mi ni to što se sukobljavaju s policijom i drugim državnim organima. Ali, pobogu, što su im skrivili automobili običnih građana? Što su im skrivili izlozi trgovina? Što im je skrivio javni prijevoz? Oni tvrde da se bore protiv globalizma i korporacija, a uništavaju imovinu malih obrta.

Njihova logika i način razmišljanja negdje su na razini amebe i puni su licemjerja. Kažu da se bore "za prava siromašnih", a mahom je riječ o mladima koji nikad u životu nisu upoznali siromaštvo. Njihovi drugovi u SAD-u, konkretno prosvjednici protiv Trumpa iz Washingtona, pokazuje istraživanje, u velikoj su većini bijelci iz bogatih dijelova grada i iz obitelji s natprosječnim primanjima. Uopće ne sumnjam da je i u Hamburgu riječ o sličnoj ekipi koja ne zna što je siromaštvo, a prosvjedi im služe kao hir ili sredstvo za pranje savjesti.

Oni su zbilja uvjereni da čine dobru stvar za čovječanstvo. Zamislite to, bore se protiv globalizma i moćnih korporacija, a za siromašne! Problem je samo u tome što isti ti prosvjednici jako vole svoje smartphone i druge stvari koje su povoljno nabavili upravo zahvaljujući globalizaciji i tim mrskim korporacijama. Ne vjerujete? Globalizacijom na kraju prošlog i početkom ovog stoljeća, kad su Indija i Kina više otvorile svoje granice za strani kapital, brojne američke IT tvrtke su tamo otvorile svoje pogone gdje su zaposlili, za američke kriterije, vrlo jeftinu radnu snagu. Zauzvrat smo dobili jeftine proizvode koje si prosječan čovjek, pogotovo na zapadu, lako može priuštiti.

Upravo taj globalizam i upravo te korporacije! Da ih nije bilo, sad bismo vjerojatno još komunicirali putem onog starog analognog telefona, a smartphone i računala, laptopi itd. bi bili privilegija najbogatijih i nedostižan san nama, običnim smrtnicima. Pitate se zašto? Pa zato što bi se proizvodili u SAD-u gdje je cijena rada bar 10 puta veća nego u Indiji ili Kini. Cijena rada ulazi u cijenu proizvoda na tržištu i jasno je da bi svi ti lijepi proizvodi, u produkciji nekih malih tvrtki, a ne korporacija, i izrađeni na Zapadu, koštali daleko skuplje.

Jesu li ovi ljevičari, što se toliko protive slobodnom međunarodnom tržištu i velikim kompanijama, razmišljali kako bi njima bilo da toga nema? Vjerujem da nisu.

Druga stvar koju vole naglašavati, da se oni bore za prava siromašnih u cijelom svijetu. Zapravo, istina je da je baš zahvaljujući globalizaciji i prvenstveno velikim korporacijama tijekom zadnjih 20 godina prepolovljen broj stanovnika koji žive ispod granice siromaštva. Najveći rez siromaštva dogodio se upravo u Aziji i Africi, gdje najviše ulažu te mrske korporacije, zapošljavaju stotine milijuna ljudi i tako ih izvlače iz siromaštva i pretvaraju u srednji sloj. Ljevičari se zapravo bore protiv napretka civilizacije.

Jesu li svjesni, ovi što prosvjeduju, vlastite autoironije i kontradikcije u svojim stavovima? Vjerujem da nisu. Ali, budite vi. Informirajte se, proučite tematiku. Ne morate meni vjerovati, potražite po internetu znanstvena istraživanja, kretanje siromaštva kroz povijest i ulaganje korporacija.