Piše: Vladan Laušević
26.4.2020.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Vladan Laušević
26.4.2020.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Liberalni intelektualac i optimist Johan Norberg je nedavno na švedskom jeziku objavio kratku knjigu "Viruset och världen: Är det nu globaliseringen dör?" (Virus i svijet. Umire li sada globalizacija?). Riječ je o pandemiji koronavirusa u okviru ljudske povijesti i daljnjeg razvoja čovječanstva.
Norberg se u knjizi poziva na znanstvene dokaze i argumente raznih akademika i istraživača u disciplinama poput ekonomije, zdravstva i psihologije. Jedna od glavnih poruka Norbergove knjige je: otvorenost je naša snaga. Dalji globalni društveni razvoj i svjetska integracija su vitalni i neophodni procesi da bi se rješavali globalni problemi, izazovi i rizici poput pandemija.
Ova kratka knjiga, koja je predigra za Norbergovu novu knjigu "Open / Closed: How man creates and destroys progress" (Otvoreno / zatvoreno: Kako čovjek kreira i uništava napredak) koju će objaviti tijekom jeseni, sadrži mnogo važnih argumenata i podataka vezanih za pandemije. Norberg smatra da je situacija oko korone važan globalni ispit naše pripremnosti i kako ćemo kao ljudska civilizacija naučiti što funkcionira, a što ne.
Ako naučimo što funkcionira, onda će nam biti lakše da rješavamo sljedeću pandemiju kada nas pogodi u budućnosti. Povijesno gledano, pandemije nisu nove pojave. Onaj koji misli da izolacija i zatvorene granice pomažu treba, na primjer, pogledati na činjenicu da je koronavirus obuhvatio i Sjevernu Koreju koja se smatra najzatvorenijom zemljom na svijetu.
Norberg piše da izolacionističke i protekcionističke mjere ponekad čine gore stvari nego pandemije što se tiče ljudskog progresa i kvalitete života. Jer takve mjere onemogućuju vitalne razmjene robe, usluga i ideja, uključujući i zdravstvenu opremu te znanstvenu suradnju.
Kako to Norberg smatra, ključ za rješavanje pandemija nije u samodostatnosti, već u globalnoj opskrbi. Bilo bi veoma skupo i ekološki loše ako bi svaka zemlja ili regija imala svoju proizvodnju sve potrebne medicinske opreme poput zaštitnih maski i respiratora. Sposobnost za opskrbu i zdravstevnu sigurnost će i dalje uglavnom ovisiti o kreativnim pojedincima i tvrtkama na tržištu.
U knjizi se također navodi da mnogi političari i vlade koriste trenutnu pandemiju kako bi ojačali vlastitu moć i pozicije radi osobnih i oportunističkih interesa. Zbog toga su globalni rizici kao pandemije također rizici i opasnosti za demokraciju. U Europi je očigledan primjer ono što se događa u Mađarskoj gdje vlada premijera Viktora Orbana u praksi funkcionira kao diktatura.
Što se tiče psiholoških aspekata, Norberg navodi da postoje različiti načini ljudskog ponašanja u povijesti pandemija. Naše osobno ponašanje dosta ovisi o obrazovanju, obiteljskoj pozadini, socijalnom statusu i mnogim drugim faktorima. Neki pojedinci će se ponašati tako da se izraze kroz rasizam, socijalne fobije, teorije zavjera, nepovjerenje i histeriju. Drugi će ipak da se fokusiraju na humanost, pomoć, građansko angažiranje, kreativnost, racionalo razmišljanje i rješavanje problema.
Pandemije "bude unutarnjeg nacionalista u nama", piše Norberg. Mnogi ljudi u sebi aktiviraju autoritarnu dinamiku koja je i biološki povezana s našom poviješću kada smo živjeli u plemenima kao u savani. Ta vrsta dinamike dovodi do toga da mnogi radije traže kontrolu ispred slobode, zatvorenost ispred otvorenosti, stagnaciju ispred promjena. Norberg u knjizi navodi razne studije oko ljudske psihologije, uključujući i one koje pokazuju da ljudi koji imaju veće razine straha od bakterija obično imaju i veće razine ksenofobije.
Jedan opširniji primjer negativnog i autoritarnog ponašanja su misli poput toga da je globalizacija loša i da je treba zaustaviti zbog pandemije koronavirusa. Prema Norbergu, situacija je zapravo sasvim obratna. Jer da nije bilo globalizacije od početka 1990-ih godina bilo bi i teže rješavati sadašnju situaciju. Globalno kretanje ljudi funkcionira kao "prirodno cjepivo" kada se ljudi iz raznih dijelova svijeta eksponiraju raznim bakterijama, mikrobima i bolestima. Bez eksponacije i jačeg imuniteta, daleko više ljudi bi umrlo od korone nego što je to sada slučaj.
Zbog toga i drugih razloga poput znanstvenog razvoja je današnji slučaj da se ova pandemija rješava brže i bolje nego ijedna u ranijoj ljudskoj povijesti. To je također rezultat i zahvaljujući mordernoj tehnologiji i suradnji na globalnom i na lokalnim nivoima gdje poduzetnici, firme i znanstvene institucije igraju važne uloge. Da bi još efikasnije rješavali buduće pandemije je, prema riječima Norberga, zatvorenost naša slabost, a otvorenost naša snaga u daljem bogatijem i zdravijem razvoju čovječanstva.