Nakon višemjesečnih kritika u nekim političkim i medijskim krugovima kako najbogatiji čovjek svijeta Jeff Bezos "izrabljuje jeftinu radnu snagu", tvrtka Amazon je izašla u javnost s priopćenjem da će od početka sljedećeg mjeseca njihovi zaposlenici u SAD-u primati minimalno 15 dolara po satu. Drugim riječima, Amazon je povećao minimalac u svojoj tvrtki na području SAD-a.

Zvuči sjajno! Vjerujem da nema nikoga tko bi u tome vidio nešto loše.

Međutim, presretni radnici u Amazonu, koji su mislili kako to znači povišicu svima, ubrzo su se razočarali.



Ako je vjerovati ovakvim objavama, satnica će se povećati samo onima koji su dosad zarađivali manje od 15 dolara po satu, a to su isključivo početnici koji su se tek ili nedavno zaposlili, oni koji rade bez ikakvih kvalifikacija i ne uspijevaju prebaciti normu. Ostali osjećaju nepravdu, pogotovo zato što će ostati bez nekih dodataka na koje su dosad imali pravo, što znači da Amazon neće puno povećati ukupnu masu za radničke plaće, ona će možda čak i ostati ista. Samo će manji broj radnika, oni s najnižim primanjima, ostvariti povišicu.

Ukupno gledano, i dalje možemo reći da je vijest pozitivna. Ali idemo dalje. Amazon je u svome priopćenju pozvao i druge kompanije da učine isto (to je također pohvalno) i...sad dolazi onaj sporni dio...obvezao se da će lobirati za povećanje minimalca na nacionalnom nivou, što znači da će ovaj gigant tražiti od političara (moguće ih i potplatiti - što je također legalno) da povise minimalnu satnicu koja se zahtijeva od svih poslodavaca, a trenutno iznosi 7,25 dolara na nivou SAD-a (pojedine savezne države i gradovi imaju vlastiti minimalac iznad te sume).

To je razočaralo one koji su mislili da je Jeff Bezos pobornik slobodnog tržišta. Ta ideja sama po sebi nema previše smisla. Iako je Bezos nekoć bio veliki zagovornik slobodnog tržišta i protivnik državnog intervencionizma, moramo imati na umu da je on prvenstveno biznismen. I to odličan biznismen jer očito ima fenomenalne rezultate. To znači da mu je ostvarivanje i povećavanje profita prvi i najvažniji cilj.

Sasvim legitimno i normalno, svakom biznismenu je primarni cilj ostvarivanje i povećanje profita, ali kao što je to Milton Friedman jednom prilikom odlično objasnio, iluzorno je vjerovati da će biznismeni podržavati liberalne politike i slobodno tržište. Oni će to činiti samo onda kad to odgovara njihovom poslovnom planu, ali u bilo kojem drugom slučaju postat će čak i glavni neprijatelji poduzetničkih i tržišnih sloboda.

Stoga nije uopće čudno što Bill Gates u zadnje vrijeme zagovara uvođenje poreza za robote i povećavanje progresivnog oporezivanja. Mislite li da to čini zbog altruizma? Pa nije on neuki marksist, dobro on zna kako takva porezna politika utječe na potrošače, radnike i tržište u globalu, zna da je pogubna za većinu, ali isto tako zna da će njemu pomoći. S jedne strane skuplja poene kod neuke javnosti i ispada empatični dobrotvor koji se bori za "obićnog malog ćovijeka", a s druge strane zna da će povećanje poreza i uvođenje novih nameta otežati bilo kakav pokušaj njegovoj konkurenciji. On će moći lako platiti veće poreze, ne bojte se za njega. Ali oni mali i novi koji dolaze, i koji tek trebaju rasti da mu se približe, e oni će imati velike probleme zbog visokih nameta i neće se moći širiti.

Ista stvar je i s Markom Zuckerbergom koji se sada zalaže za uvođenje regulacija i posebnih poreza za društvene mreže. Mislite li da to radi zato što baš želi plaćati veće poreze i hrpu novih radnika koji će morati paziti na sadržaj zbog novih regulacija? Ne, ali njemu to više nije problem platiti. Da su to učinili prije 10 godina, Zuckerberg bi se rukama i nogama borio za slobodno tržište jer je tada bio u drugoj situaciji. Ovako su mu državne regulacije i veći nameti najbolja pomoć koju može dobiti da bi onemogućio bilo kakav pokušaj stvaranja konkurencije Facebooku. On je mogao pokrenuti društvenu mrežu s vrlo malo ili gotovo ništa kapitala, ali više to neće moći nitko bez milijuna dolara spremnih u startu.

Jeff Bezos nije povisio plaću u Amazonu zato da pomogne radnicima s najnižim primanjima, već je morao nešto učiniti da popravi ugled svojoj tvrtki i ostvari veći profit. Plaće u Amazonu realno nisu ni sada loše, bolje su nego u većini drugih američkih tvrtki. Ovo je baš populistička mjera zbog reklame i političkog angažmana. Sad možemo očekivati rast dionica Amazona, a samim time i Bezosovog osobnog bogatstva. To je zasluženo. Ali prešao je liniju fair-playa najavom da će "lobirati za povećanje minimalca na nacionalnom nivou".

Ako ti već plaćaš svoje radnike više od drugih, onda si automatski u prednosti pred drugim poslodavcima. Čemu lobiranje kod političara da povise minimalac i onim kompanijama koje su manje i nisu to u stanju pratiti? Što bi Bezos rekao da je prije 5 godina Bill Gates napravio ovakav potez? Sigurno bi bio ljut na Gatesa kao nitko.



Pogledajte ovu konverzaciju između Jeffa Bezosa i Bernija Sandersa, američkog senatora i socijalista. Sanders je nedavno predložio zakon "Amazon Bill" koji je trebao "kazniti" Amazon zbog "izrabljivanja radnika". Sada Sanders i Bezos javno opće i međusobno se ulizuju. Da je najbogatiji čovjek svijeta izmijenio ovakvu konverzaciju s bilo kojim republikancem, mediji bi to proglasili skandalom.

Lobiranje je u Americi legalno i nije ništa čudno kad veliki biznismeni osobno ili tvrtke financiraju neki zakon. Međutim, ono većinom podliježe kritici javnosti. Tako su, recimo, braća Koch poznati kao "ozloglašeni lobisti krupnog kapitala" zato što su podupirali zastupnike koji su bili za balansirani državni budžet i protiv regulacija u industriji. Njihovo lobiranje je na toliko zlom glasu da će prosječni ljevičar okriviti braću Koch za sve loše u svijetu.

Ali kad Bezos javno hvali Sandersa i Amazon javno najavi da će lobirati za povećanje minimalca, onda se to dočekuje sa simpatijama iako je isto riječ o lobiranju za posebne interese. Kad malo razmislimo, shvatit ćemo da se iza svega krije obični PR; Sanders je našao novog donatora, mediji novog heroja među kapitalistima, a Bezos se osigurava da mu status najbogatijeg čovjeka svijeta još dugo, možda i doživotno, nitko ne preuzme.