Duboko podijeljeno društvo, koliko ste puta čuli tu frazu praćenu zabrinutim pogledom i patronizirajućim tonom? Poslije najčešće slijedi moraliziranje o štetnosti toga i pokoji loš propovjednički savjet kako to promijeniti. I kao u svemu, zaziva se država, zakoni, udruge financirane iz proračuna, „nezavisni“ mediji financirani iz proračuna itd.

Ali što je uopće sporno u društvenom pluralizmu stavova, bilo oni povijesni, svjetonazorski, vjerski ili drugi? Ako smo slobodno društvo, zar ne bismo trebali svi biti u mogućnosti izražavati svoje stavove na način koji želimo, pod uvjetom da ne ugrožavamo život i imovinu drugih ljudi?

Definitivno vječite teme o partizanima i ustašama su izlizane i destruktivne. Definitivno političke elite koriste takve i slične teme da vladaju po starom rimskom principu „Divide et impera“ (Podijeli pa vladaj) te uz pomoć njih odvlače fokus sa ekonomskih tema, skandala, korupcije i nepotizma. Ali postoji li nešto što se može nazvati sistemska ustašizacija i sistemska klerofašizacija, kako tvrdi ljevica, i je li postojala sistemska „mržnja prema svemu hrvatskome“ kako je u vrijeme vladavine lijevih koalicija tvrdila desnica?

Prvo, teza o Hrvatskoj kao klerofašističkoj državi u kojoj se provodi nasilna klerikalizacija, pokrštavanje i uništava sekularnost, ne drži vodu. Kakva je to klerofašistička država kojoj je prvi predsjednik (Franjo Tuđman) bio ateist, drugi predsjednik (Stjepan Mesić) također ateist, treći (Ivo Josipović) agnostik, i tek četvrti predsjednik (točnije, predsjednica) kršćanin. I još je već iz četvrtog puta na predsjedničku fotelju zasjela žena, a jedan SAD koji ima stoljetnu tradiciju demokracije još na tu funkciju nije izabrao ženu.
 
Slažem se da Vatikanske ugovore treba revidirati jer su se okolnosti promijenile, a Katoličku crkvu tretirati kao i sve vjerske zajednice, kako s obzirom na financiranje tako i s obzirom na postupak povratka ili kompenzacije nacionalizirane imovine u Jugoslaviji. Tretman treba biti isti za sve vjerske zajednice te država ne treba financirati nijednu vjersku zajednicu. Vjernici sami trebaju snositi teret financiranja vlastitih vjerskih institucija, kao što i raznorazni neprofitni mediji specijalizirani za vrlo usku subkulturu trebaju financirati sami sebe. Neka svatko financira što želi i što podržava, a država treba prestati određivati tko je manje, a tko više vrijedan za financiranje. Nitko nije a priori zaslužio novce pojedinaca ako mu ih pojedinac nije spreman dati pa država nema moralno pravo prisiljavati ateista da financira kršćanina, kršćanina da financira muslimana, muslimana da financira pravoslavca i sl. Svakome njegovo. Isto vrijedi i za nacionalne manjine, „neovisne“ medije, aktivističke udruge itd. Jednak tretman za sve ili nejednaki status quo gdje su oni koji prozivaju jedne za primanje novca i podrške od države, a istodobno sami primaju novce i podršku od države, najveći licemjeri.

Treba jasno reći svima pojedinačno: vjerske institucije, ne, vi nemate pravo biti oslobođene od poreza ako ga svi ostali plaćaju; udruge, ne, vi nemate pravo na to da vas se financira iz državnog proračuna novcem poreznih obveznika koji nikada nisu ni čuli za vas te možda i ne podržavaju vaše djelovanje; tzv. alternativni mediji, ne, ni vi nemate pravo tražiti novce svih građana, a realno pišete ili za jednu vrlo malu subkulturu ili djelujete u svrhu promocije vlastitih ideoloških i svjetonazorskih načela; nacionalne manjine, ne, ni vi nemate pravo tražiti od većine da vas sponzorira.

Treba osigurati sigurno okruženje za djelovanje i rad sviju, od nacionalnih i vjerskih do društveno-aktivističkih i političkih skupina. To podrazumijeva pravo na slobodno djelovanje i udruzi Vigilare, i Radničkoj Fronti, i Iskoraku, i Novostima... Ali svi oni moraju sami sebe financirati od vlastitih djelatnosti, sponzorstava ili dobrovoljnih donacija, a država nema pravo nijednog pojedinca prisiljavati da svojim novcima kroz proračun financira ono što ne podržava, bila to Rimokatolička crkva ili gay pride.

„Hrvatska nije sekularna država.“ Prema kojim to parametrima? Sloboda vjeroispovijesti i sekularnost su zajamčene Ustavom Republike Hrvatske. Je li nekoj vjerskoj skupini zabranjeno prakticiranje njihove vjere? Je li propisan zakon koji kažnjava blasfemiju? Određuju li vjerske institucije Vladi i Saboru kako da se donose zakoni u skladu s vjerskim dogmama? Ne, ne i ne. Na kraju krajeva, muslimanska zajednica u Hrvatskoj je hvalila stoljetni suživot rimokatolika i muslimana u RH te predlagala EU da se po tom pitanju ugleda na Hrvatsku.

Da, postoje organizacije koje se protive gay prideovima i gay vjenčanjima, ali je li to institucionalizirano? Referendum o braku je doslovno bilo trošenje velike količine novca da se definicija jedne riječi upiše u ustav. Sve ostalo je isto. Referendum nije ni na koji način ulazio u prava gay osoba, samo je definirao značenje jedne riječi. Nekome je to jako bitno, nekome bespotrebno, ali nije se diralo u prava homoseksualaca. Institucionalnog ugnjetavanja nema, dapače policija redovito pruža zaštitu homoseksualnim skupovima, a zakonski institut zločina iz mržnje pokriva i zločine protiv homoseksualaca kao i nacionalnih i vjerskih manjina.

Nedavna kazališna predstava Olivera Frljića je podigla javnost na noge, međutim tu je i s jedne i s druge strane sve bilo korektno. Nema nikakve ustašizacije, dapače zaštitari HNK su osigurali nesmetano održavanje predstave, predstava nigdje nije bila zabranjena, nijedna državna institucija nije digla glas protiv toga. Dapače, HNK kao institucija koja se financira iz državnog proračuna, je državna institucija, a slične predstave se održavaju stalno. Kakva ustašizacija društva, gospodo? Ti ljudi imaju pravo prosvjedovati protiv predstave kao što i vi imate pravo održati predstavu. Vi imate pravo prosvjedovati kad ti ljudi rade nešto što vi ne smatrate ispravnim. Svi imate pravo na sve, dok nema ugrožavanja života i imovine. Sloboda nije samo vaša osobna sloboda i sloboda vaših istomišljenika, sloboda je kada su svi slobodni. Inače nije sloboda nego totalitarno jednoumlje, bilo ono muslimansko, katoličko, ateističko, komunističko ili drugo. Lako je zauzimati se za svoju slobodu i slobodu svojih istomišljenika i izražavanja svojih stavova, ali ako želimo biti nešto više od licemjera, onda se trebamo zauzimati za slobodu svih. Prema tome, Frljić ima pravo prikazivati predstavu kao što ljudi imaju pravo prosvjedovati protiv toga. I u tome nema nikakve ustašizacije društva. Predstava je održana, bez ikakvih problema. Koga se onda sistemski ugnjetava? Ljudi moraju shvatiti da nemaju samo oni pravo na iskazivanje vlastitih osjećaja, svjetonazora i stavova, to pravo imaju svi. I zagarantirano je Ustavom.

40 staraca u crnome postrojenih na Trgu bana Josipa Jelačića nisu fašizacija države, nekoliko stotina staraca u Kumrovcu nisu znak povratka jugoslavenstva, gay parada nije pokazatelj dekadencije i moralnog raspada, parada „Pravo na život“ nije simptom klerofašizma. Sve te stvari su normalne u svim društvima. Pluralizam stavova nije nepoželjna pojava koje se treba bojati, nego jednoumlje. Najviše čega se treba bojati je sam strah, strah od drugih, strah od drugačijih, strah od različitih mišljenja, strah od različitih ideja, stavova i svjetonazora. Budite uvrijeđeni, imate na to pravo, ali ne negirajte drugima pravo da budu uvrijeđeni. Imajte svoje stavove, ali ne zabranjujte drugima da ih imaju. Razgovarajte, surađujte i dijelite ideje. Na kraju krajeva, kapitalizam nije izgrađen na jednoumlju i uniformiranosti, kapitalizam je izgrađen na individualizmu, pluralizmu i suradnji.