Hrvatski narod gubi bitku protiv uhljebničkog mentaliteta koji je prevladao. Više ništa ne znači kad pročitate na naslovnici dnevnih novina kako je neki službenik, kojem je posao namješten preko stranačke linije, dobio otkaz uz otpremninu u visini stotina tisuća kuna i ubrzo nakon toga dobio novi posao u nekoj državnoj tvrtki, na izmišljenom radnom mjestu uz neto plaću od desetak tisuća kuna. To više nije nikakva vijest, to se jednostavno događa i ljudi su prihvatili činjenicu da se to neće mijenjati.

U narodu se, nakon nekog vremena, akumulira bijes. Bijes zbog nepravde, očite pljačke, nemoći i beznađa. Bijes zbog saznanja da se takva nepravda neće mijenjati. A budući da smo visoko emotivan narod koji reagira impulsivno i instinktivno, neko podsjećanje na rat ili dovođenje u pitanje svetosti naših generala ispada savršeni okidač za ispoljavanje tog bijesa. Bijes se ispoljava prema posve pogrešnoj strani, prema svjetonazorskim neistomišljenicima i događa se upravo ono što političari na vlasti žele. Narod se za njihovu katastrofalnu politiku i propuste ne osvećuje njima nego iskaljava mržnju prema ljudima koji su se drznuli imati nepopularno mišljenje.

Napadi i prijetnje novinarima Indexa zbog tekstova o ministrima Krstičeviću i Medvedu, zbog drukčijeg stava o haaškoj šestorici, zatim prijetnje oporbenim političarima prikaz su nemoći ovog naroda da uopće shvati gdje je izvor njegovih nedaća i onda svoju energiju usmjeri u pozitivne promjene. Umjesto toga, ljudi pokušavaju ušutkati svoje neistomišljenike. Totalna histerija!

Ljudi moraju naučiti jednu stvar: demokratsko i slobodno društvo ne može funkcionirati bez slobode govora i pluralizma. A toga nema ako nitko ne smije imati drukčije mišljenje, pa čak i o onim temama koje mnogi ovdje iz nekog razloga smatraju svojim svetinjama. Ja razumijem da neko mišljenje može nekoga uvrijediti, a neki stavovi mogu uvrijediti i širi krug ljudi, ali sloboda izražavanja misli je puno vrjednija od bilo čijeg prava da njegove svetinje ne smiju biti "uvrijeđene".

Nekoga će uvrijediti ako netko kaže da je Domovinski rat bio građanski rat. Nekoga će uvrijediti ako netko pročita pravomoćnu presudu suda koja kaže da su njegovi heroji počinili zločine s ciljem etničkog čišćenja. Nekoga drugoga će uvrijediti ako netko kaže kako je Hrvatska njegova domovina, a Domovinski rat čist k'o suza ili da ne vjeruje Haaškom sudu. Nekoga će uvrijediti ako netko ne veliča Njegovu svetost Antifašizam. Nekoga će uvrijediti sama činjenica da u Hrvatskoj živi većinom katoličko stanovništvo, a nekoga će uvrijediti ako mu se kaže da svatko sebi mora platiti pobačaj. U biti, mislim da nema teksta na Liberalu koji nije uvrijedio nečije osjećaje. Ali to je bit slobode i pluralizma, nitko od nas ne smije biti "pošteđen" od toga da njegovi osjećaji budu uvrijeđeni tuđim mišljenjem.

Ja se osobno ne mogu složiti s mnogim stvarima koje pišu na Indexu niti s osobnim stavovima njegovog osnivača Matije Babića, ali ne pada mi na pamet da radi toga prijetim novinarima Indexa. Ako smatram da su u nečemu pogriješili, napisat ću tekst u kojem ću argumentirati zašto su pogriješili. Ne slažem se praktički ni u čemu što zastupaju Pusić i Richemberg iz GLAS-a i smatram ih totalnim šarlatanima, ali moram osuditi napade koje proživljavaju i prijetnje zbog svojih stavova.

Nedopustivo je prijetiti nasiljem i smrću nekome, bilo kome, samo zbog toga što vam se ne sviđa njegovo ili njeno mišljenje. Postoji milijun drugih, boljih i učinkovitijih načina, da im se intelektualno suprotstavite i dokažete zašto nisu u pravu. Prijetnje smrću i nasiljem moraju se osuditi i kazniti.

Neki u Hrvatskoj smatraju, samo zato što su Hrvati i samo zato što čine većinu, da njihove svetinje moraju biti posebno zaštićene te da manjinska mišljenja moraju biti zabranjena. Takvo je razmišljanje totalitarističko. Ne smije postojati tabu tema o kojoj se ne smije raspravljati, tabu osoba niti događaj o kojem se ne smije govoriti s bilo koje strane i iz bilo kojeg aspekta. Samo pluralizam i slobodno tržište ideja, bez nasilja, može biti preduvjet za bolje društvo koje, nadam se, svi želimo. A da bismo to postigli, prvo moramo naučiti tolerirati i one koji vrijeđaju naše vrijednosti.