"Različitost u mišljenju dovodi do pitanja, a pitanje do istine", napisao je Thomas Jefferson, jedan od osnivača SAD-a. I još je napisao: "Dobro informirano građanstvo je najbolja obrana od tiranije".

Navedena dva citata ovog povijesnog velikana od krucijalne su važnosti za svako demokratsko društvo, a pogotovo za društvo poput našeg, koje još mora prijeći dugi put civilizacijskog i demokratskog razvoja. Nedavni događaji, koji su privukli veliku pažnju javnosti i uzburkali duhove, pokazuju nam zašto je još uvijek velik put pred nama. Prvo, predstava kontroverznog redatelja Olivera Frljića "Naše nasilje, vaše nasilje" za koju se tražila zabrana, a drugi je peticija za otkaz Luki Popovu na HRT-u zbog kontroverzne izjave kad je stao na stranu svećenika koji je imao problema s davanjem prve pričesti dječaku s Downovim sindromom.

Frljić i Popov imaju puno više toga zajedničkog nego što bi oni htjeli. Obojica su stvorili kontroverzu oko sebe, siguran sam svjesno, a lako moguće i namjerno. Obojica su privukli gnjev mase, svojih neistomišljenika kojima su povrijedili "moralne osjećaje" pa traže da im se zabrani javni nastup. Zajedničko im je i to što je u oba slučaja u središtu stvari Katolička crkva. Iako se nalaze u svakom pogledu na suprotstavljenim stranama, i Frljić i Popov žrtve su jednog mentaliteta, nasljeđa sistema u kojem je bilo normalno da svako mišljenje koje "nije podobno" i sve što je politički ili društveno "kontroverzno" treba biti zabranjeno u javnosti i kažnjivo.

Smatram da nam u javnom prostoru treba i Frljić i Popov. Smatram, čak štoviše, da nam treba više Frljića i više Popova. Smatram da nam treba i onih drukčijih, koji nisu ni Frljić ni Popov, a takvih zapravo nedostaje. Apeliram na HRT, kao javni servis, da dosljedno drži do pluralizma i da nam ponudi što više javnih rasprava o svim društvenim, političkim i ekonomskim temama, a da u njih uključe što širi spektar različitih ideja. I svi ostali mainstream mediji, bez obzira što su privatni, trebali bi voditi brigu o tome jer, u krajnjem slučaju, pluralizam dovodi i do povećanja čitanosti, a posredno i do profita. Za društvo u cjelini, vrlo je važno njegovati pluralizam u medijima iz nekoliko ključnih razloga.

1. Borba protiv korupcije

Međunarodna organizacija za ljudska prava Amnesty International objavila je kako je "stupanj korumpiranosti" direktno ovisan o stupnju pluralizma u medijima pojedinog društva. Tako su zemlje s malom ili nikakvom korupcijom mahom one u kojima ima više različitih i slobodnih medija koji su otvoreni za različita stajališta. Ako se stvarno želimo boriti protiv korupcije, trebamo dati javni prostor intelektualcima što šireg ideološkog spektra, otvoriti javne rasprave i onda su građani bolje informirani, kritični pa će biti veća vjerojatnost da će kazniti loše ili kriminalne poteze političara. U takvoj je zemlji i veća vjerojatnost da će "institucije raditi svoj posao" i da to neće biti samo izlizana fraza. Jer Ustav kaže da "vlast proizlazi iz naroda", a narod mora biti dobro informiran i čuti sve strane priče kako bi mogao dobro odlučivati.

2. Bolja politika

Prva točka se automatski veže i na demokratske izbore. Političari polažu račune svojim građanima svake 4 godine, a mogu odgovarati i prije kraja mandata ako narod shvati da su ga prevarili. Ali kako će narod shvatiti ako mu se konstantno nudi samo jedna te ista priča?

Uzmimo za primjer aferu Agrokor. Kad je izašlo u javnost da je Agrokor u problemima i praktički pred stečajem, mainstream mediji su bili preplavljeni stručnim analizama ekonomista koji su predlagali Vladi ovo ili ono. Bilo je različitih prijedloga, ali oni koji su zagovarali da se država NE upliće nisu dobili prostor, barem kad je riječ o tim "masovnim" medijima. Tako da se namjerno stvarala slika u javnosti kako je intervencija države "nužna", samo se raspravljalo o tome na koji će način država intervenirati. Tu su masovni mediji zbog nekih političkih ili korporativnih interesa pali na testu demokracije i pluralizma. Rezultat? Narod vjerojatno neće kazniti katastrofalne odluke naše vlasti po pitanju Agrokora. Još gore - nijedna parlamentarna politička opcija nije kritizirala takvu odluku Vlade na način da jasno kaže da do nikakve intervencije države nije smjelo doći.

Ne smeta meni to što su mediji objavljivali vapaje ekonomista da vlada spasi Agrokor, smeta mi to što drugo mišljenje, koje također postoji i ima također svoje argumente, nije dobilo adekvatan prostor pa se poštena javna rasprava nije ni mogla provesti.

Problem je što je to samo jedan primjer, a praktički ista stvar se događa i po bilo kojem drugom pitanju. Nacionalizacija Ine? Jeste li na HRT-u ili u Jutarnjem, Večernjem listu vidjeli nekoga tko jasno zagovara da država nema što raditi u Ini?

Pluralizam nam nedostaje i treba ga biti više ako želimo bolju politiku i bolje vodstvo. Nijedan političar neće zagovarati nešto za što ne postoji masa koja bi to poduprla, a te mase neće biti ako masovni mediji zagovaraju uvijek samo jednu stranu.

3. Prokazivanje licemjera

Nekad treba dati prostor onome tko zagovara nešto pogrešno jer takvi su često sami po sebi dokaz da je to pogrešno. Ja, recimo, mislim da ljudi poput Luke Popova svojim istupima i argumentima mogu mnoge udaljiti od konzervatizma i direktno im pokazati sve što ne valja u toj ideologiji. Isto tako, ljudi poput Frljića će mnoge udaljiti od lijeve, socijalističke ideologije samim svojim aktivizmom. Zato trebaju dobiti javni prostor, neka javnost vidi točno za što se zalažu i kako razmišljaju.

Već sam pisao kako portal Libela, koji je prijavio Popova cijelom nizu institucija zbog navodnog podupiranja diskriminacije djece s Downovim sindromom, inače promiče "pravo" na pobačaj, a najčešće se pobacuju upravo djeca s Downovim sindromom. To je licemjerje, isto kao što je licemjerje kad Luka Popov i njegovi istomišljenici pričaju o svetosti života za sve, pa i za djecu s Downovim sindromom dok traže zabranu pobačaja, ali će nakon njihovog rođenja reći "hej, ti si drukčiji, ne možeš to s drugima".

Pogledajte potpisnike peticije za otkaz Luki Popovu i zapitajte se koliko je među njima onih kojima su bila puna usta slobode govora kad su određeni krugovi tražili zabranu Frljićeve predstave. Pogledajte zatim popis onih koji su potpisali peticiju potpore Luki Popovu i slobodi govora i zapitajte se koliko je među njima onih koji su tražili zabranu Frljićeve predstave.

Među nama ima jako puno licemjera i s lijeve i desne strane, guše se u svojoj nedosljednosti, a to bi se najbolje prokazalo da ima više pluralizma. Zato trebaju dobiti prostor u masovnim medijima, neka narod vidi točno tko je kakav i kakve ideje zastupa. Ljudi nisu glupi, ali da bi donijeli ispravne zaključke moraju biti informirani i čuti aktere svih strana.

Sloboda za sve

Budimo iskreni, teško da ćete naći osobu u Hrvatskoj koja će reći da je protivnik slobode misli i govora. Međutim, velika većina zapravo misli "sloboda govora za mene i moje istomišljenike". Na isti način razmišlja većina lijevo orijentiranih građana, novinara i političara u Hrvatskoj, a tako razmišlja i većina onih desno orijentiranih. Ako se ne slažu s tobom, reći će da ih vrijeđa tvoje mišljenje i tražit će tamo neki članak u zakonu ili agenciju kojoj te mogu prijaviti. Samo istinski liberali shvaćaju da sloboda govora znači sloboda da druga osoba može uvrijediti moje moralne osjećaje i reći nešto što će me razljutiti.