Ekstremna ljevica je pokrenula još jedan virtualni rat koji, ako ima još zdravog razuma, ne smije dobiti. Poznato je da ljevičari ne vole slobodu govora i pluralizam, isto tako je poznato da vole zahtijevati od majke države da bude produžena ruka njihovom prijekom sudu. I vrijeme je da im dokažemo da su takva vremena daleko iza nas.

Ovaj put riječ je o popularnom konzervativnom komentatoru Luki Popovu koji je šokirao hrvatsku lijevu javnost u emisiji Peti dan gdje je, kao moderator, stao na stranu svećenika koji je prvo odbio, a zatim prihvatio pričestiti dječaka s Downovim sindromom.

Popovljev za mnoge kontroverzni stav bio je dovoljan razlog da feministice pokrenu peticiju za njegov otkaz s HRT-a. Portal Libela prijavljuje Popova ravnatelju HRT-a, Programskom vijeću HRT-a, Vijeću za elektroničke medije, pravobraniteljici za osobe s invaliditetom te pučkoj pravobraniteljici, a optužuju ga za "javno propagiranje diskriminacije i segregacije djece s Downovim sindromom".

Neću sad ulaziti u slučaj prve pričesti, iskreno kao agnostik nisam stručan po tom pitanju niti se želim baviti unutarnjim problemima Katoličke crkve. Ono što je sigurno, nitko nije prisiljen ići u crkvu niti biti njen član, dakle svatko ima pravo izbora. Ne razumijem previše ljude koji ne idu u crkvu, nisu vjernici, a glavna im je okupacija kritizirati unutarnje ustrojstvo i rad crkve. No, to opet nije moja stvar.

Isto tako, nije moj problem ni taj što iste udruge i isti mediji, koji se financiraju našim novcem bez da nas itko pita, zdušno se bore za "pravo" na abortus (a nije tajna, najviše se abortiraju upravo djeca s Downom i sličnim poremećajima), a sad odjednom vode strašnu brigu za tu djecu. Ni to nije moj problem nego njihov.

Što se tiče Luke Popova, ja se s njim ne slažem praktički ni u čemu, pa tako ni s njegovom spornom izjavom. Međutim, on ima pravo na svoje mišljenje. Nakon dugogodišnjeg maltretiranja javnosti od strane raznih ekstremnih ljevičara, konačno je došlo vrijeme da u medije dođe i druga strana. Ako prostor u medijima dobivaju aktivistice koje traže da pobačaj bude besplatan, onda prostor u medijima trebaju dobiti i konzervativni aktivisti koji će stati na stranu crkve i kad to nije popularno.

Na kraju krajeva, to se zove pluralizam. Pluralizam je u demokraciji poželjan i prijeko potreban, a protivnici Luke Popova bi umjesto traženja njegovog ušutkavanja i zabrane trebali da se nauče komunicirati i debatirati. Pa neka ga potuku argumentima.

U obranu slobode govora, demokracije i pluralizma pokrenuta je i protupeticija. Bez obzira što mislili osobno o Luki Popovu i njegovim stajalištima, ako vam je stalo do slobode misli, izražavanja i pluralizma u našim medijima, potpišite ovdje.