Kao da nam nije svima jasno da javnost o Agrokoru zna upravo onoliko koliko vladajuće strukture žele, pri čemu ne mislim na legalno izabranu Vladu već na „vladu u sjeni“ tj. neformalne političke strukture koje su stvarna vlast u Hrvatskoj, 15. veljače je odigran igrokaz podnošenja izvješća o Agrokoru saborskom Odboru za gospodarstvo. Naravno, ništa ne bi bilo sporno da je Agrokor nastao bez direktne državne pomoći, uplitanja politike, raznim koruptivnim radnjama te nepotizmom, jer se radi o privatnoj kompaniji. Ali Agrokor je nastao, egzistirao i rastao kao svojevrsna paradržavna kompanija, što je indirektno i priznato donošenjem Lex Agrokor koji je državu uveo u kontrolu preko povjerenika kojeg je postavio sud, i kojeg je samo mogao smijeniti sud na prijedlog Vlade.

Naravno, neke su informacije i procurile, kao angažman bivše kompanije u kojoj je Ramljak radio na restrukturiranju Agrokora. Ali to je najvjerojatnije bilo „potpomognuto“ od samog Todorića, koji kao osoba koja je krojila cijeli sustav Agrokora sigurno ima nekoliko lojalnih osoba u samom vrhu kompanije jer ih je na kraju krajeva i zadužio zapošljavanjem. I sam se Ramljak u svom izlaganju pravdao da je morao dovesti svoje suradnike jer nikome unutar kompanije nije morao vjerovati budući da je cijela struktura tipična nepotistička mreža podobnosti, a ne stručnosti, što je uostalom i dio razloga zbog kojeg je Agrokor završio u situaciji u kojoj se sada nalazi.

Prilikom samog ispitivanja je odmah bio zamjetan nerazmjer između znanja i stručnosti između g. Ramljaka i gđe. Dalić na jednoj strani te članova Odbora za gospodarstvo s druge. Jednostavno osobe kao g. Maras, čije znanje o ekonomiji i financijama nije dostojno ni prosječnog studenta 3. godine ekonomskog fakulteta, ne mogu kvalitetno ispitivati nekoga s iskustvom i znanjem kao što su Ramljak i Dalić. Što god mislili o njima kao osobama, činjenica je da su Ramljak i Dalić jako dobri u onome što rade, vjerojatno među stručnijim ljudima iz Hrvatske. Bez stručne pomoći ljudi koji se razumiju u poslovanje, financije i makroekonomiju saborski Odbor za gospodarstvo jednostavno nije znao kako Ramljak i Dalić dovesti do ruba da bi se slučajno „izlajali“ o određenim temama. Ovako su mogli govoriti što su htjeli i sasvim kontrolirati tijek rasprave te informacije koje će izaći u javnost. U tom smislu treba imati veliku rezervu prema određenim izjavama, kao one gđe. Dalić da je ona osobno pisala lex Agrokor.

Iako je način na koji je Ramljak odgovarao na pitanja odisao patetikom, on je ipak prihvatio svoju odgovornost za sve krive postupke koji su učinjeni za vrijeme njegovog upravljanja. S druge strane gđa. Dalić se puno više držala bahato i superiorno u odnosu na ispitivače. Ona je, za razliku od Ramljaka, svoju odgovornost shvaćala krajnje pozitivno i sebe je prikazivala kao osobu koja je praktički samostalno „spasila Agrokor“, također s određenom dozom patetike.

Ali treba razumjeti dvije stvari da bi objektivno mogli sagledati njihove uloge u cjelokupnoj situaciji.

Prvo, Ramljak je samo izvršitelj loših zakonskih propisa i svojevrsna žrtva katastrofalnih pravnih propisa koji postoje u Hrvatskoj. Kada bismo malo urotnički razmišljali, onda zaista izgleda da je naš pravni sustav namjerno toliko zakompliciran da svaka promjena bude praktički nemoguća, jer i izmjena „banalnih“ članaka pojedinih zakona za sobom vuče velik broj izmjena drugih zakona, što stvara trom, nefunkcionalan i atrofiran pravni okvir kojeg su vjerujem svjedoci svi koji su malo upućeni u zakone RH. Loši pravni aparati generiraju sve više i više zakona. Komplikacijom pravnog sustava se povećava pravo, u smislu inflacije zakona, ali se smanjuje pravda. Ramljak je i sam priznao da je morao zaobilaziti određene zakonske procedure jer je situacija oko Agrokora bila takva da je iziskivala brze reakcije, a da je se cijeli proces vodio „po slovu zakona“ onda bi jednostavno trebalo previše vremena za bilo kakve promjene, vremena koje Agrokor nije imao. Oslobađa li ga to odgovornosti za određene dvojbene i neetičke odluke? Naravno da ne, i Ramljak je pokazao, pa i rekao, da je toga i sam svjestan. Moramo biti svjesni da je Hrvatski politički život sfera brojnih interesnih skupina, a Agrokor je ulaskom države u kontrolu postao političko pitanje i sigurno nije nedostajalo raznih pritiska na Ramljaka da preko njega još netko izvuče koji milijun iz koncerna. On se pokušao prikazati kao tragični junak koji čini najbolje što može u datoj situaciji kada ga simbolično napadaju sile interesnih skupina, opće pravne paralize, loše pisanog Lex Agrokor, političkih igara i bijesa javnosti. Ali on to sasvim sigurno nije, posebno zbog toga što je i sam, bar prema riječima Martine Dalić, sudjelovao u donošenju lex Agrokor, i zbog etički upitnih odluka.

Agrokor je kao parapolitička struktura premrežena rodbinskim, političkim i drugim interesnim skupinama je struktura u kojoj se odigravala komplicirana unutrašnja politika i borba za prevlast, unutrašnja „Igra prijestolja“. To je tipično za sve velike kompanije i interna politička dinamika se uvijek stvara u velikim kolektivima, ali je daleko više izraženo u slučaju Agrokora jer te političke igre nisu bile samo unutrašnje nego su bile povezane i s mnogim vanjskim „igračima“, što je dodatno kompliciralo cijelu unutrašnju dinamiku. Stoga se može razumjeti Ramljaka kada kaže da je bio prisiljen za savjetnike uzeti ljude kojima je vjerovao i s kojima je prije surađivao, jer takva prevelika politiziranost gospodarskog subjekta nužno vodi rasipanju resursa kompanije i paralizira cijelu hijerarhijsku i linijsku strukturu odlučivanja te je nemoguće u toliko kratkom roku shvatiti sve unutar-političke odnose i dinamiku.

Drugo, ako želimo tražiti glavnog krivca za probleme proistekle iz lex Agrokora, onda moramo pogledati tko je glavni idejni tvorac tog zakona. To je, prema njenim vlastitim riječima, Martina Dalić. Ako promotrimo slična zakonska rješenja drugih zemalja, onda je jasno da je lex Agrokor pisan protivno dobroj zakonskoj praksi. Hrvatska se pojavom krize u Agrokoru našla u novoj situaciji za koju nije imala adekvatan zakonski okvir i problem je trebalo riješiti brzo. Ali umjesto da je pogledala najbolja zakonska rješenja po uzoru na ona u drugim razvijenim zemljama, Martina Dalić je izabrala pisati zakon koji ruši pravnu, gospodarsku i političku jednakost. Za razliku od npr. Chaptera 11, što je naziv za zakonsko rješenje u SAD-u koje se bavi sličnim problemom u kojem se našao Agrokor, lex Agrokor je skrojen za jedan poslovni subjekt, uvodi državno upravljanje, a time politizaciju i korupciju te je i protuustavan. Radi se o sasvim drugačijem zakonodavnom okviru od Chaptera 11 i drugih sličnih zakona u razvijenim državama.

Prvo, razlika je što lex Agrokor ovlašćuje državu da uspostavi povjerenika koji će de facto upravljati kompanijom, a Chapter 11 ne predviđa da ni država ni sudovi ulaze u upravljanje određenim poslovnim subjektom te je vlasnik sasvim slobodan određivati smjer poslovanja pod nadzorom suda zbog sprječavanja iznošenja vrijednosti od koje bi se kreditori mogli naplatiti. Druga razlika je u tome što je lex Agrokor ograničen na velike poslovne subjekte s više od pet tisuća zaposlenih, a Chapter 11 je predviđen za sve fizičke i pravne osobe bez obzira na veličinu i druge kriterije. Ili je Martina Dalić namjerno skrojila lex Agrokor da bi postojao temelj za izvlačenje vrijednosti iz Agrokora u korist raznih lešinarskih interesnih skupina ili je Martina Dalić toliko nesposobna da nije pogledala kako su druge države rješavale slične probleme.

Ali kako saborski Odbor za gospodarstvo nije ni izbliza dovoljno kapacitiran da ravnopravno raspravlja o kompleksnim ekonomskim pitanjima gđa. Dalić ih je mogla bez ikakvih problema uvjeravati da je „njen“ lex Agrokor bio nužan i savršen način rješavanja problema. Izuzev par pitanja o etičnosti i „rupama“ koje otvaraju prostor za nepotizam u samom zakonu, članovi Odbora nisu mogli uči dublje u same makroekonomske implikacije lexa Agrokor jer za to nisu imali dovoljno znanja. Kao rezultat njihove nestručnosti Ramljak je ispao kao tragični junak koji je ustvari žrtva cijele situacije, a Dalić kao genijalni um koji je skrojio zakon za spašavanje cijelog gospodarstva. Oni su bili ukupni pobjednici jer su rekli upravo ono što su htjeli i kako su htjeli.

Ne treba imati iluzije, ni Ramljak ni Dalić neće biti uklonjeni sa svojih pozicija jer bi to značilo da cijeli proces mora početi iznova, a rok od 15 mjeseci, koliko je predviđeno samim lex Agrokorom, ubrzo ističe. Jednostavno nema prostora za uzmicanje te se cijeli postupak mora dovesti do svog kraja. Stoga ne treba očekivati od premijera i Vlade da upute prijedlog sudu za smjenu Ramljaka jer bi to bilo kontraproduktivno. Na kraju žalosti činjenica da je lex Agrokor samo nastavak loših zakona koji dominiraju pravosuđem Rh te samo dodatno komplicira Gordijski čvor koji nazivamo pravni sustav Rh. Još više žalosti činjenica da članovi saborskog Odbora za gospodarstvo nemaju ni najosnovnije znanje za kvalitetno preispitivanje gospodarskih pitanja, a toga nisu ni svjesni pa misle da su stručnjaci za ekonomiju. Upravo takvo samozavaravanje dovodi do katastrofalnih ekonomskih politika koje izlaze iz sabora i Vlade te omogućuje ljudima kao Dalić, Todorić, Ramljak i Škegro da kroje ekonomske zakone koji pogoduju njima i njihovim interesnim skupinama, a ne sveukupnom razvoju države.