Knjiga Martine Dalić "Agrokor: slom ortačkog kapitalizma" je ugledala svjetlo dana, a predstavljanje je bilo ni manje ni više nego u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici. U njoj brani svoju ulogu oko slučaja Agrokor, a time i cijelu skupinu državnih institucija, gospodarskih subjekata i individua uključenih u osmišljavnje i provedbu tzv. lex Agrokora, privremenog zakona skrojenog po mjeri jedne kompanije kojim je država preuzela kontrolu nad koncernom, a pod tim mislim na političare i ostale klijentelističke skupine koje su provodile proces koji su sami smislili i očigledno skrojili sami za sebe.

O samom lex Agrokoru smo na Liberalu dovoljno pisali i mislim da nema smisla da se ponavljamo, pa bih uputio čitatelje na cijeli niz tekstova o temi koju pratimo od prvih dana, i prije nego se o krizi počelo pisati u glavnim medijima, kojima je trebalo nekoliko mjeseci prije nego postanu sigurni da je Todorić stvarno "gotov", tek onda su se ohrabrili napisati nešto što ne bi podsjećalo na "ljubljenje rogova", pri čemu aludiram na tekst objavljen u Jutarnjem listu koji je postao antologijski primjer novinarske neprofesionalnosti i neobjektivnosti.

Ali razdoblje zbunjenosti u kojem glavni mediji nisu znali kome ljubiti rogove nije dugo trajalo. Ubrzo je došao Lex Agrokor, a sva medijska sila je mobilizirana da slavi Plenkovićev i Dalićkin zakon koji je "očuvao stabilnost" i "sačuvao radna mjesta", iako se, naravno, radilo primarno o očuvanju korupcijske klijentelističke hobotnice koja Hrvatskom upravlja kao osobnim feudalnim posjedom.

Čak i oko same promocije knjige postoje mnoge nedoumice koje upućuju na to da se radi o nastavku istog klijentelističkog djelovanja interesnih skupina iz politike i s politikom povezanih gospodarstvenika. Okupljeno je nekoliko ministara, premijer, Šeks, Ramljak, Škegro, Tedeschi, Linić, guverner HNB-a, Marica Vidaković, Fabris Peruško, Ivan Šuker, Ana Hanžeković, Branko Roglić itd. Tu su bili i predstavnici sindikata. Ukratko, politička i gospodarska elita u državi, i to baš ona koju se često proziva za klijentelizam, dogovornu ekonomiju, kronizam i korupciju.

Slučajnost? Gledajući popis uzvanika, naslov Dalićkine knjige zvuči jako ironično, kao ruganje institucijama države i građanima RH.

Na stranu što pola uzvanika ima nekakvu kaznenu prijavu i bar se jednom u rošlosti nalazilo pod istragom zbog korupcije i kriminala, što je uznemirujuće samo po sebi i ruši bilo kakav moralni kredibilitet Dalićkine knjige, nekoliko uzvanika zbog javnog karaktera svoje pozicije se ne bi trebalo uopće nalaziti na promociji knjige. Tu posebno mislim na guvernera HNB-a Borisa Vujčića, koji kao osoba koja se nalazi na čelu institucije koja bi trebala biti neutralna i neovisna ne bi smio biti apologet osobe koja je skrojila zakon namijenjen jednoj kompaniji i osobno birala ljude koji će ga provoditi. Ovime se direktno stavlja u pitanje stvarne neovisnosti centralne banke od političkih utjecaja, nešto što je sveti gral monetarne politike u svim razvijenim državama.

Briljantna je bila i izjava guvernera HNB-a Borislava Vujčića koji je priznao da je jedva pročitao djelić knjige, ali to je očiglendo bilo dovoljno da izjavi kako je "odlično napisana". Kako procijeniti da je knjiga "odlično napisana" ako je pročitan samo "djelić"? Očito nije bilo ni bitno što piše, tj. guverner nije ni trebao znati što piše jer je njegova funkcija kao i ostalih sudionika bila odriješiti Martinu dalić svih grijeha.

Nekadašnje "ljubljenje bika u rogove" postalo je "ljubljenje tjemena Martine Dalić", a cijela predstava je izgledala kao da je grupa Borg, koju je izabrala Martina Dalić, postrojila Vladu, HNB I HANFA-u da im pokaže tko je glavni u državi.

U toj predstavi apsurda je izneseno i da grupa Borg nikada nije postojala, a afera Hotmail izmišljena, iako je sama Martina Dalić prilikom davanja iskaza USKOK-u priznala da postoji. Bizarno, Martina Dalić priznaje da je stvorila grupu Borg i kasnije istu stvar zaniječe. I autentičnost e-mailova afere Hotmail je utvrđena kao istinita te ih je sama Martina Dalić opravdavala kao "krivo interpretirane", ali ne kao lažne, a sada tvrdi da su tu mailovi bili posve lažni.

Kako su na predstavljanju knjige optuženi svi mediji koji su tvrdili da je lex Agrokor ozakonjena korupcija i koji su prenosili sva događanja oko grupe Borg i mailova, a to su skrštenih ruku slušali i odobravali premijer i nekoliko trenutnih ministara, nije nezamislivo da Martina Dalić ohrabrena njihovom poslušnošću podigne optužnicu protiv medija za koje procijeni da joj nisu bili naklonjeni, a u tu skupinu spada i Liberal.hr. Lako je zamsiliti da autori na Liberalu zbog nekoliko desetaka tekstova o situaciji oko Agrokora, lex Agrokora, grupe Borg i Hotmailova budu pozvani bar na obavijesni razgovor, što je jasna poruka svima da pripaze što smiju, a što ne smiju pisati. Toliko o slobodi medija i efikasnom pravosuđu. Hotmail i Borg će se proglasiti izmišljotinama, a oni koji su o tome pisali bit će ušutkani.

Sloboda umire šaptom, a ne krikom.

Za kraj, nekoliko ideja za knjige u novom žanru društveno-ekonomske fikcije:

J. Manolić - "Kako sam uništio ostatke UDB-e u RH", serijal knjiga (od Velikog praska do 2018.)"
M. Bandić - "Iskorijeniti nepotizam u ZG Holdingu", krimi-roman
Z. Mamić – "Kako zaštititi novinara od vrijeđanja", džepni priručnik
M. Brkić - "Diplomirati je lako, pitajte me kako", vodič za studente (i one koji to žele postati)