Ako ste tijekom koronakrize pratili isključivo mainstream medije, lako ste mogli steći dojam kako skoro cijela zdravstvena akademska zajednica podupire drakonske mjere opće karantene iliti lockdowna, kada država preuzima kontrolu nad našim kretanjem, suspendira poslove koji se ocijene kao "rizični" i propisuje drastične kazne. Međutim, sve je više medicinskih stručnjaka u zapadnom svijetu koji podižu glas protiv takvog načina borbe s virusom.

John P. A. Ioannidis, epidemiolog sa Sveučilišta Stanford nedavno je objavio istraživanje u kojem je došao do zaključka da Amerikanci olako prihvaćaju ekstremno restriktivne mjere s "premalo kvalitetnih informacija i još manje interesa za trošak".

Profesori Škole za javno zdravstvo na Sveučilištu Yale u SAD-u sastavili su otvoreno pismo adresirano na američku vladu u kojem traže "efikasnije rješavanje krize", drukčije od onoga koje je uvedeno u većini američkih saveznih država. Pismo je potpisalo 800 stručnjaka iz područja epidemiologije i drugih grana zdravstva.

Premda nije u potpunosti u skladu s klasičnim liberalizmom i ne bih se složio sa svim njegovim dijelovima, pismo iskazuje neslaganje medicinske struke s načinom na koji je većina zapadnih vlada odgovorila na širenje virusa i poziva na prihvaćanje švedskog modela. Tu su neki, zanimljiviji dijelovi:

"Obavezna karantena, regionalne blokade prometa i zabrane putovanja korišteni su za rješavanje rizika od COVID-19 u SAD-u i inozemstvu. Ali takve je mjere teško implementirati, mogu potkopati povjerenje javnosti u zakone, imati velike društvene troškove i, što je važno, nerazmjerno utječu na najugroženije segmente u našim zajednicama. Takve mjere mogu biti učinkovite samo pod određenim okolnostima...

...Mjere dobrovoljne samoizolacije vjerojatnije će potaknuti suradnju i zaštititi povjerenje javnosti nego mjere prisile. Dobrovoljne mjere bi efikasnije spriječile pokušaje izbjegavanja kontakta sa zdravstvenim sustavom. Da bi obvezna karantena bila učinkovita i stoga znanstveno i pravno opravdana, moraju biti zadovoljena tri glavna kriterija: 1) bolest mora biti prenosiva u svojim simptomatskim ili ranim simptomatskim stadijima; 2) oni koji su možda bili izloženi COVID-u moraju se moći učinkovito i djelotvorno identificirati; i 3) te osobe moraju udovoljavati uvjetima karantene.

Postoje dokazi da se COVID-19 prenosi u pre-simptomatskoj ili ranoj simptomatskoj fazi. Međutim, doprinos zaraženih pojedinaca u njihovim pre-simptomatskim ili ranim simptomatskim fazama u ukupnom prenošenju nije poznat. Učinkovito prepoznavanje zaraženih bit će sve teže jer će prijenos virusa u zajednici postati rašireniji, što karantenu čini manje uvjerljivom mjerom. Mogu li se pojedinci pridržavati bit će određeno stupnjem potpore mjerama, posebno za radnike s niskim plaćama i druge ranjive zajednice. Iako su karantene na snazi ​​već na mnogim mjestima, njihova stalna i nova upotreba od strane saveznih, državnih ili lokalnih dužnosnika zahtijeva procjenu u stvarnom vremenu, kroz transparentan i otvoren postupak donošenja odluka, uključujući vanjske znanstvene i pravne stručnjake...

...Također će biti neophodno ne nametati nehumane ili diskriminatorne uvjete, kao što se dogodilo na brodu Diamond Princess, gdje su putnici dobili karantenu kako bi zaštitili stanovništvo na kopnu, ali bili su izolirani u uvjetima visokog prijenosa.

Vlada i poslodavci moraju prepoznati da se radnici s niskim plaćama, radno gospodarstvo i neplaćeni radnici koji nisu u mogućnosti raditi zbog karantene ili ograničenja kretanja ili drugih poremećaja u gospodarstvu i javnom životu suočavaju s izvanrednim izazovima. Možda će im biti nemoguće zadovoljiti svoje osnovne potrebe ili potrebe svoje obitelji.

Građani moraju razumjeti svoja prava i prema tome postupati. Treba pružiti informacije o opravdanosti bilo kojih obveznih ograničenja, kao i o tome kako i gdje podnijeti žalbu na takve odluke. Njima bi se trebao omogućiti proceduralni postupak, uključujući univerzalni pristup pravnom savjetu, kako bi se osiguralo pravedno suđenje o njihovim tvrdnjama o diskriminaciji ili opasnim uvjetima povezanim s njihovim pritvaranjem.

...Učinkovitost regionalnih zastoja i zabrana putovanja ovisi o mnogim varijablama, a smanjuje se u kasnijim fazama epidemije. Iako su dokazi preliminarni, nedavna studija modeliranja sugerira da mjere obavezne karantene imaju skroman učinak na međunarodnoj razini. Ograničenja putovanja također uzrokuju poznate štete, poput poremećaja lanaca opskrbe osnovnom robom. Autori nedavnog pregleda istraživanja o toj temi zaključili su da je "efikasnost zabrane putovanja uglavnom nepoznata" i "kad se procjenjuje potreba i valjanost zabrane putovanja, s obzirom na ograničene dokaze, važno je pitati štiti li svaka pojedina restriktivna mjera javno zdravlje, pa čak i ako je odgovor pozitivan, to bi se pitanje trebalo postavljati više puta, i to često."