Toliki izljevi mržnje prema poslodavcima - onim ljudima koji stvaraju novu vrijednost - i strah od stranih radnika svojstveni su naciji koja ne želi napredak.

Ništa nije toliko razbjesnilo hrvatsku javnost kao apel Hrvatske udruge poslodavaca za povećanjem kvota na uvoz radnika iz zemalja koje nisu članice Europskog gospodarskog prostora (EGP). Razlozi za bijes građana su različiti, ali uglavnom ideološki uvjetovani; jedni su jedva dočekali da mogu napasti poslodavce što ne žele platiti domaće radnike onoliko koliko su isti plaćeni u Njemačkoj i Irskoj, a drugi su pobjesnili zato što su odmah pred očima vidjeli Pakistance koji masovno naseljavaju Hrvatsku, a to im je najgora noćna mora.

Šef sindikata Krešimir Sever je te populističke sentimente s nacističko-marksističkim korijenima samo pojačao kad je u svome gostovanju na N1 televiziji napao poslodavce i strane radnike koji žele doći raditi u Hrvatsku.

Sever tvrdi da hrvatski poslodavci namjerno ne žele zaposliti domaće radnike, nego baš strance, zato što strance mogu "manje platiti", što je potpuna besmislica jer je svakom poslodavcu u pravilu lakše i jeftinije zaposliti radnike koji su što bliže poslu, tako da mu onda ne moraju osigurati smještaj (koji košta). To znači, poslodavcu se više isplati zaposliti domaćeg radnika, po mogućnosti onog koji živi u istom mjestu gdje radi. Tek ako to nije moguće, poslodavac će morati osigurati i smještaj, hranu te troškove prijevoza za radnika iz drugog grada ili države.

Šef sindikata ima interes u borbi protiv uvoza radnika. On je plaćen da lobira za svoju grupaciju, a to su trenutno zaposleni radnici. Samo što ne razumije da uvoz dodatnih radnika, pogotovo u situaciji kad je na tržištu nestašica radne snage, neće naštetiti trenutnim radnicima, već im može samo pomoći jer nova radna snaga povećat će ukupnu produktivnost i osobnu potrošnju te stvoriti uvjete za povećanje plaće svima.

Plaće u turizmu porasle su u odnosu na prošlu godinu za 15 posto, ali to nije dovoljno za mnoge radnike u Hrvatskoj koji radije biraju rad u inozemstvu. I to je sasvim u redu. Nema smisla za migraciju kriviti poslodavce, ne odlaze ljudi zato što ih poslodavci plaćaju premalo. Hrvatski poslodavci nisu u mogućnosti isplaćivati plaće kao u Njemačkoj, baš kao što ni poslodavci u Srbiji nisu u mogućnosti plaćati svoje radnike kao ovi u Hrvatskoj. Razlika je u općoj produktivnosti društva, a ona ovisi o kvaliteti državnih institucija, poreznim opterećenjima te tržišnoj dinamici.

Dosta velik utjecaj na stanje tržišta rada i visinu primanja ima i razina poduzetništva. U Hrvatskoj su poduzetnici smatrani najvećim zlom i nečim potpuno nepoželjnim pa je normalno da će svaka normalna osoba gledati da se ne bavi poduzetništvom. U takvom društvu ne samo da ćete dobiti veliki udio loših poduzetnika, već i nedostatak kvalitetnih radnih mjesta. Jer tko otvara radna mjesta, stvara pretpostavke za novu vrijednost i puni državnu blagajnu? Poduzetnici. Oni na koje svaljujete sav teret koji vam leži na duši.

Svatko tko misli da su hrvatski poduzetnici krivi za bilo što loše u Hrvatskoj, da poduzetnici izrabljuju radnike i namjerno im ne isplaćuju veće plaće (a mogli bi), neka slobodno proba. U Hrvatskoj možete otvoriti poduzeće s 10 kuna temeljnog kapitala. Prijavite se na HZZ i dobit ćete državnu bespovratnu potporu od 50.000 kuna za pokretanje biznisa. I krenite. Pokažite nam kako se to radi. Zaposlite za početak 10-ak ljudi i isplaćujte im plaću kao u Njemačkoj, a to znači barem dvije-tri tisuće eura neto. Pa da vidimo koliko dugo ćete opstati i kako će vam ići. Ali ako niste probali i ako vam ne pada na pamet probati, onda nemate nikakva prava niti tvrditi da su ti ljudi krivi za vaše stanje.

Hrvati će morati jednom prihvatiti da su radne migracije sasvim normalna stvar. Ušli smo u EU, granica se otvorila. Stotine tisuća ljudi našle su svoju sreću u nekim drugim, boljim zemljama. I to je OK. Neka ljudi zarađuju. Oni što su ostali, među njima i 112.000 nezaposlenih na HZZ-u, ne žele raditi bilo što. I to je OK! Nemojte tjerati ljude da rade nešto protiv svoje volje. Nekima su neki poslovi ispod časti; nekima ne odgovaraju uvjeti; neki su možda prestari ili nisu sposobni za takav posao; neki imaju nešto bolje. Postoji stotinu razloga zašto ljudi s biroa ne žele prihvatiti poslove u sezoni i nema baš nikakvog razloga da ih se na to prisiljava.

Ali nemojte zbog njih ni kočiti cijelo gospodarstvo. Ukinite kvote, pustite u zemlju nove ljude, voljne da rade pod uvjetima koje im ovdašnji poslodavci mogu dati. Je li to fer? Ja mislim da bi tako bilo najpravednije. Svi sretni i zadovoljni. U čemu je problem, gospodo? Što biste vi htjeli? Da poslodavci povećaju plaće trostruko, ali onda vam se sigurno neće svidjeti kad se toliko povećaju i cijene. Jer to vam ide jedno s drugim. Želite li da hotelski i apartmanski smještaj na Jadranu postane nedostupan i preskup za prosječnu hrvatsku obitelj? Želite li da si ne možete priuštiti sladoled za djecu ili večernji izlazak na moru? Imam osjećaj da bi se onda pobunila ista ova ekipa koja se sada buni što plaće nisu kao u Njemačkoj.

Umjesto tolikog povišenja cijena, bilo bi najbolje pustiti gospodarstvu da pomalo raste. Pustite radnike u zemlju i dočekajmo ih dobrodošlicom, a ne napadima i mržnjom.