Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, je u svojoj novoj izjavi, komentirajući plan Vlade Republike Hrvatske i ministra Zdravka Marića da smanje stopu PDV-a, rekao: "Hrvatska klizi u jedan neoliberalni sustav."

Sever je jedan od onih, poput Ribića, koji samom svojom pojavom napune jedan autobus mladih ljudi koji ide iz Hrvatske za Njemačku ili Irsku. Hrvatska je zemlja koja redovno bilježi padove na "Doing business" listi Svjetske banke, koja ima neke od najviših poreza na rad, koja se upliće u ekonomiju interveniranjem kada "veliki propadaju" i u kojoj se koketira s idejom nacionalizacije 2. mirovinskog stupa. Tvrditi da je Hrvatska "neoliberalna" je ravno shizofrenim halucinacijama.

Njegov argument za to je vladina namjera smanjiti stopu PDV-a, čemu se on protivi jer smatra da bi rasterećenje rada bilo primjerenije. Istina, rasterećenje rada građanima izravnije stavlja novac u ruke. To ne mijenja činjenicu da je čitavo gospodarstvo pretjerano opterećeno porezima i zakonima. U Hrvatskoj trebamo veliki gospodarski oporavak. Moramo se izvući iz dugogodišnjeg zaostajanja za Europom i svijetom.

Jedini način da se to postigne je kroz izvrsnost onih koji stvaraju radna mjesta, a to su mali i srednji poduzetnici. To su oni koji omogućavaju stotinama tisuća ljudi da donesu hranu na obiteljski stol, priušte si neku odjeću ili iskuse putovanje u drugu zemlju. PDV je noćna mora te skupine ljudi. Iz mjesec u mjesec se događaju preplate PDV-a, ali i ostalih poreza, kojima mali i srednji poduzetnici beskamatno kreditiraju državu kako bi Sever i njemu slični mogli prodavati "neoliberalnu" maglu. A ako se slučajno kao porezni obveznik sjetite da možda možete tražiti povrat tih sredstava, računajte da ćete imati malo kopanja po knjigama jer porezni nadzor nikada ne spava za one koji bi htjeli svoj novac natrag.

Ovakvo demagoško stvaranje konflikta između poslodavaca i radnika služi samoodržavanju položaja demagoga na račun i jednih i drugih. Poslodavci i radnici su blisko povezani na tržištu. Ako nema jednog, nema ni drugog. Neukusno je pokušavati posvađati dvije strane koje moraju surađivati dok se potajno šuruje s onima koji ih oboje deru kroz poreze. Sindikati kažu da su veoma nezadovoljni time što ih vlada nije konzultirala pri donošenju odluka. Možda i bolje jer su do sada redovno bili "stranka od interesa" za stolom kada se pregovaralo o radničkim pravima, što je dovelo do sve manje radnika u privatnom sektoru, dok uhljeb u javnom sektoru uživa u plaći većoj od one u privatnom za pola efikasnosti i zaštitu veću nego što ju dobiva lički medvjed.

Vrijeme ovakvih socijalističkih sindikatlija koji sami sebi stvaraju posao kroz konflikt i birokraciju prolazi. Moderne internetske platforme otvaraju prostor za dobrovoljnu suradnju između onih koji rad nude i onih koji rad trebaju posve zaobilazeći ove posrednike. A oni, umjesto da uhvate ritam s tehnologijom i razumom i probaju za promjenu raditi ono što bi im trebao biti posao - podizanje standarda života i rada svakog radnika - sindikati vješto glume dinosaure koji se odbijaju promijeniti.

Ribić je shvatio da mu je vrijeme prošlo. Zato i je dao ostavku i povukao se. Njegove ideje bile su ili naivne ili zlonamjerne. Sever bi se trebao ugledati na svoga kolegu i učiniti isto jer izgleda da je on taj koji klizi - u demenciju.