"Kada taj rad postaje masovan i nereguliran do mjere koja oduzima samu svrhu studentskog rada, kada on postaje manipulacija na štetu države i radnika, onda sam za ukidanje takve prakse. Studentski rad treba vratiti svojoj svrsi"
(Vilim Ribić, predsjednik Sindikata državnih službenika; izvor: Direktno)

Glavno obilježje  rada preko studentskog ugovora je državna nereguliranost po brojnim pitanjima. Studenti se mogu dogovoriti s poslodavcem kada točno i koliko žele raditi.

Želite li raditi sat, dva ili 12 sati dnevno, možete. Nitko vam neće postavljati previše pitanja jer ugovor sadrži samo stavku „broj odrađenih sati“. Ovakav rad izrazito odgovara studentima te omogućuje mnogo radnih sati u malo radnih dana. To nije izrabljivanje, to je dogovor.

Postavlja se jedno veliko pitanje: zašto sindikalni službenici uvlače pitanje „na štetu države“ u raspravu?

Gospodo, država se uredno naplaćuje od studentskih ugovora. Svaki poslodavac plaća „troškove obrade“ u iznosu od 12% do 18% plaće studenta (ovisi o pojedinom studenskom centru). Što vas briga uopće za državu? Mislio sam da su radnici tu ugroženi. Smanji li se rad studenata i tih će „troškova obrade“ biti puno manje. Meni se nekako čini da u studentskim centrima imate jako puno članova koji rade te obrade, uz puno kave, čajnih keksa i isprintanih papira koji zahtijevaju premještanje.

 Za gospodina presvetog sindikalista očito je svrha studentskog rada nemogućnost preživljavanja od istog. Tko je još vidio raditi i imati dovoljno za sebe? U zemlji u kojoj svaki dvadeseti student ima stipendiju od 500 kuna koliko vam košta soba (s cimerom) od 8 četvornih metara studenskog doma, sindikat proziva studente jer rade. Trebate biti radosni jer mladi toliko žele edukaciju koju je sve teže dobiti. Ako spadate u onih 12% sretnika koji imaju dom i ne plaćate stan 1.000 kuna onda da, možete raditi 20 sati tjedno. Mnogim studentima rad je jedini način plaćanja stanarine, prehrane i potrebne opreme kako bi se izdigli iz siromaštva svojim znanjem.

"Već godinama upozoravamo da treba pogledati malo širi kontekst, a mnogi su već pokušali tumačiti da smo mi protiv studentskog rada što je apsolutno kriv."U jednom ogromnom dijelu pretvorilo se u izrabljivanje studenata na jednoj strani, a na drugoj zatvara se prostor za redovno zapošljavanje, jer je poslodavcima u velikoj mjeri takav rad jeftiniji nego da zapošljavaju po ugovoru o radu s obzirom na doprinose koje imaju platiti po studentskom ugovoru".
(Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata; izvor: Direktno)

Bravo! „(...) jer je poslodavcima u velikoj mjeri takav rad jeftiniji nego da zapošljavaju po ugovoru o radu (...)". Šteta što nije stao na ovome.

Republika Hrvatska je prema podatcima Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) u akademskoj godini 2013/2014 imala ukupno upisanih 178.676 redovnih studenata, od toga je 16.729 upisano na privatna visoka učilišta.

Izuzmemo li studente privatnih učilišta i uzmemo u obzir maksimalno petinu studenata (subjektivna procjena) koji uopće rade preko studentskog servisa, govorimo o nekakvoj brojci od 30 tisuća potencijalnih lopova poslova, u zemlji koja ima preko 4 milijuna ljudi. Većina studenata rade sezonske poslove na Jadranskoj obali i nisu konkurencija „normalno“ zaposlenima.

Bilo bi dobro kada bi Sever shvatio da je problem u tome što je ugovor o radu loš, restriktivan, a davanja državi prevelika. Prava borba za radnike ne bi bio napad na studentsku populaciju, nego stavljanje većeg broja radnika u situaciju gdje će biti jednako konkurentni tim "lopovskim" studentima.

Umjesto drastičnih poteza koji bi omogućili da svim radnicima ostane veći dio teško stečenog novca, sindikati vrše paljbu na onaj dio populacije kojemu ostaje svih tih 15 kuna po satu. Zašto bi uopće ugovor o radu bio kompliciraniji od stiska ruke, riječi „dogovoreno" i jednog potpisa?

"NHS neprekidno ponavlja da bi trebalo uvesti reda u sustavu, u prvom redu da stvoriti uvjete da studenti mogu ostvariti stipendije, da stipendije budu dostupnije kako na državnoj razini tako da budu dostupne i od strane poslodavaca a da država onda takvo stipendiranje prepozna kao nešto na što bi onda davala olakšice poslodavcima."

Divna ideja. Dosad su sve stipendije bile izvan dohvata većine studenata. Vjerojatno su na nedohvatljivo visokoj sindikalnoj polici. Pa ja ne mogu dočekati te sindikalne stipendije od makar 1.500 kuna kako bi ljudi mogli studirati na miru. Aha, netko drugi...bi trebao nešto...kako bi bilo...kako mi kažemo...jer to odgovara...radniku.

"S druge strane manje imućni studenti koji su prisiljeni raditi, kažu da često rade puno radno vrijeme rijetko pola radnog vremena i da im to utječe na studiranje. Puno je važnije stvoriti uvjete da svi studenti koji imaju slabije materijalne uvjete za studiranje, a htjeli bi studirati, da se njima stvore uvjeti za povoljne stipendije, da poslodavci i država pronađu način kako to prepoznati i kako studentima pomoći da primaju potporu od države i/ili od poslodavaca i da pri tome ne moraju raditi, već studirati redovno".

Sva sreća da su danas svi radno aktivni studenti imućni i rade bezveze. Mnoge tvrtke prepoznale su ovaj problem te nakon par godina primanja studenata na poziciju „full time“ radnika, uočeni su mnogi problemi. Studenti ne mogu tako dovijeka biti studenti, student je izrazito nenaspavan, student ti ne dođe na posao, student te nazove nakon 2 mjeseca rada u ponedjeljak popodne i kaže da ima ispit koji sprema od petka i da je zaboravio javiti da daje otkaz i da ga više ne zanimaš.

Snađu se studenti, jedan mjesec radiš 250 sati pa drugi daš otkaz usred noći. Onda nakon veljače, lipnja i rujna hodaš ulicom i nudiš studentske usluge. I gle, nađeš nove "mušterije" koje će te j****. Ovo zbilja zvuči katastrofalno ili kao priča iz Njemačke, Irske...gdje uostalom sve više studenata odlazi poslije diplome jer posao nije lako naći kao kad su studirali.

U redu je, sv. sindikalisti, svi znamo probleme, rješavaju se sami od sebe.

"S jedne strane moramo stvoriti uvjete za povoljne stipendije, da država prepozna trud poslodavaca pa i ona pomogne s druge strane da se stvaraju fondovi preko kojih bi se stipendiralo studente i učenike."

Država treba dati...bla bla...ne smiju zaraditi sami za sebe...bla bla. Očito je problem što je mlada osoba koja studira dovoljno sposobna da se može pobrinuti sama za sebe. Sever bi, kao predstavnik nekakve „radničke klase“, trebao biti za rad mladih ljudi. Kroz rad u poslovima koji nisu vezani za vodeću poziciju, koju će netko imati po završetka fakulteta, dobivaju se bolji rukovodioci. Niste proučili Mao Tse-tungova rješenja za intelektualce (za zadaću odmah).

"Naravno ako studenti mogu povrh toga i odraditi neke poslove to treba pozdraviti".

Što sad? Smijemo ili ne smijemo?

"S druge strane mnoge tvrtke poput telekomunikacijskih tvrtki, koje često otpuštaju radnike koji imaju stalan radni odnos ili ugovor o radu,a onda zapošljavaju studente i zapošljavaju se radnici za povremeno zapošljavanje. Studentsko zapošljavanje cvjeta jer se to pretvorilo u dobar biznis, ne studenta, već poslodavaca koji tako varaju i zaobilaze državu plaćajući manje doprinose, plaćaju manje državi poreza".

Poput HT-a, mislite, divna im je podrška, zar ne? Korisnici zadovoljni, cvjeta cvijeće u dojče preduzeće. Ali, gospodine sindikalni, mislim da zanemarujete jednu stvar. Rad u službi za korisnike je računalno zahtjevan posao, a tradicionalno u Hrvatskoj to dobrim dijelom rade studenti. Prije 15 godina je bilo teško naći inforamtički pismenu osobu koja će raditi takve stvari. Tako da studenti nisu nikome ništa ukrali. Neke telekomunikacijske tvrtke pokazuju drugačije prakse i radna snaga u call centrima im se sastoji od 30 do 40 posto studenata. Razloge Vam rekoh gore, oh sindikalni.

"Mi nismo protiv rada studenata i za njegovu zabranu, nego smo za to da kada je riječ o redovnim poslovima, da se redovni poslovi povjeravaju radnicima po ugovoru o radu, punom ili nepunom radnom vremenu. A kad je riječ o povremenim poslovima da u tom slučaju to mogu raditi učenici i studenti."

Molim obrazac za ispunjavanje što je to redovni posao, a što povremeni? Što ako je student baš savršen kandidat za neku poziciju? Nadležnost za pečačenje obrasca da student radi taj posao onda ima sud?

Ako u 3 mjeseca na Jadranu odradite 900 sati, to je preko 5 mjeseci „redovnog“ rada...Je li to onda redovno? Poluredovno? Turboredovno? Redovno na 3 mjeseca, u broju odrađenih sati za 5, ali nije „redovno“?

Bit će na crno :)

Vidim da gospoda ne razumiju koga točno napadaju.

Napadate ljude koji dragovoljno rade bez tvog ugovora o radu, bez ijednog prava uređenim tim ugovorom. Boriš se protiv ljudi koji se nemaju kome obratiti ako im netko ne isplati plaću, a ako slučajno dođu u vaš megalomanski sindikat, bivaju odbijeni. Studentima ovakav sindikat smeta. Naravno da nikome od Vas nije palo na pamet napraviti neku studensku podružnicu jer zašto bi kada vam studenti ne daju ništa od ukradenog novca.

Sve to skupa jako smrdi, sindikat ide pomagati, a žrtava nema. Studenti se ne žale, mada su u katastrofalnoj poziciji, poslodavci se ne žale, mada imaju nepouzdane radnike. Jedini tko se žali je hrvatski radnik koji svojim obraćanjem sindikatu ne dobiva ništa jer neće nikada biti u tako „povoljnom" položaju kao radno aktivan student, a zašto? Zbog istih onih kojima se obraća.

Studenti se izbore za svoja prava, bez brige. Nama uopće nije problem dati otkaz, napraviti štetu poslovanju, osramotiti gazdu, naći će se idući.

Očito je sindikalistima toliko ugodno u njihovim foteljama i očito su oduvijek imali toliko novca kao sada, da nisu morali raditi kako bi platiti makar dio svog studija. Sad će to pravo ukinuti i svim „manje sindikalnim“ ljudima kojima preostaje samo prokletstvo neregulirane zapadne Europe.