Naši su mainstream mediji nekidan prenijeli tužnu sliku trenutne društvene stvarnosti u Sloveniji. Portali su podijelili vijest o posljedicama pandemije koje su gurnule Sloveniju u pakao ovisnosti, a kojima podliježu većinom djeca i tinejdžeri. O tome sam, u kontekstu posljedica ne samo pandemije, već prvenstveno mjera, pisala u ranijem članku i žalosna statistika prema kojoj su u porastu ovisnosti, depresija i nasilje u obiteljima jest činjenica koju nitko ne osporava.

Porasla je tako, uz dječju ovisnost o igrama na sreću, pornografiji, različitim vrstama droga i tragično povećanom broju maloljetnika koji pružaju seksualne usluge zauzvrat za novac, i "ovisnost o kriptovalutama". Lista svih kušnja kojima su se predali maloljetnici se našla u samom naslovu članka koji me natjerao da se zapitam: otkad se to, uz bok s drogom i prostitucijom, stavlja "ovisnost" o kriptovalutama?

Voljela bih znati zašto se kriptovalute roditeljima predstavlja kao opasnost koja vreba njihove tinejdžere, jednako strašna poput kokaina i online pokera. Pojednostavljeno govoreći, kriptovalute su digitalni zapisi o određenim vrijednostima pohranjenim u digitalnim bazama – laički rečeno, digitalni novac. Sredstvo su digitalne razmjene, a ono po čemu se razlikuju od novca koji smo dosad poznavali, jest što postoje samo na Internetu te su decentralizirane, odnosno njima ne upravljaju država i centralna banka. Iako nisu formalni novac, imaju vrijednost; gdje država daje vrijednost valuti, digitalnom novcu vrijednost bi trebala davati njegova korisnost i decentraliziranost koja pruža sigurnost. Kriptovalute čuvate u svom digitalnom novčaniku kao što čuvate kune i eure na svom bankovnom računu. Dakle, sredstvo su razmjene na mjestima koja ih prihvaćaju.

Jedno od takvih mjesta je i Konzum, dok je trgovanje u kriptovalutama omogućila čak i vodeća svjetska investicijska banka J.P. Morgan, kao i mnoge druge. S obzirom da Konzum ne prodaje vašoj djeci sumnjive supstance te ih ne poziva na kockanje, ali plaćanje u kriptovalutama prihvaća - pitam se, čemu takvo sijanje straha i upozoravanje na nove opasnosti našeg doba?

Da su kriptovalute tako rubna, opasna i nepoznata pojava, bi li ih Konzum – kao i neusporedivo veće tvrtke i financijske institucije - prihvaćali i koristili? Bojimo li se danas kriptovaluta i doba opće digitalizacije koja se dodatno zaoštrila od početka pandemije jednako kao što smo bojali i štetne rock glazbe sredinom prošlog stoljeća ili Interneta kad smo se prvi put susreli s istim? Ako nismo, tu su mediji da nam potpomognu usađivanjem straha u glave roditelja (kojima danas zaista nije lako brinuti o sigurnosti i dobrobiti svoje djece), jednakim žarom kojim se Internet može portretirati kao mračno i opasno mjesto, premda ima jednu sasvim drugu stranu koja predstavlja nepovratnu prekretnicu u ljudskim životima.

S obzirom da je financijska pismenost u Hrvatskoj, kao i u brojnim zemljama diljem svijeta, poražavajuće skromna, izgleda da bismo trebali strahovati i od opismenjavanja koje uočavamo kod novih generacija. Ako ne znate čega se još danas bojati i uništiti si još jedan dan tamnom stranom nekog novog mjeseca, eto vam prijedloga. Petnaestogodišnjak koji je tek na putu istraživanja svijeta novca, izlaže se financijskom riziku i gotovo će neizbježno doživjeti financijski gubitak. Ipak, ako se sve zlo - pored droga i igara na sreću iz članka koji prenose slovenski i hrvatski mediji - može svesti na potrošenih 100 eura od krizme u loše ulaganje i početnoj vrijednoj lekciji koja se uvijek najbolje nauči na vlastitoj koži, onda roditelji mogu odahnuti, jednako kao što to pojedini čine kada dopuste djeci da se koriste "mračnim" Internetom u svrhu prepisivanja sažetaka nepročitane lektire.

Strah od novog i nepoznatog prirodan je i svojstven ljudima, no samim time što se u svijet digitalnog novca upuštaju brojni financijski moguli – svjesni da će jednom kripto zaživjeti kao i Internet danas, dok ga svi koristimo na dnevnoj bazi – mogao bi poslužiti kao kontra argument svrstavanju početnog financijskog opismenjavanja u digitalnoj sferi s ovisnošću o drogama i igrama na sreću.

Financijska pismenost, koju bismo mogli definirati kao kombinaciju znanja, vještina, stavova i ponašanja potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka, iznimno je važna u razumijevanju financijskih proizvoda. Stjecanjem takvih znanja i vještina smanjujemo individualne rizike i promašaje u odraslom životu te pridonosimo vlastitom ekonomskom razvoju i rastu. Kao što rizik postoji i u raspolaganju standardnim centraliziranim novcem, jasno da postoji i u sferi digitalnog novca. Kriptovalute, s druge strane, demokratiziraju novac, povećavaju konkurentnost na tržištu sredstava razmjene, predstavljaju potencijalnu alternativu regularnom novcu u čuvanju vrijednosti - štiteći pritom i od opasnosti inflacije - te pružaju značajne i revolucionarne mogućnosti u vidu dostizanja decentraliziranog sustava i financijske neovisnosti o državi i banci. Baš kao što Internet može biti oaza međuvršnjačkog nasilja i izlaganja neprimjerenim i opasnim sadržajima, opet je nepovratno promijenio ljudske živote, do mjere da se malo tko više može zamisliti bez njega – od čitatelja portala do studenta kojem je neizmjerno olakšano školovanje u odnosu na generacije koje nisu uživale takav luksuz.

Kao što je ranije spomenuto, jasno je da će se čovjek uvijek bojati nepoznanice – to je iskonski strah koji nosimo u sebi, dar i prokletstvo misli i svijesti – no to ne znači da razlog za strahom postoji. I luditi su u Industrijskog revoluciji u panici da će im nova tehnologija u potpunosti preoteti posao – ne vidjevši drugu stranu medalje – razbijali neprijateljske strojeve u tvornicama. Pa ipak danas ne možemo zamisliti rad bez strojeva, kao ni život bez suvremene glazbe i Interneta; stoga se zapitajmo žele li nam utjerivači straha i paranoje - koji nekritički pišu i prenose naslove poput ovog o pošasti raznih ovisnosti među djecom u Sloveniji - sve najbolje za dobrobit naše djece ili pak negativno portretiraju novac neovisan o Centralnoj banci i sigurnosti lokalne ekonomije, kako bismo ostali nepismeni ne samo mi, već i mladi od prvoga dana kada pokažu ikakvo zanimanje za financijskim razumijevanjem. Što bi se drugo i dalo zaključiti uslijed stigmatiziranja sudjelovanja "običnog puka" na tržištu, uspoređivanjem istoga s prostitucijom i paklom ovisnosti?

Iako je kripto danas i dalje spekulacijski instrument, njegova budućnost očigledno jasno postoji s obzirom da rizik zanemarivim smatraju mnoge pravne osobe. Zaključno - uzevši u obzir da su kriptovalute decentralizirani alat nad kojim država i svjetska banka nemaju moć - možemo zaključiti komu i zašto pogoduje ovakvo poticanje straha i preventivno dokidanje educiranosti o digitalnom novcu; iz naše perspektive potencijalnom novcu budućnosti, iz perspektive sutrašnjeg mladog čovjeka vjerojatno pojavi uobičajenoj poput Interneta. Tehnološku i društvenu evoluciju, u vremenima u kojima živimo, ipak je nemoguće zaustaviti pa se čini da je u strahu od neizbježnog najbolje panično strašiti roditelje.

Možda tako mladi nikada i ne upoznaju svijet digitalnog novca - strašnog poput droge, kocke i prostitucije – pa odrastu u poslušne dionike društva koji će skeptično misliti da su decentralizirani sustavi mogući otprilike koliko i perpetuum mobile. Tako će im biti omogućeno stoičko trpljenje teških vremena inflacije poput trenutne u Turskoj ili pak općepoznate u Venezueli – nalik na globalnu krizu iz 2008. iz koje su kriptovalute i proizašle - no za potpunu financijsku ovisnost o državi je možda već kasno, kao što je odavno postalo kasno i za poplavu zaraznog rock zvuka i uzbudljivog svijeta Interneta. Edukacija bi, stoga, trebala zamijeniti zastrašivanje, premda i okorjelom protivniku teorija zavjere može biti jasno zašto se isto ne vidi na obzoru.