Malo pomalo svemu dođe kraj, pa tako i ljetu. Zakoračili smo u predsoblje jeseni 2021. godine, polako ostavljajući iza sebe turističku sezonu, koja se pokazala poprilično uspješnom unatoč crnim prognozama i zastrašivanjima od strane mjeraša. Život se, s početkom rujna, polagano vraća u normalu - blijedu inačicu neke stare - te kao i uvijek, ide dalje, a prate ga ukorak i mjere čije se postrožavanje neumorno najavljuje posljednjih mjeseci. Takve najave ne iznenađuju, no poučeni dosadašnjim iskustvom u posljednjih godinu dana i šest mjeseci, otkada se globalna slika znatno promijenila dolaskom koronavirusa, neizbježno je osvrnuti se na drugu stranu statistike; statistike koja ne broji zaražene i preminule, već one koja je pala u sjenu pandemije. Riječ je o statistici mentalnog zdravlja i higijene, na koje su početna prisutnost virusa i popratne mjere ostavili itekakav trag diljem svijeta.

Od ožujka 2020. godine došlo je do ozbiljne krize mentalnog zdravlja, o čemu se nedovoljno govori i piše. Prema podatcima Udruge Životna linija, od početka pandemije došlo je do ozbiljnog porasta obiteljskog nasilja, svih vrsta ovisnosti i najstrašnijeg naličja zla - zlostavljanja djece. U odnosu na 2019. godinu, već do svibnja 2020. godine zlostavljanje djece je poraslo za 27 posto. Od prošle godine do danas je, također, fizičko i emocionalno zlostavljanje djece poraslo za 32 posto, dok se seksualno zlostavljanje povećalo za čak 67 posto. Prema istraživanjima, provedenima samo na području Zagreba, gotovo je 60 posto djece osjetilo anksioznost, a neke od posljedica pandemije - i slobodno bih nadodala, "preporuka" koje ju prate i medijskog senzacionalističkog terora i zastrašivanja pod cijenu klikova i gledanosti - osjećaji su beznađa, straha i tuge koje je osjetilo više od 50 posto djece u Republici Hrvatskoj.

Da djeca moraju mnogo toga praštati odraslima, mudro je rekao Mali princ, omiljen među brojnim osnovnoškolcima. Ukradeno djetinjstvo oprostiti je, ipak, teško. Stres uzrokovan zastrašivanjem - zbog čega nam se uvjetuje da zanemarimo svoje urođene potrebe za suncem, druženjem, kretanjem i bavljenjem raznoraznim sportskim aktivnostima kojima pridonosimo psihofizičkom zdravlju - ostavio je tako traga na svima, a naročito na djeci i mladima. Tomu u prilog ide zabrinjavajuća statistika prema kojoj je, uz porast online nasilja u jeku "novog normalnog", zabilježen porast samoubojstava i pokušaja samoubojstava u brojnim populacijama, uključujući i Hrvatsku, s naglaskom na porast u osjetljivoj dobnoj skupini do 25 godina starosti, za vrijeme koje se ponajviše oblikuje naša ličnost.

Svakoga dana se u Republici Hrvatskoj u prosjeku ubije otprilike dvoje ljudi, što na godišnjoj razini iznosi oko 700 osoba, prema Državnom zavodu za statistiku. Prošle godine je suicid počinilo 566 osoba dok je zabilježenih pokušaja 762. Istraživanjem Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja pokazalo se da je 2,4 posto maturanata imalo suicidalne misli tijekom prvih restrikcija i globalnog ozračja na početku sage o koroni, a niz crnih podataka tu ne prestaje. Do svibnja ove godine u odnosu na 2020., samoubojstva i pokušaji samoubojstava kod djece do 14 godina porasli su za 66,7 posto, a unutar dobne skupine od 15 do 18 godina za 56,3 posto. Od navedenih skupina djece preko čijih se leđa lomi prevelik teret posljednje gotovo dvije godine, posebno je ugrožena spomenuta skupina od 15 do 18 godina, u kojoj je zabilježen značajan porast samoubojstava i pokušaja samoubojstava i prošle godine u odnosu na pretprošlu 2019.

Samoubojstvo je jedan od deset najčešćih uzroka smrti, a negativni trend depresije i posljedičnog oduzimanja vlastitog života neslavno se nastavlja. O podizanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i prevenciji suicida brine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), podržavajući obilježavanje Svjetskog dana prevencije samoubojstava (WSPD) na datum 10. rujna, istovremeno izdajući preporuke za restriktivne mjere, koje Stožer potom pretvara u svete zapovijedi, a zbog kojih iznimno velik broj mladih neizmjerno pati. Podrška koju Svjetska zdravstvena organizacija WSPD-u daje, bolno je licemjerna i pitanje je hoće li im djeca to ikada moći oprostiti.

Zatvaranje u domove i "odgovorno" ponašanje prema naputku WHO-a i Stožera doprinijeli su i nekolicini negativnih trendova kod odraslih, poput porasta broja ovisnika o alkoholu, koji je sada kod nas skočio na 250.000, potom porasta broja ovisnika o kocki i klađenju - jer kockanju i klađenju se možeš posvetiti odgovorno iz udobnosti svoga doma - te posljedično povećanju razorenih brakova. Kao i kod djece, bilježi se povećanje broja odraslih koji se bore s raznim psihičkim smetnjama - preko depresije i anksioznosti do nesanice i PTSP-a - kojih je, prema podatcima Klinike za psihijatriju Vrapče, od pojave pandemije za 20-25 posto više.

Crna kronika cvjeta, a mainstream mediji uporno posvećuju pozornost tek jednoj strani medalje - broju umrlih od koronavirusa i s dijagnozom virusa - koju dodatno, kao poklon čitateljima i gledateljima, umataju u strah i prijetnje koje prenose od Stožera, naš Stožer od stožera zapadnih zemalja, a njihovi stožeri od WHO-a koji uslijed krojenja restriktivnih mjera tobože plače nad statistikom - poraženih, izjedenih depresijom i beznađem - djevojčica, dječaka, mladih i odraslih koji su digli ruke od života.

Razlozi za samoubojstvo su iznimno kompleksna i intimna stvar u koju nitko ne može ulaziti - no ako uočavamo već drugu godinu zaredom poveznicu između hirovitih restrikcija na koje nemamo utjecaja i rastuće depresije među svima, a naročito mladima, ne možemo pred istom zatvarati oči. Odgovornost je ključna, ali naš je zadatak da se ponaosob ponašamo samoodgovorno, a da pritom - uz brigu za opće zdravlje - brinemo i o mentalnoj higijeni jer bez zdravog duha nema ni zdravog tijela.