"Odbijanje Jacinde Ardern, Chrisa Hipkinsa, Granta Robertsona i Ayeshe Verrall da se suoče s istragom o COVID-u velika je promjena u odnosu na svakodnevnu invaziju na naše dnevne sobe. Što se promijenilo?",
upitao je David Seymour, predsjednik liberalne stranke ACT u Novom Zelandu.
Na inicijativu ACT-a aktualna desno-liberalna vlada pokrenula je službenu istragu o odgovoru bivše laburističke vlade Novog Zelanda na novinarsku gripu od 2020. do 2022. godine. Ta je zemlja provodila tada jednu od najekstremnijih politika u svijetu, zvanu "Zero Covid" koju su u početku novinari diljem svijeta (uključujući hrvatske novinare) hvalili, ali ubrzo se pokazala kao debakl jer usprkos maksimalnom zaključavanju cijelih gradova, a neko vrijeme i cijele zemlje, širenje virusa nije spriječeno. Mnogi građani, pogotovo oni s malim biznisima, pretrpjeli su velike financijske gubitke zbog dugotrajnih lockdowna i zabrane rada.
Prema nedavnoj anketi agencije Curia, 69 posto Novozelanđana vjeruje da bi glavni akteri, koji su u to vrijeme donosili odluke, trebali svjedočiti na saslušanju. Oni se, međutim, nisu odazvali.
David Seymour (ACT) istaknuo se upravo 2020. kao jedan od rijetkih glasova u javnosti koji su kritizirali vladu zbog lockdowna. Njegova je stranka tada na izborima zbog toga dobila značajnu podršku javnosti - od samo jednog zastupnika u parlamentu, došli su na 10 i postali treća politička snaga u zemlji. Sada proziva bivšu premijerku Ardern, njenog nasljednika (sadašnjeg vođu oporbe) Hipkinsa, zatim tadašnjeg zamjenika premijerke i ministricu zdravlja što odbijaju svjedočiti. Seymour se pita kako to da se nisu sramili kad je trebalo "ulaziti u naše živote".
"Hipkins i društvo su obožavali biti u središtu pozornosti svaki dan u 13 sati. Imali su izvanredne moći nad životima građana, odbacujući one koji su ih kritizirali kao nemoralne. Sada se odbijaju čak i pojaviti, kakav kontrast.
Tadašnja vlada koristila je izvanredne ovlasti dramatičnije nego bilo koja druga u mirnodopskoj povijesti naše zemlje. Te ovlasti uključivale su:
- razdvajanje obitelji na granici i u bolnicama čak i u vrijeme rođenja, smrti i teških bolesti,
- ispuštanje neiskorištenih brzih antigenskih testova u milijunima, dok je Auckland bio zatvoren više od 100 dana dulje od ostatka zemlje,
- zatvaranje Northlanda na 11 dana zbog lažnih informacija koje su ponizile tri žene. Dužnosnici su se ispričali, ali Hipkins je odbio,
- stavljanje operacija, pregleda i medicinskih tretmana na čekanje,
- šteta obrazovanju generacije, s pohađanjem škole koja se i dalje smanjuje nakon prisilnih zatvaranja od strane vlade,
- donošenje čudnih, nedosljednih pravila koja često štete malim poduzećima u korist velikih lanaca – supermarketi su se mogli otvoriti, ali mesari nisu,
- ignoriranje upozorenja Ministarstva financija o potrošnji 66 milijardi dolara, što je dovelo do inflacije preko 7%, izazvalo krizu troškova života i hipotekarnu krizu koju kućanstva još uvijek plaćaju,
- Imenovanje Kraljevske istražne komisije koja bi ignorirala većinu gore navedenih troškova, fokusirajući se na učinkovitost odgovora na novinarsku gripu, a ne na njegove troškove.
ACT se zalagao za proširenje istrage Kraljevske komisije i otvorio je javnosti. Ako dođe do još jedne pandemije, doslovno si ne možemo priuštiti ponavljanje pogrešaka učinjenih tijekom novinarske gripe. Uspješnije suočavanje s još jednom pandemijom zahtijeva iskreno promišljanje donositelja odluka iz tog razdoblja.
Deseci tisuća Novozelanđana već su se uključili u istragu, dijeleći srcedrapajuća iskustva o tome kako su im se životi preokrenuli. Zaslužuju osnovno poštovanje odgovornosti. Ako Chris Hipkins ne može izaći pred lice pravde ni na jedan dan ispitivanja, nije sposoban djelovati kao vođa oporbe, a kamoli vratiti se u vladu.
Jacinda Ardern, Chris Hipkins, Grant Robertson i Ayesha Verrall moraju promijeniti kurs i pristati javno izaći pred Kraljevsku komisiju. To je stvar dužnosti i poštovanja", zaključuje Seymour.