"Pozivamo sve zainteresirane da se uključe u javnu raspravu - pročitaju zakonski prijedlog i daju primjedbe. Njime se predviđa potpuna legalizacija i liberalizacija konoplje, što znači da se u potpunosti predviđa iskorištavanje svih potencijala konoplje u gospodarske i rekreativne te medicinske svrhe", najavila je u RTL Direktu SDP-ovka Mirela Holy "lex cannabis", prijedlog zakona kojim bi se legalizirala marihuana.

Iako treba pozdraviti svaki napor i pomak u smjeru potpune legalizacije i liberalizacije tržišta marihuanom, ovaj prijedlog nije ni približno ono za što ga Holy predstavlja. Prvo, ona želi ograničiti slobodu uzgoja za rekreativne svrhe do 9 stabljika za svaku punoljetnu osobu. I drugo, ugledala se na urugvajski model gdje je marihuana legalizirana, ali država ima monopol na prodaju.

Model po kojem bi se državna agencija bavila komercijalnom prodajom bilo čega nije obećavajući jer će gušiti konkurentnost i neće suzbiti prodaju na crno. Uvijek će se naći onaj tko će moći nabaviti marihuanu po jeftinijoj cijeni od one koju je odredila država i naravno, naći će se i kupci koji će radije kupiti jeftiniju robu.

Dakle, njen prijedlog je loš, promašen i nema veze s "potpunom legalizacijom i liberalizacijom u medicinske, gospodarske i rekreativne svrhe". Ide se očito na to da se pojedincima, koji su umreženi s politikom, omogući laka i dobra zarada tako što će državna agencija otkupljivati samo od njih, a ostali neće imati ni mogućnost sudjelovanja na tržištu. Takav sistem već imamo zahvaljujući Hrvatskim šumama i on dokazano stvara korupciju.

Liberalizacija i legalizacija bi značila da država ne propisuje punoljetnim osobama što i koliko smiju uzgajati na svome posjedu, da nam ne propisuje koliko nečega možemo posjedovati i što ćemo unositi u svoje tijelo. Ovaj zakon nije na tom tragu i neće puno poboljšati stanje ljudskih sloboda u Hrvatskoj, a potencijalno će ih smanjiti.

Netko će možda reći da trebamo ograničiti slobodu kako je pojedinci ne bi "zlorabili", ali pitat ću vas kako netko može "zlorabiti" svoju slobodu ako kupuje za svoj novac ono što želi, ako uzgaja u svome vrtu što želi i ako u svoje tijelo unosi što želi. Demokracija se može pretvoriti u tiraniju većine ako većina krene određivati pojedincu što mora raditi sa svojim tijelom i imovinom.

Ludwig von Mises je u knjizi "Liberalizam" na tu temu napisao:

"Kao što je rekao Jacob Burckhardt, moć je zla sama po sebi, bez obzira tko je prakticira. Ona teži pokvariti one koji je posjeduju i vodi u zlouporabu. Ne samo apsolutni vladari i aristokracija, već mase također, u čije ruke demokracija povjerava moć vlade, mogu jednako lako postati neumjerene u moći...

...Ako je većina građana, u principu, uzela sebi za pravo da nametne svoj način života manjini, nemoguće je zaustaviti prohibicije samo na alkoholu, kokainu i sličnim otrovima. Zašto ne bi to isto vrijedilo i za nikotin, kofein i slično?

Zašto onda ne bi država generalno propisala koju hranu smijemo jesti, a koju moramo izbjegavati jer je štetna? A u sportu, mnogi sportaši znaju pretjerati u treninzima dalje nego što im njihov organizam dopušta. Zašto se država i tu ne bi umiješala na isti način? Malo koji muškarac je u stanju smiriti svoj seksualni temperament, a to se čini osobito teško za osobe u starijoj dobi, da shvate kako moraju potpuno prestati uživati u takvim stvarima ili da ih barem svedu na umjerenu mjeru. Treba li se država i tu umiješati također?

Još štetnije od tih uživanja, mnogi će reći, može biti čitanje zle literature. Smije li tisak koji se oslanja na najniže čovjekove instinkte pokvariti dušu? Zar ne bi onda i pornografske slike, sramotne predstave, ukratko sve što mami nemoral, trebalo također biti zabranjeno?

Širenje loših društvenih doktrina - zar to nije jednako štetno za ljude i narode? Treba li ljudima biti dozvoljeno da šire doktrine koje pozivaju na građanski rat ili na rat protiv drugih naroda? Neki će reći da ni uvredljivo bogohuljenje ne bi smjelo biti dozvoljeno jer iskazuje nepoštivanje prema Bogu i Crkvi.

Kao što vidimo, kad se odreknemo principa da se država ne bi trebala uplitati u bilo koje pitanje koje se tiče načina života pojedinca, završit ćemo regulirajući i ograničavajući život do najsitnijih detalja. Osobna sloboda pojedinca je ukinuta. On postaje rob zajednice koji se mora pokoravati diktatu većine.

Mislim da nije potrebno naširoko objašnjavati kako bi se takve moći mogle zloupotrebljavati kada bi pogrešne osobe došle na vlast. Posjedovanje tolike moći čak i u rukama onih s najboljim namjerama, mora pretvoriti svijet u groblje duhova.

Sav napredak čovječanstva postignut je na inicijativu sitne manjine koja je imala drugačije ideje od onih uobičajenih dok njihov primjer nije potaknuo druge da i sami prihvate inovaciju. Jednom kad većina dobije pravo da diktira manjini što da misli, čita, konzumira i radi, napredak će zauvijek biti zaustavljen."

Zato kad pričamo o legalizaciji kanabisa, imajmo na umu ove Misesove misli. Samo usvajanje principa građanske slobode i neuplitanja države u životni stil pojedinca može dovesti do slobodnog društva u kojem se poštuju osobna prava svakog pojedinca. Marihuanu treba potpuno legalizirati, i to tako da država ni na koji način ne propisuje punoljetnim osobama koliko smijete uzgajati, posjedovati, prodavati i kupovati. Zašto je to toliki problem?