Nijedan od onih naslova koje su mediji isticali nije ni dosad bio obavezan, tako da je histerija nastala na temelju manipulacija i laži.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak ustuknula je pred napadima medija i nekih političara te najavila nekakvu anketu kako bi se utvrdili obavezni i preporučeni naslovi za lektiru u osnovnim i srednjim školama. Iako je promjena u novom kurikulumu Hrvatskog jezika, barem što se tiče same lektire, uistinu minimalna i gotovo nikakva, ni ona očito ne može proći.

Od početka histerije protiv novog kurikuluma bilo je jasno da nešto nije u redu s logičkim zaključivanjem koje stoji iza onoga "nešto nije na popisu OBAVEZNE lektire" --> "dakle, to je IZBAČENO iz lektire". Išlo se tako daleko da su radili srcedrapajuće tekstove o Ježevoj kućici, Malom princu i Petru Panu koje, eto, "djeca više neće imati priliku čitati". Da ti srce pukne!

Kad sam ukazao na njihove logičke pogreške, bio sam optužen od nekih da pričam "o stvarima o kojima pojma nemam", da je stvar "puno kompliciranija nego što mi se čini" itd. A zapravo, još je jednostavnije.

Zagrebački profesor Tomislav Nazifović potrudio se na Facebooku detaljno usporediti dosadašnji i novi kurikulum te izvući sve razlike u popisu lektire iz njih. Ispada da su mediji proširili i veću laž nego što sam u prethodnom tekstu pretpostavio. Cijela promjena u lektiri svodi se na to da je umjesto 18 sada na popisu obaveznih naslova 14 djela, ali ukupni broj knjiga koje djeca moraju pročitati za lektiru tijekom školovanja je povećan s 59 na 68. Onih preostalih 54 djela djeca će čitati po izboru učitelja ili profesora (izuzev jednog djela godišnje koje će djeca odsad moći sama izabrati za lektiru).

To je sva promjena, dame i gospodo! Djeca neće imati manje nego više lektire za pročitati, samo što će sada veću slobodu izbora imati nastavnici, a nešto slobode su dobili i sami učenici. Je li to stvarno toliko grozno? Da, za one koji misle kako smo mi u mladosti imali savršenu literaturu jer ju je određivao vrhovni partijski komitet. Mi ne znamo da i druga djela za djecu postoje, ali želimo da i naša djeca prolaze isto. To je mentalni sklop, nažalost, velikog broja ljudi u Hrvatskoj.

A pazite sad ovo. Što se tiče pojedinih djela, konkretno onih radi kojih se najviše širila histerija u javnosti - ta djela ionako nisu ni dosad bila na popisu obavezne literature! "Dnevnik Ane Frank", "Mali princ", "Petar Pan", "Ježeva kućica" - apsolutno ništa se s njima promijenilo nije. Te knjige nisu bile obavezne prije, neće biti obavezne ni po novom kurikulumu. Svaku od tih knjiga nastavnik je dosad mogao izbjeći zadati za lektiru pa nije jasno čemu tolika frka što će isto moći i sada.

Bilo bi fer da se mediji, koji su širili lažne vijesti o ovoj temi, javno ispričaju, ali to neće učiniti. Oni su dobro znali što rade, mogli su to provjeriti jer riječ je o javno dostupnim dokumentima, ali nisu. Zašto? Možda zato što im odgovara širenje neargumentirane histerije, možda zato što imaju interesa u zaštiti nekih književnih lobija, a možda i zato što su neki novinari ovdje vidjeli super priliku za svoja ideološka preseravanja. Pogledajte, recimo, što je Ivo Anić o tome napisao na RTL-ovom portalu Vijesti (UPOZORENJE: klikate na vlastitu odgovornost. Level patetike i virtue signalinga: expert).

Bojan Glavašević je jedva dočekao da može iskazati svoju dozu patetike i tobožnje brige za žrtve holokausta u svome izlaganju u Saboru u povodu "izbacivanja Ane Frank iz lektire", a pravi se lud ili možda stvarno ne zna da je ista ta knjiga imala potpuno isti status (izborna lektira) i za vrijeme dok je on bio član Vlade. Ako ova vlast "svjesno potiče povijesni revizionizam", onda je to po istoj logici radila i SDP-ova vlast čiji je dio činio gospodin Glavašević.

U cijeloj toj histeriji među svim mainstream medijima primijetio sam samo jedan trezven i realan pogled na tu temu, onaj na Telegramu. Miran Pavić je napisao tekst koji vrijedi pročitati.

Ovo nije nikakva reforma, promjena je minijaturna i može se nazvati samo malim korakom prema naprijed, ali ni približno dovoljnim. Svejedno, ni to ne može proći. Uslijed medijskih pritisaka, ministrica se povlači i izgleda da će se sve opet vratiti na staro.

Divjak je odgovorna zato što njeno ministarstvo nije znalo ispravno iskomunicirati s javnošću izmjene kurikuluma pa je dopustilo ovakve manipulacije. Odgovorna je i zato što se povukla pred manipulativnim napadima. Što će nam takva ministrica koja nije u stanju provesti ni najmanje promjene? Kako bi tek bilo da se provodi prava reforma? Probajte to zamisliti.

Nešto bismo iz svega trebali naučiti. Kad sljedeći put vidite da Maja Sever, Bojan Glavašević i Boris Jokić oko nečega podižu frku, znajte da je najvjerojatnije riječ o dezinformaciji ili običnoj manipulaciji. Ne padajte na lažne vijesti, one se gotovo nikada ne šire slučajno, a iza toga ne stoje dobre namjere.