Piše: Mario Nakić
Photo: Mirovna akademija
30.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
Photo: Mirovna akademija
30.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Iva Marčetić, arhitektica i aktivistica u udruzi "Pravo na grad" u intervjuu za N1 televiziju kritizirala je činjenicu da mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj žive pod "stambenim stresom" jer im prijeti deložacija, odnosno mogućnost da izgube dom. U istom tekstu N1 se pozvao i na članak iz Zareza, portala koji je 2014. godine za građanske prosvjede protiv diktatora Venezuele okrivio Ameriku i "bogate studente".
"Jedan od glavnih uzroka tome je prepuštanje stanovanja tržištu, privatizacija javnog stambenog fonda, deregulacija tržišta najma i slično. Stambeno pitanje kada je u potpunosti prepušteno tržištu - funkcionira kao proizvod, a zapravo se radi o potrebi koja je neodvojiva od očuvanja života kao takvog. Ukoliko je dom tek roba na tržištu, ona mijenja svoje karakteristike po pravilima tržišta koje nema mandat očuvati život, a država, odnosno gradovi, koji ne nude supstancijalnu alternativu tržištu stanova ne mogu ni kontrolirati to tržište, odnosno zaštititi živote svojih stanovnika."
Rješenje vidi u javnom upravljanju, odnosno stanovima koji su u vlasništvu države ili grada.
"Ono što smo kroz istraživanje koje je Pravo na grad provelo 2017. godine uspjeli vidjeti jest da je upravljanje sustavom dosta manjkavo. U konačnici u Hrvatskoj postoji oko 1,5 do dva posto javno upravljanih stanova - stanova kojima upravljaju država ili grad, a to je apsolutno nedovoljan postotak da bi se tržište na bilo koji način primoralo da reagira na stvarne mogućnosti stanovništva za ostvarivanje stambenog pitanja, odnosno fond javnih stanova ne sprječava divljanje cijena na tržištu, a to bi mu trebala biti jedna od primarnih zadaća."
Ali u istom odgovoru, praktički nesvjesno, priznaje i sama da su upravo državne intervencije i regulacije potaknule probleme na tržištu nekretnina.
"Kriza je donijela i pad prodaje stanova, odnosno potrošnje stambenih kredita pa unazad nekoliko godina možemo vidjeti da se pojavljuje trend iznajmljivanje novoizgrađenih stanova kroz državne i lokalne programe građenja. Budući da u tim modelima iznajmljivanja postoji i mogućnost prvootkupa tih stanova po cijeni umanjenoj za dotad plaćene rente, ponovno se radi o programima koji u konačnici favoriziraju kupnju i zaduživanje."
Dakle, država i lokalna samouprava su stvorile probleme i potaknule divljanje cijena na tržištu, što može potvrditi i najnoviji primjer kad je nakon poticanja stambenih kredita kvadrat stana u Zagrebu poskupio 30-50 posto, a kao rješenje gospođa Marčetić vidi u JOŠ VEĆEM uplitanju države i lokalne samouprave. Zanimljivo.
"Primjerice, neki gradovi u Europi, poput Pariza ili Hamburga, imaju odredbe kojima se nekretnina privremeno može oduzeti i staviti na korištenje ukoliko vlasnik ne vodi računa o njoj..."
Ovo je vrh, mislim da je Bandić presretan. Milan Bandić je stvarno pojam za savjesno upravljanje i on će sigurno znati najbolje procijeniti tko je zapustio svoju imovinu pa će je uduzeti i onda je dati na stanovanje nekome u potrebi. Sjajna ideja!
Neopisiva je težnja ljevičara koji uporno predlažu mjere za širenjem i povećavanjem ovlasti za državu i lokalnu samoupravu gdje u velikoj većini slučajeva sjede HDZ-ovci ili neki drugi političari vjenčani za korupciju. I onda bi njima dali sve ovlasti, kao da nemaju već sada dovoljno, pa da odlučuju o našim pravima, oduzimaju privatnu imovinu i dijele na raspolaganje svojim prijateljima i glasačkom tijelu. Nije lako biti ljevičar danas u Hrvatskoj jer ljevičari prirodno i ideološki žele što više države, a što manje privatnog vlasništva. Ali ni na nacionalnom, a uglavnom ni na lokalnom nivou, vlast nije u rukama njihovih prijatelja. U svojoj ideološkoj zaslijepljenosti, oni svejedno guraju svoju dogmu i tako rade najbolji mogući posao HDZ-u, Milanu Bandiću i sličnima.
Kad bi se gospođa Marčetić mogla odmaknuti od ideologije koja joj ne dozvoljava razumno razmišljati, vidjela bi da probleme na tržištu nekretnina nije stvorila tržišna ekonomija nego državne regulacije i lokalni propisi. Državno subvencioniranje stambenih kredita dovodi do poskupljenja stanova, a lokalni propisi u stanogradnji ograničavaju ponudu stanova na tržištu. Tržišne cijene kreira zakon ponude i potražnje. Ako je ponuda manja od potražnje, onda će cijene rasti.
Umjesto zagovaranja još većih regulacija na državnoj i lokalnoj razini, trebamo težiti slobodnijem tržištu jer to je jedini način da ponuda stambenog prostora na tržištu poraste i tako da mu se spusti cijena.