Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Na jučerašnji dan prije 70 godina, 15. rujna 1949. godine objavljeno je najvažnije djelo u karijeri Ludwiga von Misesa - "Human Action" ili "Ljudska akcija". Riječ je o opsežnoj i sveobuhvatnoj raspravi o ekonomiji i vjerojatno najsnažnijoj obrani politika slobodnog tržišta u povijesti. Dosta komplicirano djelo koje sam morao pročitati više puta da bih ga razumio i ne bih ga preporučio ekonomskim početnicima, ali za one koji se bave ekonomijom na bilo koji način i koje zanima ekonomska znanost, "Ljudska akcija" je među onim djelima koja jednostavno moraju proći, bez obzira što mislili o Misesu i njegovim stavovima.

Za razliku od "Liberalizma", koji je pisan jednostavnim rječnikom i bavi se mnogim svakodnevnim problemima tadašnjeg doba, te "Svemoguće države" koja je zanimljiva zbog povijesno-filozofskog pogleda na događanja koja su prethodila porazu liberalizma i rastu nacizma u Njemačkoj iz kuta koji nijedan drugi znanstvenik dotad nije sagledao, "Ljudska akcija" je isključivo ekonomsko štivo. Mises je radio na njoj dulje od desetljeća, govorio je da će to biti njegovo "životno djelo", "konačna analiza s nepobjedivim argumentima za slobodno tržište". Preteču toj knjizi napisao je na njemačkom jeziku još krajem 1930-ih, dok je radio na sveučilištu u Ženevi kao profesor vanjske politike i diplomacije, nazvavši to "Nationaloekonomie". Ipak, nije bio zadovoljan pa ju je nadograđivao novim elementima i nakon preseljenja u SAD. U međuvremenu je objavio druga značajna djela poput "Svemoguće države" i "Birokracije" koje su nastale usred Drugog svjetskog rata.

S "Ljudskom akcijom" je sačekao da rat prođe i da se prašina slegne, da se svjetska ekonomija vrati u normalne tokove i da se počne pričati o smanjenju opsega države u uvjetima mira. Sam naslov je došao sasvim logički jer se cijelo štivo svodi na moć pojedinca i njegovu ulogu u napretku čovječanstva. "Ljudska akcija je ponašanje sa svrhom", objašnjava Mises. Ljudi su racionalna bića, djeluju za vlastitu dobrobit i tim djelovanjem pozitivno utječu na cijelo društvo dok god imaju slobodu djelovanja. Društveni i ekonomski napredak je moguć samo dok je omogućen bottom-up pristup, odnosno kad ljudi nisu sputani od strane autoriteta nekog tiranina ili ostatka društva. Autoritet može oduzeti pojedincu tu slobodu i onda on gubi racionalnost.

Tada dolazi do zla. Jer, kako je Mises objasnio, "Samo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije." Po njemu, grupno razmišljanje ne postoji niti kad je riječ o suradnji sa zajedničkim ciljem. "Ljudi surađuju i mogu imati zajedničke ciljeve, ali ne i zajedničko razmišljanje. Kad počnu razmišljati isto, onda dolazi do destrukcije."

Cijela povijest napretka ljudske civilizacije svodi se na nekolicinu pojedinaca koji su bili u stanju razmišljati drukčije od okoline i zbog toga su često bili smatrani čudacima te sputani od strane društva, države, crkve ili nekog četvrtog autoriteta. Takvi pojedinci su učinili život boljim za sljedeće generacije. Ne možemo unaprijed znati tko će od nas biti taj koji će svojom genijalnošću poboljšati životne uvjete ljudima u budućnosti. Jedini efikasan način da omogućimo što brži i lakši napredak društva jest omogućavanje što širem krugu ljudi da djeluju što slobodnije. To nije moguće u državi koja kontrolira svaki aspekt života i sputava slobodu rada, poduzetništva i trgovine. To nije moguće u državi koja na sebe preuzima ulogu glavnog aktera, stvaratelja napretka. Takva država sputava i guši napredak svojim građanima i čovječanstvu u cjelini.

"Pogon za djelovanjem, tj. poboljšanjem uvjeta života, urođen je u čovjeku. Sam se čovjek mijenja iz trenutka u trenutak i s njim se mijenjaju i njegove vrijednosti, želje i djela. U sferi djelovanja ne postoji ništa vječno osim promjena."

"Bogati, vlasnici tvornica koje već rade, nemaju poseban interes za očuvanje sustava slobodne konkurencije. Oni se protive oduzimanju i eksproprijaciji vlastitog bogatstva, ali njihovi interesi radije su u korist mjera koje sprječavaju pridošlice da ospore njihov vodeći položaj. Oni koji se bore za slobodno poduzetništvo i slobodnu konkurenciju danas ne brane interese bogatih. Oni žele slobodnu ruku za nepoznate ljude koji će biti poduzetnici sutrašnjice i čija će domišljatost učiniti život narednih generacija ugodnijim. Žele da put bude otvoren za daljnja ekonomska poboljšanja. To su pravi glasnogovornici napretka."

Kao što možete vidjeti iz samo ovih par citata, Misesova "Ljudska akcija" je svevremensko štivo koja se bavi problemima s kakvim se suočavamo i mi danas, tako da nije riječ o nekom djelu koje je progutalo vrijeme. Također, puno je potrošio energije da bi dokazao ispravnost svoje teze iz 1920-ih kako socijalizam u teoriji ni u praksi ne može funkcionirati za dobrobit društva. Ta je njegova teza izazvala značajnu raspravu s marksistima na sveučilištima diljem svijeta. Taman kad su pomislili da su našli rješenje za "fatalnu pogrešku socijalizma" na koju je Mises ukazao 1922., on se vratio skoro 30 godina kasnije u "Ljudskoj akciji" s odgovorom koji nitko kasnije nije uspio pobiti. Više o "Debati o kalkulaciji cijena u socijalističkom svijetu" pročitajte ovdje.

Uglavnom, Mises je bio beskompromisan. Za razliku od Hayeka, Friedmana i drugih klasičnoliberalnih ekonomista, on nije odstupao ni pedlja. Svaka državna intervencija dolazi sa svojom cijenom, a ta je cijena u konačnoj računici uvijek daleko veća od same korisnosti koju je ta intervencija trebala učiniti. "Socijalizam je alternativa kapitalizmu kao što je cijanid alternativa vodi", a ni kejnezijancima nije ostao dužan. U "Ljudskoj akciji" otkrio je nove pogreške kejnezijanske škole koje pogoršavaju stanje u uvjetima recesije, a u uvjetima rasta dovode do nove recesije.

Branio je i klasični liberalizam od napada socijalista koji su tvrdili da je Marxova škola zaslužna za poboljšanje uvjeta života i rada, za socijalne mjere i borbu protiv siromaštva. Mises za to nije htio ni čuti:

"Ideje klasičnih ekonomista zaslužne su za ukidanje prepreka u poduzetništvu i međunarodnoj trgovini, što je dovelo do novih inovacija i pristupačnijih proizvoda širem krugu ljudi. To je rezultiralo poboljšanjem života i uvjeta rada te omogućilo državne socijalne programe."

Branio je i samu ekonomsku znanost od političara i populista. "Sve političke stranke danas, bile nacionalističke ili internacionalističke, obećavaju svojim biračima da će njihove mjere poboljšati njihove živote i posebno materijalne uvjete. U tome nema razlike među različitim strankama. Ali kada neki ekonomist propitkuje te mjere ili postavi neko kritičko pitanje o samim rezultatima, onda se političari u pravilu okreću napadu na ekonomiju i mržnji prema samoj ekonomiji." Međutim, kako objašnjava, mogu oni ignorirati ekonomske zakonitosti, ali ne mogu ignorirati posljedice svojih mjera.

Iako veliki individualist, shvaćao je značaj suradnje među ljudima:

"Sloboda se uvijek odnosi na međuljudske odnose. Čovjek je slobodan onoliko koliko može živjeti i ići dalje, a da ne bude predmet arbitrarnih odluka drugih ljudi. U okviru društva svi ovise o svojim sugrađanima... Samodostatni pojedinac je neovisan, ali nije slobodan. Na milosti je svakoga tko je moćniji od njega."

U toj je knjizi predstavio novu znanstvenu disciplinu, koju je nazvao "prakseologija", a temelji se na ljudskom reagiranju i racionalnosti čovjekovih postupaka. Ovo je posebno naišlo na kritike širom znanstvene zajednice, od kolega ekonomista do psihologa, koji su same principe prakseologije odbacili u startu tvrdeći da nisu realni jer ljudska bića ne postupaju racionalno pa se njihovo djelovanje ne može "računati matematički" kako je to Mises predlagao. Ipak, danas postoji bihevioralna ekonomija, znanstvena disciplina temeljena na ponašanju potrošača, dakle nešto na tragu onoga što je Mises još prije 70 godina govorio, iako ne na istim principima.

"Ljudska akcija" je toliko opsežna i puna različitih zanimljivih segmenata, da ju je praktički nemoguće prepričati ukratko. Mises je bio borac za slobodu, šampion slobode kakav se rijetko može naći među današnjim autorima. U njegovom pisanju osjeti se duh liberalizma, ali onaj pravi, nekrivotvoreni, istinski duh slobode. Svaki svoj stav Mises je bio u stanju vrlo uvjerljivo argumentirati, zato ga volim čak i kad se u nečemu ne slažem s njegovim pogledima. Mnoga njegova djela jednako su aktualna i danas. On je branio naše stavove na način kako ih treba braniti uvijek, njegovi argumenti se i danas mogu i trebaju koristiti u obrani liberalnih politika i načela. I protivnicima liberalizma toplo preporučujem da čitaju Misesa. Pročitajte "Ljudsku akciju" i probajte naći odgovor na njegove argumente.