Ministar uprave Lovro Kuščević je u intervjuu za Dnevnik Nove TV komentirao rad državne uprave te reformu lokalnih izbora. Pri tome je iznosio niz poluistinitih tvrdnji i otkrio način kako HDZ planira demokraciju učiniti manje demokratskom, a više u službi svojih stranačkih interesa.

Na pitanje kako je za vrijeme Vlade Andreja Plenkovića broj državnih dužnosnika narastao na 151, a prije ih je bilo 126 i zapravo najveći dio tih pomoćnika ostane u sustavu i što misle napraviti po pitanju kontinuiranog bujanja birokracije, izbjegava koncizan odgovor te tvrdi da će do kraja 2018. godine pomoćnici ministara prijeći u ravnatelje uprava i više neće biti dužnosnici koje će se imenovati, već će biti zaposleni na javnom natječaju. Da mi oprostite na vulgarnosti, ministrova tvrdnja je u rangu izreke „Nije govno nego se pas pos***.“

Znači, novozaposleni birokratski kadrovi će jednostavno s jedne funkcije prijeći na drugu, a ogromna birokracija će se održati. Takvo bujanje birokracije je konstanta državnog aparata od samog osamostaljenja RH. U vrijeme krize, kada je rasla nezaposlenost u privatnom sektoru zbog nepovoljnih gospodarskih kretanja (za koja je opet odgovorna politika jer nije htjela provesti reforme koje bi zaustavile krizu), pararelno je rasla zaposlenost u javnom sektoru. To je ujedno i jedan dio razloga zbog čega je javni dug porastao S 39,6 % u 2008. na 86,7% u 2015. godini. Prije krize, 2007. u državnoj je administraciji bilo zaposleno 247.407 zaposlenika. Zanimljivo, kako je rasla kriza, tako je rasla i državna administracija koja je stala na 257.940. To znači da su 10.533 osobe dobile posao u državnoj administraciji za vrijeme najveće krize. A očigledno ministar želi nastaviti taj trend i zaposliti još politički podobnih po birokratskim pozicijama, posebno sada kada realni sektor raste i s time prihodi državnog proračuna pa postoji više prostora za nova uhljebljivanja.

Zašto su radnici u realnom sektoru neusporedivi s birokratima

U obranu svoje uhljebničke vojske uspoređuje ih s radnicima Microsofta. Zamislite bahatosti, da je političko uhljebničko piskaralo i gurač pečata usporediv sa zaposlenikom Microsofta koji svoju plaću zarađuje na tržištu. Gospodine ministre, razlike između vaših uhljeba i radnika Microsofta ili bilo koje drugih radnika u privatnom sektoru u Hrvatskoj, je ta što ovi drugi nisu zapošljavani zbog toga što su bili dobri stranački vojnici, nego isključivo zbog svog znanja i sposobnosti. Razlika je u tome što radnici Microsofta kao i svi drugi radnici u realnom sektoru moraju zaraditi svoju plaću, a plaća birokrata je garantirana ma koliko oni radili, sve dok su poslušni stranci koja ih je postavila. Razlika je što radnici u realnom sektoru moraju zaraditi dovoljno i za sebe i za birokrate jer iz svoje plaće moraju uplatiti velike poreze i doprinose u proračun da bi birokrati dobili svoju plaću.

Ne tvrdim da su svi javni službenici beskorisni paraziti, naravno da je dobar dio njih radišan i koristan. Ali stanje državne birokracije je takvo da je to rijetkost, a stalno bujanje birokratskog aparata kao kakvog kanceroznog tkiva crpi svu snagu iz gospodarstva. Hrvatska birokracija ne dijeli sudbini naroda i gospodarstva, nego neprestano buja, bila kriza ili prosperitet. To se može održavati jedino većim zaduživanjem, što političari i čine, a sve u svrhu očuvanja vlasti.

Tako da, kada ministar kaže da se broj državnih službenika „sasvim sigurno permanentno smanjuje prirodnim odljevom i zabranom zapošljavanja po principu dva u mirovinu, jedan se može zaposliti“, on bezobrazno iznosi neistine cjelokupnom stanovništvu RH jer ga podaci o zapošljavanju demantiraju.

Želite li demokraciju ili političku stabilnost? Ne može oboje

I tako dolazimo do famozne političke stabilnosti za koju trenutna vlada želi učiniti sve pa će mijenjati zakon o lokalnim izborima. Naravno, u svoju korist, u ime „političke stabilnosti“. HDZ ima problema s manjinskim partnerima koji nisu dovoljno poslušni velikom bratu pa stvaraju političku nestabilnost. Naime, do sada se neprihvaćanjem proračuna lokalnih jedinica praktički pokazivalo nepovjerenje prema gradonačelniku i tako ga se „rušilo“. Činjenica je da su rezultati lokalnih izbora pokazali kako su velike političke stranke izgubile utjecaj u lokalnim sredinama i da građani u njima sve manje prepoznaju političku snagu koja bi bila zainteresirana za rješavanje njihovih svakodnevnih životnih problema. Posljedica je sve veći utjecaj manjih stranaka i nezavisnih lista te problemi neposredno izabranih načelnika, gradonačelnika i župana da si osiguraju većinu. U planu da „obuzda“ neposlušnike HDZ ima potpunu potporu SDP-a. Demokracija, kažete? HDZ i SDP otvorenu pljuju na taj pojam.

Po Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi općinski načelnik, gradonačelnik i župan mogu samostalno raspolagati imovinom do vrijednosti koja ne prelazi 0,5 posto prihoda njihove jedinice u prošloj godini, s time da taj iznos ne smije prelaziti milijun kuna. Sve odluke koje prelaze vrijednost milijun kuna moraju biti potvrđene od strane vijeća, odnosno skupštine. Drugi način kojim se kontrolira gradonačelnika, načelnika i župana je proračun. Oni predlažu proračun, a ako ga predstavničko tijelo ne izglasa, onda se ide na nove izbore.

Ubuduće u slučaju neprihvaćanja proračuna čelnik neće pasti, odnosno on i predstavničko tijelo više neće istovremeno ići na prijevremene izbore. HDZ, uz podršku SDP-a, želi tako predati apsolutnu moć svojim lokalnim šerifima. Kada ministar kaže „Želimo samo političku stabilnost kako bi jedinice lokalne samouprave radile u interesu naših sugrađana“, on još jednom otvoreno laže jer ideja ovakve zakonske promjene nije nikakav interes građana nego interes velikih političkih stranaka. To je smrt demokracije u Hrvatskoj.

Želite politički stabilnu državu? Odite u Sjevernu Koreju, politička stabilnost je tamo perfektna. Otiđite u Rusiju, i tamo je politička stabilnost odlična. Odnedavno politička stabilnost vlada i u Turskoj. U Srbiji također. Želite li političku stabilnost ili demokratsko društvo? Birajte, ne može oboje.

A za neuvaženog ministra nemam riječi pohvale, samo još jedan u nizu poslušnika bez ikakve vizije i interesa za promjenom stanja nabolje. Stranački vojnik i ništa više. Kakvi su nam na vlasti, i dobro nam je.