Stranka Možemo voli poreze - to ne bi trebalo biti ništa novo. Danijela Dolenec, zamjenica gradonačelnika Zagreba je u razgovoru za Bloomberg Adria govorila o gospodarskom programu stranke Možemo i ovdje još jednom istaknula koliko oni vole poreze - koji za njih nikad nisu dovoljno visoki.

Zagreb ima najviši porez na dohodak u zemlji, a gradska vlast ga ne misli smanjivati. Nakon ukidanja prireza početkom godine, Ministarstvo financija je gradovima omogućilo da samostalno - unutar postavljenih okvira - odrede vlastite stope poreza na dohodak za svoje građane. Zagreb je odredio nižu stopu na 23,6 posto, a višu na 35,4 posto. Međutim, prema riječima dogradonačelnice, to nije dovoljno.

"Porez na dohodak plaća samo trećina građana Zagreba. Od te trećine, 99 posto plaća ovu nižu stopu od 23,6 posto. Jako mali broj ljudi plaća ovu višu stopu...", žali se Dolenec.

Za ovaj prvi podatak koji je dala - da samo trećina Zagrepčana plaća porez na dohodak - nisam siguran koliko je točan jer porez na dohodak plaćaju svi zaposleni izuzev onih koji su na minimalcu i imaju olakšice zbog uzdržavanih članova obitelji. Jako je malo Zagrepčana koji rade za minimalac. Naravno, umirovljenici i djeca (učenici, studenti) te nezaposleni ne plaćaju porez na dohodak. Zar je samo trećina Zagrepčana - aktivno zaposlena? Ako je to točno, to bi trebao biti problem o kojem bi gradska vlast trebala povesti više brige.

Zanimljiva je još jedna stvar ovdje. Dolenec se žali da "skoro nitko" ne plaća onu višu stopu poreza na dohodak, rezerviranu za bruto plaće iznad 4.200 eura mjesečno. Naravno da skoro nitko to ne plaća - tko bi bio lud da uđe u viši porezni razred ako to može izbjeći?

To vam je inače boljka svakog progresivnog oporezivanja. Pobornici misle da će ljudi koji zarađuju više pristati da plate porez po višoj stopi, ali ni ti ljudi nisu budale. Većina osoba s takvim primanjima u privatnom sektoru upravo su oni koji su na funkcijama gdje mogu odrediti sami vlastita primanja. Već će oni naći način da smanje sebi prihod, prebace dio svoga prihoda na nekoga drugoga i tako prijeđu u niži porezni razred. Zato je progresivno oporezivanje čisto kozmetičke prirode i služi signalizatorima ljevičarskih vrlina da mogu reći - evo, progresivno oporezujemo bogate.

Oni koji ne mogu utjecati na stopu oporezivanja njihove plaće, to su mahom obični radnici, oni "pri dnu". Oni s najnižim plaćama. Takvi, ako imaju obitelj i nekog uzdržavanog člana (npr. dijete), trenutno su oslobođeni poreza na dohodak. Međutim, Dolenec kaže da bi njena stranka, ako dobije priliku, i na njih proširila obavezu plaćanja tog poreza. Jer, kako kaže, "treba proširiti broj obveznika poreza na dohodak". Budući da je to takav porez koji po defaultu ne plaćaju djeca, nezaposleni i umirovljenici, to može značiti samo da želi ukinuti porezne olakšice radnicima na minimalcu i tako njima nametnuti namet koji će im dodatno smanjiti plaću.

To nije baš "socijalno osjetljivo" od stranke koja sebe smatra izrazito lijevom. Međutim, moderne lijeve stranke više nemaju veze s radničkim pravima i socijalnom osjetljivošću. Njihova borba sada se premjestila protiv rada, za klimatski alarmizam, svaku moguću konstrukciju o spolu i rodu koju možete ili ne možete zamisliti i slične perverzije. A takve perverzije koštaju.

Netko to sve mora financirati. Tko će, ako ne radnici? Zato, stoko, šuti i plaćaj!