Argument da se zapadne vrijednosti temelje na judeo-kršćanskim idejama je prilično star. Zapravo, to je moderni oblik tvrdnje da "moralnost dolazi od religije". Možda je nedavna popularnost ove pozicije proizašla od utjecajnih govornika kao što su Ben Shapiro i dr. Jordan Peterson. Možemo reći, bez puno rezervi, da su doprinosi pojedinih kršćana i Židova položili temelje Zapada. Ali, koliko je u tome zaslužna njihova pripadnost religiji?

Zapad se s ponosom može pohvaliti zagovaranjem liberalne demokracije, pluralizma i slobode izražavanja. Upravo zapadna sekularna demokracija je ta koja je u ratu s islamskim fundamentalizmom. Znači li to da Zapad svoju kulturu duguje svojoj judeo-kršćanskoj tradiciji?

Moralnost i ljudska pristojnost ne proizlaze iz religije, one dolaze ispred i prije religije. Moralnost i pristojnost su učitelji religije. Duga je povijest sukoba između teologa i znanstvenika. Ideja da se zapadna civilizacija temelji na judeo-kršćanskim vrijednostima povijesno je pogrešna, ako ne i besmislena. Da je zapadnjačka kultura proizašla iz judeo-kršćanskih vrijednosti, imali bismo sad na Zapadu teokraciju. Umjesto toga, svjetovna demokracija stoji protiv svega što predstavlja vjerski fundamentalizam - feudalizam i kmetstvo. Hvala Bogu za prosvjetljenje! Amen. Pogledajmo zašto.

Nastanak demokracije

Riječ "demokracija" duguje svoje korijene grčkim riječima demos (narod) i kratos (moć). Judeo-kršćanske vrijednosti nisu izrodile demokraciju. Drevna Atena je to učinila, kao i njeni prethodnici u Vaishaliju, drevnoj indijskoj državi koja je procvjetala u 6. stoljeću prije Krista i prakticirala Ganu Sanghu. Gana (oni koji imaju jednak status) i Sangha (skupština) čine državu. Drugim riječima, državom je vladala zajednica klanova (ili obitelji) koje su predstavljali njihovi moćni članovi.

Vaishali nije imao pravu demokraciju, jer je moć bila usredotočena na male vladajuće obitelji. Međutim, to se može smatrati pretečom parlamenta, a ne kraljevstva. Imajući slobodu neovisnog mišljenja i davanjem vrijednosti pojedincima, Vaishali je mogao predstavljati oblik prenatalne demokracije.

Međutim, demokracija u Ateni nije bila bez svojih pogrešaka. Unatoč rastu iznad vrijednosti tog vremena, atenska demokracija nije prihvatila žensku perspektivu. Žene nisu imale pravo glasa u ekklesiji (građanska skupština), niti su imale ikakvo aktivno političko pravo. Robovi također nisu imali građanska prava. Ali koncepcija demokracije bila je dostignuće vrijedno divljenja. Unatoč svim nedostatcima, atenska je demokracija bila ispred svog vremena.

Sveti tekstovi, međutim, propisuju nešto posve drugo što nije nalikovalo ničemu blisko demokraciji. Nekoliko je primjera biblijskih odlomaka koji pokazuju kako je Bog, a ne pojedinac, shvaćen kao autoritarna moć:

"Kad uđete u zemlju koju vam Gospodin, Bog vaš, dade, koju posjeduje i u koju se smjestio, a vi kažete: 'Postavimo kralja nad nama kao i sve narode oko nas.'" (Ponovljeni zakon 17,14)

"Neka svaka duša bude podvrgnuta višim silama. Jer nema vlasti nego od Boga: moći koje postoje zazivaju se od Boga" (Rimljanima 13,1)

"Dakle, tko se pobuni protiv vlasti, pobunio se protiv onoga što je Bog pokrenuo, a oni koji to čine donosit će presudu prema sebi." (Rimljanima 13,2)

Sloboda izražavanja misli

Vjerojatno najdraža sloboda gotovo za svakoga je sloboda izražavanja misli i osjećaja. Čak i u turbulentnim totalitarnim vremenima nalazimo utočište u pričama koje oslobađaju naš glas. Jesu li to istodobno poticali i oni iz judeo-kršćanske tradicije? Mnogi će odgovoriti potvrdno. Dokaz, međutim, sugerira suprotno:

"Ako čujete da se govori o jednom gradu koji vam Gospodin Bog vaš daje da živite u njemu, o onim zločincima koji su se pojavili među vama i odvode ljude, govoreći: "Idemo i klanjamo se drugim bogovima" (bogovima koje ne znate), onda svakako morate staviti pod mač svakoga tko živi u tom gradu. Morate ga uništiti u potpunosti, i njegov narod i njegovu stoku. Skupit ćete svu imovinu grada nasred glavnog trga i potpuno zapaliti grad i svu imovinu kao cjelokupnu žrtvu Gospodinu, Bogu. Taj će grad ostati ruševina zauvijek, da nikada ne bude obnovljen." (Ponovljeni zakon 13: 12-16)

Gornji citat izgleda kao zloglasne inkvizicije. Izražavanje skepticizma prema propisanoj vjeri treba biti kažnjeno, kažu sveti tekstovi.

"Svatko tko prezire ime Jahvino postat će žrtvenik. Takve mora kamenovati cijela gomila. Bili stranci ili domaći, kad psuju ime Njegovo, neka se smaknu." (Levitski zakonik 24,16)

Međutim, suzbijanje disidencije nije jedinstveno za judeo-kršćanske vrijednosti. To je taktika koju koristi svaki totalitarni kult. Zloglasna praksa spaljivanja slobodoumnih mislioca - Inkvizicija - pomrčava mnoge povijesne brutalnosti. Ironično, Sokrat je susreo sličnu sudbinu u atenskom društvu. Nekako je djelovalo kao zloslutan glasnik propasti demokracije tijekom pola stoljeća.

Britanski "Bill of Rights", uspostavljen 1689. godine, mogao bi biti temelj moderne slobode govora. Koncept potječe iz 6. stoljeća prije Krista. I opet, dugujemo Grcima. Demokratska ideologija slobodnog govora pojavila se u Ateni, oko 5. ili 6. stoljeća prije Krista. Grci su koristili dvije različite riječi za zagovaranje slobode govora - parrhesia i isegoria. Te su dvije riječi ipak tehnički različite. Sloboda govora u Ateni nije bila bez posljedica, kao što možemo očekivati ​​od društva koje je pokušalo zasnivanje prve demokratske republike.

Nedugo nakon revolucije 1917. godine u Rusiji, Rosa Luxemburg optužila je Lenjinovu frakciju za ušutkavanje disidenata, što je prezirno nazvala mentalitetom "vojarne". Vjerski demagozi ne bacaju kamenje na komuniste zbog toga, i to s pravom. Ironično, sloboda govora i dalje ostaje anatema velikog dijela vjerskog prava. Zakoni o svetogrđu diljem svijeta govore o tome. U analizi 2014. godine koju je proveo Pew Research Center, 16% europskih zemalja imaju zakon protiv bogohuljenja u nekom obliku. To nije izum modernih vremena, ali kao što se može vidjeti u gore navedenim citatima, zakoni o bogohuljenju imaju svoje podrijetlo u Svetom pismu.

"Tko god govori protiv Duha Svetoga, nikad mu neće biti oprošteno; on je kriv za vječni grijeh." (Marko 3:29)

Ukidanje robovlasništva

Američki baptistički vođa i robovlasnik Richard Furman (1755.-1825.), dok je bio na funkciji predsjednika Državne baptističke konvencije, pisao je guverneru: "Pravo držanja roblja jasno je utemeljeno u svetim spisima, prema zapovijedi i primjeru". Je li ropstvo uistinu imalo potporu Svetoga pisma?

"Ako kupite hebrejskog slugu, on će vam služiti šest godina. Ali sedme godine, otići će slobodan, bez plaćanja. Ako dođe sam, mora i otići sam; ali ako dođe sa ženom, ona ide s njim. Ako mu gospodar dade ženu, a nosi mu sina ili kćeri, žena i njezina djeca pripadaju njezinu gospodaru, a samo muškarac će se osloboditi. Ali ako sluga izjavi: 'Volim svog gospodara, svoju ženu i djecu i ne želim se osloboditi', tada ga gospodar mora odvesti pred sud. On će ga odvesti do vrata i probiti mu uho šiljkom. U tom će slučaju on biti njegov sluga doživotno." (Izlazak 21: 2-6)

Poanta ovog citata vrti se oko ropstva. No, on ne odbacuje praksu ropstva. Naprotiv, diktira njegova pravila. Nije li to neizravni oprost prakse robovlasništva? Apologeti kršćanstva često citiraju 16. stih istog poglavlja koji navodno dokazuje da Stari zavjet ne odobrava ropstvo.

"Tko ukrade čovjeka i proda ga, i onaj tko ga ima u posjedu, umrijet će." (Izl 21,16)

"Ako je pronađen čovjek koji ukrade nekoga od njegove braće izraelskih naroda, i ako ga tretira kao roba ili ga proda, onda će taj kradljivac umrijeti. Tako ćete se riješiti zla iz svoje sredine." (Ponovljeni zakon 24,7)

Međutim, citati se odnose samo na Hebreje i, osobito, na otmicu nekoga. Robovi će biti dovedeni iz "okolnih naroda":

"Tvoji muški i ženski robovi dolaze iz naroda oko vas; od njih možete kupiti robove. Možete također kupiti neke od privremenih stanovnika koji žive među vama i članovima njihovih klanova rođenih u vašoj zemlji i oni će postati vaša imovina. Možete ih ostaviti svojoj djeci kao baštinjenu imovinu i učiniti ih robovima doživotno, ali ne smijete vladati nad svojim Izraelcima." (Levitski zakonik 25: 44-46)

Taj je stav sukladan citatu iz Ponovljenog zakona:

"Prije nego što napadnete neki grad, njegovim stanovnicima ponudite mir. Ako prihvate i otvore vrata, svi ljudi u njemu podložni su prisilnom radu i radit će za vas. Ako odbiju uspostaviti mir i upuste se u bitku, napravite opsadu. Kad vam ga Jahve, Bog vaš, preda u vaše ruke, trebate mačem pobiti sve ljude u njemu. Što se tiče žena, djece, stoke i svega u gradu, možete ih uzeti kao pljačku za sebe. Možete iskoristiti pljačku koju vam Gospodin, Bog vaš, daje od vaših neprijatelja. Ovako postupajte sa svim gradovima koji su udaljeni od vas i ne pripadaju narodima u blizini." (Ponovljeni zakon 20: 10-15)

Pojava kršćanstva nije učinila ništa da bi ukinula sustav ropstva. Nasuprot tome, stoljećima prije nastanka kršćanstva, Solon, reformator zakona u drevnoj Ateni, napisao je zakon kako bi oslobodio sve zarobljene Atenjane. Mnoge progresivne ideje potekle su iz drevne Grčke. S druge strane, kršćanstvo je imalo priliku otkazati ropstvo. Svi dokazi sugeriraju da nije. Čini se da apologeti imaju problema opravdavajući Isusov stav prema ropstvu. Jedno takvo pseudo-povijesno opravdanje vrijedno je razotkriti. Isus se rodio u vrijeme kada je ropstvo bilo uobičajeno i nije bilo viđeno na način kao što je danas. Međutim, ovaj argument ne drži vodu. Dok Isus nije smatrao ropstvo kao nešto vrijedno osporavanja, to je učinio njegov suvremenik u drevnoj Kini.

Wang Mang, vladar drevne Kine, ukinuo je ropstvo u 17. godini života. Njegova je namjera bila obuzdati moć zemljoposjednika. Time je na sebe navukao ogorčenje zemljoposjedničkih obitelji. Oni su se urotili protiv njega i organizirali državni udar. Wang je ubijen 23. godine. Nakon njegove smrti, ropstvo je ponovno uspostavljeno. Činjenica da je pokušao ukinuti ropstvo razlikuje ga od svojih suvremenika diljem svijeta, uključujući i Isusa.

"Slušajte svoje zemaljske gospodare s poštovanjem, strašću i iskrenog srca, baš kao što biste slušali Krista" (Efežanima 6,5)

U Sjedinjenim Državama Zakon o ukidanju ropstva donesen je 1833. godine, 1.800 godina nakon nastanka kršćanstva. Da je naša koncepcija ropstva i njezina ukidanja utemeljena na judeo-kršćanskim vrijednostima, moglo bi se očekivati da će ropstvo biti ukinuto mnogo ranije. Umjesto toga, ukidanje ropstva dogodilo se u SAD-u, jednom od najranijih modernih primjera demokratske države, bez temelja na judeo-kršćanskim vrijednostima. Da su ga vodile judeo-kršćanske vrijednosti, izgledalo bi prilično drugačije. Valja napomenuti da je sekularni humanist Richard Randolph započeo oslobađati svoje robove 1791. godine.

Čemu radije aplaudirati? Judeo-kršćanskoj etici ili svjetovnom humanizmu?

Druge vrijednosti

Nakon ropstva, može se pitati jesu li judeo-kršćanske vrijednosti u skladu s koncepcijom naših suvremenih demokratskih vrijednosti. Jesu li judeo-kršćanski spisi jednako tretirali pripadnike oba spola? Baš i ne.

"Ali ja bih htio da znate da je glava svakog čovjeka Krist; a glava žene je čovjek; i glava Krista je Bog." (1. Korinćanima 11,3)

Patrijarhat se može naći u većini religijskih tekstova, a Biblija nije iznimka. Ona nalaže, na primjer, ubojstvo supruge koja laže o svojoj nevinosti. Ne može se zanijekati surova netrpeljivost teokratske tiranije kakvu nalažu svete knjige.

"Ali ako to bude istina, i ako djevojka nije nevina...Ona će biti odvedena pred vrata kuće svojeg oca, a ljudi iz njenoga grada kamenovat će je nasmrt, jer je učinila sramotu Izraelu; tako ćete izbaciti zlo iz svoje sredine." (Ponovljeni zakon 13: 20-21)

Pretorijanski čuvari svetih knjiga često bi pokušali opravdati Bibliju zbog njene mizoginije, objašnjavajući "kulturni" kontekst. Biblijske odluke, kažu, temelje se na kulturnim standardima vremena. Na neki način, priznaju da je Biblija bila pod utjecajem morala tog doba - a ne obratno. Isto vrijedi i za Deset zapovijedi. Samo tri zapovijedi (četiri, ako se pustimo od naših rezervacija) mogu biti smještene u moderno društvo.

Međutim, Bog iz Starog zavjeta nije bio prvi koji je zabranio ubojstvo i krađu. Društva u vremenu prije kršćanstva već su im bila ovlaštena za kažnjavanje ubojstva i krađe, iako na grubi način.

Najstariji poznati zakonski kod zapisan je na sumerskom jeziku, oko 2050. godine prije Krista. Ur-Nammu zakon je propisivao stroge kazne za krađu i ubojstvo. Tri stotine godina kasnije zapisan je još jedan zakonski kod - ovaj put u babilonskom kuneifrijskom pismu, za vrijeme vladavine kralja Hammurabija. Oba zakonska kodeksa proglasila su ubojstvo i krađu kao kaznena djela.

Christopher Hitchens je nazivao abrahamskog Boga kao "nebesku Sjevernu Koreju". Doista, čini se da Biblija podržava regulaciju misli - nešto jezivo slično orvelovskom konceptu zločina.

"Čuli ste da je starima rečeno: 'Ne smijete ubiti; i tko god bude ubojica, bit će osuđen na sudu'. A ja vam kažem: tko god se razljuti na brata svoga, bit će osuđen na sudu; tko god vrijeđa brata, bit će odgovoran vijeću; i tko kaže: 'Budalo!' bit će podložan paklu vatre." (Matej 5: 21-22)

"Čuli ste da je rečeno: 'Ne čini preljub!' A ja vam kažem da svatko tko strasno promatra ženu, već je s njom počinio preljub u svom srcu. Ako vam desno oko uzrokuje preljub, iskopajte ga i bacite. Bolje je da izgubite dio svog tijela nego da se cijelo tijelo baci u pakao." (Matej 5: 27-29)

Nema smisla slaviti ove arhaične i zastrašujuće tradicije. Ne čujemo apologetiku o Hammurabijevom zakonu jer je ta kultura davno prestala postojati. Zagađivanje rasprava nepristojnom apologetikom za judeo-kršćanske vrijednosti ne čini dobro. S druge strane, vrijedno je istaknuti duboki kontrast mnogih ovih vrijednosti s modernom, liberalnom mišlju.

Za suvremeno društvo nemoguć je kompromis s takvim diseminatorima vjerske demagogije. Plemeniti citati iz svetih knjiga predstavljaju sitnicu kada se postave pored ovakvih regresivnih. Da Solon i njegovi grčki prijatelji nisu bili toliko napredni, možda nikada ne bismo vidjeli zapad kakav danas imamo. Ne bismo li trebali izraziti malo zahvalnosti prema drevnoj Ateni?

Autor: Sam Sinha / Conatus News
Reference: "Origins of Democracy in Ancient Greece" (Raaflaub, Ober, Wallace), "The Athenian Democracy in the Age of Demosthenes" (Mogens Herman Hansen), "Early India: From the Origins to AD 1300" (Romila Thapar), "Women in Athenian Law and Life" (Roger Just), "God: The Failed Hypothesis" (Victor Stenger), Pew Research Center