Vezani članci:
Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao
Koga više poštujete: ravnozemljaše ili neoludite?
Orešković i Glavašević imaju fantastični plan kako učiniti cijelu EU siromašnom
Što bi Hrvati mogli (i trebali) naučiti od Norvežana
Zašto temeljni dohodak i progresivno oporezivanje nisu dobar odgovor na automatizaciju rada
Stižu muški seksualni roboti: ʼDolaze u svim bojama i veličinama, nebo je granicaʼ
UK: Automatizacija uništila 800.000 radnih mjesta, a kreirala 3,5 milijuna novih
Roboti su krivi za višak učitelja. Bakić, roboti i neoliberali!
Prostitutke u Barceloni istjerale sex robote iz grada jer im kradu posao
Kina ubila online robote jer su pljuvali komunizam
Roboti će zamijeniti fizički rad, ne i našu kreativnost
Roboti za sex postaju sve realniji, feministice bijesne i traže njihovu zabranu
Tko se boji budućnosti još?
Čovječanstvo ima bogatu povijest opiranja novim tehnologijama. Jesmo li išta naučili?
Mediji su u ratu protiv individualizma i osobne odgovornosti. Evo zašto im se trebamo oduprijeti
Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost
Hrvatska vlada konačno prepoznala potencijal IT sektora
Eko kultovi i neoluditi u akciji protiv budućnosti: Strah i paranoja
Zašto Facebook i YouTube nikada ne bi mogli nastati u Hrvatskoj
Kako su hrvatski antikapitalisti naučili da je fizički rad sranje
Bastiat: Prokleti strojevi
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mitovi o tvornicama i turizmu
Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske
Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ
Kako je industrijski div pretvoren u siromaha ovisnog o državnoj pomoći
Novo na Liberalu:
Mises: Za inovacije je potrebna ekonomska sloboda
Elon Musk i sloboda govora
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće

Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku


Piše: Branimir Perković
8.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku

Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku


Piše: Branimir Perković
8.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Strah je dio ljudske prirode i ključni faktor ljudskog promišljanja o svijetu. Iako bi mnogi rekli da je strah neracionalna emotivna reakcija na nepoznato te da se jednostavno radi o oprezu zbog nedostatka informacija, ne može se tvrditi da je to uvijek tako. Često upravo informacije mogu biti izvor straha, posebno ako ih se ne stavi u pravilan kontekst. Ni obilje informacija nije garancija odsustva straha, dapače često vrijedi suprotno. Izgleda da se ustvari najviše radi o stavljanju informacija u ispravan kontekst, a ne odsustvu ili postojanju informacija, čime se "bori" protiv straha.

Strah je prirodan, evolucijski zadan. U prošlosti je u smislu preživljavanja efikasnije bilo biti pretjerano oprezan nego pretjerano hrabar te su upravo jedinke koje su bile više "plašljive" imale veće šanse za preživljavanje i samim time više prilika za prenošenjem svojih gena. Uvijek je cilj bio maksimalno smanjiti nepoznato, nedostatak informacija, jer je rizik često prihvatljiv zbog potencijalnih nagrada, ali možemo reći da rizično ponašanje u smislu masovnog grupnog ponašanja nije dobra strategija za preživljavanje. Zbog toga je pretjerani strah sasvim svojstven ljudskog prirodi, a smanjivanje straha postupnim prikupljanjem informacija je jako spor proces, proces minimiziranja rizika.

Ista pravila vrijede i u ekonomiji; od poduzetništva, preko burzovnih ulaganja do makroekonomije. Rizik je svojstven svakom ekonomskom procesu, bio on pojedinačni poduzetnički pothvat, individualna investicijska odluka ili državna makroekonomska politika. On se uvijek prihvaća kao postojeća varijabla koja utječe na vjerojatnost određenog ishoda, ali se uvijek pokušava minimizirati. U tu svrhu su razvijene mnoge strategije poslovanja, ulaganja i donošenja odluka, od "zdravoseljačkog" univerzalnog pravila "Ne stavljaj sva jaja u jednu košaru", preko SWOT analiza, matrica izloženosti riziku, službenih pravilnika kompanija i državnih tijela o praćenju i postupanju s rizikom do kompliciranih statističkih metoda izračuna vjerojatnosti rizika. Ali ipak je i u današnje doba glavni alat procjene rizika čovjekova procjena, a ljudske procjene pate od mnogih ograničenja koja su u davnoj prošlosti bila korisna za preživljavanje, ali u moderno doba dovode do mnogih loših odluka i iskrivljenih percepcija.

Tehnologija je oduvijek izazivala strah u ljudima jer se svakim uvođenjem nove tehnologije istodobno uvodi i nova nepoznanica u ionako nedovoljno poznato i sigurno okruženje. Tehnologija je time uvijek distruptivna, uvijek mijenja poznate i ustaljene načine ljudskog življenja i društvenog funkcioniranja. A disruptivne stvari ljudi detektiraju kao dodatan rizik i time izvor straha. Cilj svih ljudskih aktivnosti je minimiziranje rizika, jer koliko god prihvaćali određeni rizik, ljudi ga uvijek žele svesti na najmanju moguću razinu. Stoga je sasvim prirodno da nešto toliko disruptivno kao tehnologija stvara strah kod ljudi.

Nije teško zamisliti da je i kod osnovnih tehnologija, kao što je paljenje vatre ili izum kotača, dio članova neke grupe bio izrazito skeptičan prema novim praksama. Potencijalna korist tehnologije je često zanemarena zbog automatske reakcije na sve što povećava rizik, a to je strah. Strah je lakše spoznati, instinktivan je i brzo se "uključuje", a potencijalne koristi zahtijevaju promišljanje, promatranje i mora proći određeni vremenski rok dok koristi ne postanu očite. Vremenski strah i oprez uvijek imaju prednost pred novim koristima jer prvo djeluje na ljude odmah, a drugo zahtijeva određeni vremenski odmak.

Ubrzan tehnološki napredak, koji je započeo u doba Prve industrijske revolucije, strahove uzrokovane disruptivnošću tehnologije podigao je na novu razinu. Naravno, strah od tehnologije se proteže kroz cijelu ljudsku povijest, od izuma kotača, preko poziva svećenstva u Ruskom carstvu da se uništavaju tiskarski strojevi, Luditskog pokreta u Velikoj Britaniji koji je tvrdnju da parni strojevi kradu radnicima posao i snižavaju nadnice koristio za opravdanje uništavanja strojeva u tvornicama, sve do današnjih tvrdnji da će automatizacija i robotizacija dovesti do visoke nezaposlenosti i vremenom potpuno ukinuti potrebu za ljudskim radom.

Za razliku od mnogih drugih ideja generiranih strahom i nerazumijevanjem, koje često spadaju u domenu teorije zavjera, teorije od tome kako će robotizacija i automatizacija dovesti do goleme nezaposlenosti i potpunog ukidanja potrebe za ljudskim radom u većini zanimanja su općeprihvaćene u društvu, ali i u kod velikog dijela znanstvene zajednice. Taj strah dodatno potpiruju mediji koji senzacionalističkim tekstovima održavaju krivu društvenu percepciju o učincima robotizacije i automatizacije. Strah je jednostavno zanimljiv ljudima, i negativne vijesti lakše nalaze čitatelje jer se ističu.

Ljudi inače imaju jako iskrivljenu percepciju o svijetu te smjeru u kojem svijet ide zadnjih nekoliko desetljeća, što je vidljivo ne samo kod neinformiranih i niskoobrazovanih ljudi, nego i kod visokoobrazovanih, načitanih i informiranih ljudi koji redovito prate vijesti iz svijeta. Mnogi ljudi, kao npr. statističar Hans Rozling, posvetili su život tome da bolje informiraju ljude i time isprave krive percepcije koje ljudi imaju o svijetu, ali sa slabim uspjehom.

Ako se pogleda lista zemalja s najvećim brojem robota u proizvodnoj industriji, lako je primijetiti da se radi o najprosperitetnijim zemljama svijeta prema svim socio-ekonomskim indikatorima. Nije potrebna duboka ekonomska analiza da bi se vidjelo kako je robotizacija povezana s ekonomskim prosperitetom. Listu predvode zemlje kao što su Južna Koreja (631 industrijski robot na 10.000 radnika), Singapuru (488), Njemačka (309), Japan(303), Švedska (223) i Danska (221).

Zanimljivo je primijetiti da SAD ima 189 industrijskih robota na 10.000 zaposlenika u proizvodnim industrijama. Prvoplasirana Južna Koreja ima 3,34 industrijskih robota na jednog industrijskog robota u SAD-u. Unutar EU prednjači Njemačka s trećim mjestom u svijetu, tek malo više od Japana (309 ind. robota na 10.000 radnika vs. 303 ind. robota na 10.000 radnika). Svjetski prosjek je 74, a iznenađuje da gospodarska velesila kao Ujedinjeno Kraljevstvo sa 71 ind. robotom na 10.000 zaposlenih kaska za svjetskim prosjekom.

Slovenija, Slovačka i Češka se nalaze iznad svjetskog prosjeka, a to je dokaz vrlo uspješne transformacije njihovih gospodarstava iz nekadašnjeg socijalističkog sistema u kapitalizam sa svim odlikama 21. stoljeća te su te zemlje postale predvodnici u robotizaciji industrijske proizvodnje.

Kina je bazirala svoj razvoj primarno na relativno jeftinoj radnoj snazi i jednostavnim industrijama te se tek zadnjih nekoliko godina pokušava preorijentirati na visokotehnološke industrijske proizvode. Iako broj industrijskih robota u Kini brzo raste, ona se sa 68 robota nalazi ispod svjetskog prosjeka.

Hrvatska je sa 6 industrijskih robota na 10.000 zaposlenih ipak vidljiva na popisu, iako na vrlo niskoj poziciji. To je puno manje od susjedne Slovenije (137) i Mađarske(57), pa čak i od Rumunjske (15).




A što je s glavnim argumentom da će veći broj robota u gospodarstvu dovesti do visoke nezaposlenosti jer će ljudski rad postati nepotreban?

Usporedba stope nezaposlenosti pojedinih zemalja s brojem industrijskih robota u njima pokazuje da broj robota u gospodarstvu ne utječe na stopu nezaposlenosti. Dapače, radi se mahom o zemljama s jako niskom stopom nezaposlenosti.



Zemlje s najvećim brojem robota u industriji (J. Koreja, Singapur, Njemačka i Japan) imaju stopu nezaposlenosti ispod 5%, što je praktički "prirodna stopa" nezaposlenosti i znači da svi oni koji žele raditi lako mogu naći posao. Nezaposlenost se u tom slučaju odnosi na period između poslova, izbjegavanje zapošljavanja i one koji nakon završetka školovanja tek traže zaposlenje.

Jedino Španjolska, Južna Afrika, Grčka, Italija, Turska i Hrvatska imaju stope nezaposlenosti iznad 10%, što otkriva strukturalne probleme u gospodarstvu, ali nikako ne podržava tezu da robotizacija dovodi do nezaposlenosti. Ustvari je trend silazni, tj. nezaposlenost pada s većim brojem robota, ali to je većinom efekt visoke stope nezaposlenosti u navedenim zemljama. Kada bi se trend vezao za te ekstreme, korelacija bi bila zanemariva.

Glavni gospodarski problemi sutrašnjice neće biti uzrokovani robotizacijom i automatizacijom, bar ne u kratkom i srednjem roku. Glavni problemi su bili i ostali strukturalni problemi gospodarstva, a za njihovo rješavanje će biti potrebne modificirane stare politike, a to su liberalizacija poslovanja, debirokratizacija, snižavanje poreza, fleksibilizacija tržišta rada, slobodna trgovina i balansiranje državnog budžeta. Recepti za budući gospodarski rast su već iskušani i provjereno rade, a robotizacije se ne treba bojati. Ona može samo olakšati rad te radnicima povećati produktivnost, čime će dovesti do rasta realnih plaća.

Protiviti se robotima u moderno doba ima smisla kao što je imalo smisla da se seljak u Srednjem vijeku protivi željeznim plugovima. To će biti samo na ljudsku štetu, štetu radnika, a roboti mogu postati instrument podizanja efikasnosti ljudskog rada i samim time većih nadnica i kvalitete života.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.