Vezani članci:
Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao
Koga više poštujete: ravnozemljaše ili neoludite?
Orešković i Glavašević imaju fantastični plan kako učiniti cijelu EU siromašnom
Što bi Hrvati mogli (i trebali) naučiti od Norvežana
Zašto temeljni dohodak i progresivno oporezivanje nisu dobar odgovor na automatizaciju rada
Stižu muški seksualni roboti: ʼDolaze u svim bojama i veličinama, nebo je granicaʼ
UK: Automatizacija uništila 800.000 radnih mjesta, a kreirala 3,5 milijuna novih
Roboti su krivi za višak učitelja. Bakić, roboti i neoliberali!
Prostitutke u Barceloni istjerale sex robote iz grada jer im kradu posao
Kina ubila online robote jer su pljuvali komunizam
Roboti će zamijeniti fizički rad, ne i našu kreativnost
Roboti za sex postaju sve realniji, feministice bijesne i traže njihovu zabranu
Tko se boji budućnosti još?
Čovječanstvo ima bogatu povijest opiranja novim tehnologijama. Jesmo li išta naučili?
Mediji su u ratu protiv individualizma i osobne odgovornosti. Evo zašto im se trebamo oduprijeti
Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost
Hrvatska vlada konačno prepoznala potencijal IT sektora
Eko kultovi i neoluditi u akciji protiv budućnosti: Strah i paranoja
Zašto Facebook i YouTube nikada ne bi mogli nastati u Hrvatskoj
Kako su hrvatski antikapitalisti naučili da je fizički rad sranje
Hrvatski mitovi o tvornicama i turizmu
Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske
Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ
Kako je industrijski div pretvoren u siromaha ovisnog o državnoj pomoći
Novo na Liberalu:
U pozadini nove hit-serije HBO-a: Moralni argument u obranu individualizma
Novac koji plaćamo za 'besplatno' cjepivo koje nitko neće iskoristiti - to vam je trebala biti povišica, sorry!
HZZO je vreća bez dna. Zašto ga ne ukinemo?
Desnica prije Trumpa: Pogledajte što su Reagan i H.W. Bush govorili o ilegalnim imigrantima
Je li vam sada jasno kako je biti imigrant u Hrvatskoj?
Gretino proročanstvo da će ljudi nestati do 2023. nije dobro ostarjelo pa je obrisala tvit
Dodatna regulacija digitalnih platformi za rad naštetit će svima - i korisnicima i dostavljačima
Mile Kekin je dokaz da koronaši još dugo neće biti u stanju probaviti što im se dogodilo
Djelatnici ZG Čistoće se trebaju pozvati na priziv savjesti
Nezaboravne lekcije: M. Friedman o odgovornosti Vlade prema siromašnima
Strelovit rast cijena nekretnina - rezultat tiskanja novca i dokaz povećanja nejednakosti
SDP na Dan žena diskriminira žene i širi rodne stereotipe
Ilko Ćimić: Nisam prijavio hrvatske građane zambijskim vlastima
HUP i SDP predlažu novi porez koji bi dodatno poskupio ljetovanje na Jadranu
Mises o ratu, ratnoj ekonomiji i uspostavi trajnog mira
Ne morate birati stranu u ratu. Možete biti na strani mira
Zabranitelji su opet 'in': Preko cajki do političkih poena
Autokrat Plenković mijenja zakone radi sebe: 'Curenje informacija će biti kazneno djelo'
Mediji sustavno rade na radikalizaciji hrvatske javnosti, trebaju snositi svoj dio odgovornosti
Koja je zadaća države u obnovi nakon potresa?
Koronaško-katolički portal priznao radi čega je zapravo proveden referendum 'o braku'
Zambija saga: Umjesto rasprave o meritumu, vodi se frontalni kulturološki rat
Je li Ćimić stvarno prijavio Hrvate zatočene u Zambiji tamošnjim organima reda?
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ

Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku


Piše: Branimir Perković
8.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku

Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku


Piše: Branimir Perković
8.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Strah je dio ljudske prirode i ključni faktor ljudskog promišljanja o svijetu. Iako bi mnogi rekli da je strah neracionalna emotivna reakcija na nepoznato te da se jednostavno radi o oprezu zbog nedostatka informacija, ne može se tvrditi da je to uvijek tako. Često upravo informacije mogu biti izvor straha, posebno ako ih se ne stavi u pravilan kontekst. Ni obilje informacija nije garancija odsustva straha, dapače često vrijedi suprotno. Izgleda da se ustvari najviše radi o stavljanju informacija u ispravan kontekst, a ne odsustvu ili postojanju informacija, čime se "bori" protiv straha.

Strah je prirodan, evolucijski zadan. U prošlosti je u smislu preživljavanja efikasnije bilo biti pretjerano oprezan nego pretjerano hrabar te su upravo jedinke koje su bile više "plašljive" imale veće šanse za preživljavanje i samim time više prilika za prenošenjem svojih gena. Uvijek je cilj bio maksimalno smanjiti nepoznato, nedostatak informacija, jer je rizik često prihvatljiv zbog potencijalnih nagrada, ali možemo reći da rizično ponašanje u smislu masovnog grupnog ponašanja nije dobra strategija za preživljavanje. Zbog toga je pretjerani strah sasvim svojstven ljudskog prirodi, a smanjivanje straha postupnim prikupljanjem informacija je jako spor proces, proces minimiziranja rizika.

Ista pravila vrijede i u ekonomiji; od poduzetništva, preko burzovnih ulaganja do makroekonomije. Rizik je svojstven svakom ekonomskom procesu, bio on pojedinačni poduzetnički pothvat, individualna investicijska odluka ili državna makroekonomska politika. On se uvijek prihvaća kao postojeća varijabla koja utječe na vjerojatnost određenog ishoda, ali se uvijek pokušava minimizirati. U tu svrhu su razvijene mnoge strategije poslovanja, ulaganja i donošenja odluka, od "zdravoseljačkog" univerzalnog pravila "Ne stavljaj sva jaja u jednu košaru", preko SWOT analiza, matrica izloženosti riziku, službenih pravilnika kompanija i državnih tijela o praćenju i postupanju s rizikom do kompliciranih statističkih metoda izračuna vjerojatnosti rizika. Ali ipak je i u današnje doba glavni alat procjene rizika čovjekova procjena, a ljudske procjene pate od mnogih ograničenja koja su u davnoj prošlosti bila korisna za preživljavanje, ali u moderno doba dovode do mnogih loših odluka i iskrivljenih percepcija.

Tehnologija je oduvijek izazivala strah u ljudima jer se svakim uvođenjem nove tehnologije istodobno uvodi i nova nepoznanica u ionako nedovoljno poznato i sigurno okruženje. Tehnologija je time uvijek distruptivna, uvijek mijenja poznate i ustaljene načine ljudskog življenja i društvenog funkcioniranja. A disruptivne stvari ljudi detektiraju kao dodatan rizik i time izvor straha. Cilj svih ljudskih aktivnosti je minimiziranje rizika, jer koliko god prihvaćali određeni rizik, ljudi ga uvijek žele svesti na najmanju moguću razinu. Stoga je sasvim prirodno da nešto toliko disruptivno kao tehnologija stvara strah kod ljudi.

Nije teško zamisliti da je i kod osnovnih tehnologija, kao što je paljenje vatre ili izum kotača, dio članova neke grupe bio izrazito skeptičan prema novim praksama. Potencijalna korist tehnologije je često zanemarena zbog automatske reakcije na sve što povećava rizik, a to je strah. Strah je lakše spoznati, instinktivan je i brzo se "uključuje", a potencijalne koristi zahtijevaju promišljanje, promatranje i mora proći određeni vremenski rok dok koristi ne postanu očite. Vremenski strah i oprez uvijek imaju prednost pred novim koristima jer prvo djeluje na ljude odmah, a drugo zahtijeva određeni vremenski odmak.

Ubrzan tehnološki napredak, koji je započeo u doba Prve industrijske revolucije, strahove uzrokovane disruptivnošću tehnologije podigao je na novu razinu. Naravno, strah od tehnologije se proteže kroz cijelu ljudsku povijest, od izuma kotača, preko poziva svećenstva u Ruskom carstvu da se uništavaju tiskarski strojevi, Luditskog pokreta u Velikoj Britaniji koji je tvrdnju da parni strojevi kradu radnicima posao i snižavaju nadnice koristio za opravdanje uništavanja strojeva u tvornicama, sve do današnjih tvrdnji da će automatizacija i robotizacija dovesti do visoke nezaposlenosti i vremenom potpuno ukinuti potrebu za ljudskim radom.

Za razliku od mnogih drugih ideja generiranih strahom i nerazumijevanjem, koje često spadaju u domenu teorije zavjera, teorije od tome kako će robotizacija i automatizacija dovesti do goleme nezaposlenosti i potpunog ukidanja potrebe za ljudskim radom u većini zanimanja su općeprihvaćene u društvu, ali i u kod velikog dijela znanstvene zajednice. Taj strah dodatno potpiruju mediji koji senzacionalističkim tekstovima održavaju krivu društvenu percepciju o učincima robotizacije i automatizacije. Strah je jednostavno zanimljiv ljudima, i negativne vijesti lakše nalaze čitatelje jer se ističu.

Ljudi inače imaju jako iskrivljenu percepciju o svijetu te smjeru u kojem svijet ide zadnjih nekoliko desetljeća, što je vidljivo ne samo kod neinformiranih i niskoobrazovanih ljudi, nego i kod visokoobrazovanih, načitanih i informiranih ljudi koji redovito prate vijesti iz svijeta. Mnogi ljudi, kao npr. statističar Hans Rozling, posvetili su život tome da bolje informiraju ljude i time isprave krive percepcije koje ljudi imaju o svijetu, ali sa slabim uspjehom.

Ako se pogleda lista zemalja s najvećim brojem robota u proizvodnoj industriji, lako je primijetiti da se radi o najprosperitetnijim zemljama svijeta prema svim socio-ekonomskim indikatorima. Nije potrebna duboka ekonomska analiza da bi se vidjelo kako je robotizacija povezana s ekonomskim prosperitetom. Listu predvode zemlje kao što su Južna Koreja (631 industrijski robot na 10.000 radnika), Singapuru (488), Njemačka (309), Japan(303), Švedska (223) i Danska (221).

Zanimljivo je primijetiti da SAD ima 189 industrijskih robota na 10.000 zaposlenika u proizvodnim industrijama. Prvoplasirana Južna Koreja ima 3,34 industrijskih robota na jednog industrijskog robota u SAD-u. Unutar EU prednjači Njemačka s trećim mjestom u svijetu, tek malo više od Japana (309 ind. robota na 10.000 radnika vs. 303 ind. robota na 10.000 radnika). Svjetski prosjek je 74, a iznenađuje da gospodarska velesila kao Ujedinjeno Kraljevstvo sa 71 ind. robotom na 10.000 zaposlenih kaska za svjetskim prosjekom.

Slovenija, Slovačka i Češka se nalaze iznad svjetskog prosjeka, a to je dokaz vrlo uspješne transformacije njihovih gospodarstava iz nekadašnjeg socijalističkog sistema u kapitalizam sa svim odlikama 21. stoljeća te su te zemlje postale predvodnici u robotizaciji industrijske proizvodnje.

Kina je bazirala svoj razvoj primarno na relativno jeftinoj radnoj snazi i jednostavnim industrijama te se tek zadnjih nekoliko godina pokušava preorijentirati na visokotehnološke industrijske proizvode. Iako broj industrijskih robota u Kini brzo raste, ona se sa 68 robota nalazi ispod svjetskog prosjeka.

Hrvatska je sa 6 industrijskih robota na 10.000 zaposlenih ipak vidljiva na popisu, iako na vrlo niskoj poziciji. To je puno manje od susjedne Slovenije (137) i Mađarske(57), pa čak i od Rumunjske (15).




A što je s glavnim argumentom da će veći broj robota u gospodarstvu dovesti do visoke nezaposlenosti jer će ljudski rad postati nepotreban?

Usporedba stope nezaposlenosti pojedinih zemalja s brojem industrijskih robota u njima pokazuje da broj robota u gospodarstvu ne utječe na stopu nezaposlenosti. Dapače, radi se mahom o zemljama s jako niskom stopom nezaposlenosti.



Zemlje s najvećim brojem robota u industriji (J. Koreja, Singapur, Njemačka i Japan) imaju stopu nezaposlenosti ispod 5%, što je praktički "prirodna stopa" nezaposlenosti i znači da svi oni koji žele raditi lako mogu naći posao. Nezaposlenost se u tom slučaju odnosi na period između poslova, izbjegavanje zapošljavanja i one koji nakon završetka školovanja tek traže zaposlenje.

Jedino Španjolska, Južna Afrika, Grčka, Italija, Turska i Hrvatska imaju stope nezaposlenosti iznad 10%, što otkriva strukturalne probleme u gospodarstvu, ali nikako ne podržava tezu da robotizacija dovodi do nezaposlenosti. Ustvari je trend silazni, tj. nezaposlenost pada s većim brojem robota, ali to je većinom efekt visoke stope nezaposlenosti u navedenim zemljama. Kada bi se trend vezao za te ekstreme, korelacija bi bila zanemariva.

Glavni gospodarski problemi sutrašnjice neće biti uzrokovani robotizacijom i automatizacijom, bar ne u kratkom i srednjem roku. Glavni problemi su bili i ostali strukturalni problemi gospodarstva, a za njihovo rješavanje će biti potrebne modificirane stare politike, a to su liberalizacija poslovanja, debirokratizacija, snižavanje poreza, fleksibilizacija tržišta rada, slobodna trgovina i balansiranje državnog budžeta. Recepti za budući gospodarski rast su već iskušani i provjereno rade, a robotizacije se ne treba bojati. Ona može samo olakšati rad te radnicima povećati produktivnost, čime će dovesti do rasta realnih plaća.

Protiviti se robotima u moderno doba ima smisla kao što je imalo smisla da se seljak u Srednjem vijeku protivi željeznim plugovima. To će biti samo na ljudsku štetu, štetu radnika, a roboti mogu postati instrument podizanja efikasnosti ljudskog rada i samim time većih nadnica i kvalitete života.


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.