Hrvatskim se medijima ovih dana širi histerija zbog razlike u plaćama između zemalja istočnog i zapadnog dijela Europske unije. U tom se kontekstu posebno ističe Hrvatska kao zemlja u kojoj prosječna plaća pada u udjelu prosječne plaće zapadnih EU zemalja. Novosel zahtijeva od Vlade da povisi minimalac i prisili poslodavce da isplaćuju veće plaće radnicima. Na članak objavljen na portalu 100posto već sam reagirao, no jučer su se slični članci pojavili i u Večernjem listu, Tportalu te mnogim drugim mass medijima. Svi prenose sindikalista Mladena Novosela koji dramatično poručuje:

"Ako poslodavci i Vlada hitno ne prihvate naše zahtjeve za povećanjem minimalne plaće i plaća općenito, Hrvatskoj prijeti ozbiljan rizik da ostane zalijepljena na europskom dnu s niskim plaćama, a da na europskom vrhu budemo samo po brojkama o iseljavanju. I dok slušamo o turističkim rekordima, rastu BDP-a, ne možemo više prihvatiti tvrdnje kako još nije došlo vrijeme za rast plaća i oporavak radnika. Sadašnje stanje je neodrživo ekonomski, socijalno i moralno. Ako se hitno ne poduzmu odgovarajući koraci, mi smo odlučni u poduzimanju industrijskih i drugih akcija. Vrijeme je da se stane na kraj izrabljivanju radnika!"

Ispada da su poslodavci krivci za preniske neto plaće. Dakle, poslodavci ubiru visoke profite izrabljujući radnike pa ih država treba prisiliti da isplaćuju veće plaće jer novca imaju? Tako očito misle u sindikatu, a novinari bez ikakve provjere i razumnog propitkivanja prenose takve teze.

Postoji jedan vrlo lagan i brzi način da provjerimo je li Novosel u pravu. Novosel smatra da hrvatski poslodavci izrabljuju radnike, isplaćuju im niske plaće i time ostvaruju visoku dobit. Budući da su na Zapadu plaće znatno veće, po Novoselovoj logici bi tamošnji poslodavci trebali ostvarivati nižu dobit (isplaćuju veće plaće pa im manje ostaje profita).

Hrvatska država, prema podacima Europske komisije, ostvarila je 2015. godine prihod od poreza na dobit u visini oko 800 milijuna eura ili 1,9% nacionalnog bruto proizvoda (BDP). Po tome smo 23. u Europskoj uniji, odnosno iza gotovo svih zemalja zapadne Europe, pa i iza mnogih zemalja istočne Europe. To ne znači da je porez na dobit kod nas niži (u 2015. je iznosio 20%), nego da imamo premalo poduzetnika koji ostvaruju dobit i da je njihova dobit u prosjeku znatno niža nego u većini zemalja Europske unije. Po toj statistici možemo zaključiti da su hrvatski poslodavci u 2015. ukupno zaradili 3,2 milijarde eura dobiti (pritom moramo imati na umu da se veći dio dobiti obično ne dijeli vlasnicima, nego oni odlučuju reinvestirati u širenje proizvodnje, ljudske resurse i sl.).

Usporedimo statistiku s Irskom gdje je prosječna neto plaća trostruko veća od hrvatske. Irski poduzetnici su u istoj godini uplatili 6,9 milijardi eura poreza na dobit u državni proračun s time da Irci plaćaju niži porez na dobit (12,5 posto). To znači da su irski poslodavci u toj godini ostvarili ukupnu neto dobit od 48 milijardi eura. Prilagođeno s razlikama u broju stanovnika, ispada da irski poslodavci ubiru u prosjeku 15 puta veću dobit od hrvatskih poslodavaca, a radnicima isplaćuju 3 puta veću plaću od hrvatskih poslodavaca. Vidite li koliko je to nerazmjerno? Ako su hrvatski poslodavci "izrabljivači radnika", onda su irski poslodavci peterostruko gori.

Naravno, nema govora ni o kakvom "izrabljivanju" od strane poslodavaca niti kod nas niti u Irskoj. Ovo sam samo usporedio kako bih dokazao besmisao Novoselove tvrdnje. Hrvatski radnici jesu izrabljivani, ali ne od strane svojih poslodavaca. Hrvatske radnike, kao i hrvatske poslodavce, izrabljuje skupa i pohlepna država s neefikasnom birokracijom i lošom ekonomskom politikom. Kad bi država išla "prisiljavati" hrvatske poslodavce da isplaćuju veće plaće, imali bismo onda još manje poslodavaca i još manje radnih mjesta jer ne možeš zahtijevati od nekoga da ti plati više nego što ima. To tako ne ide.