Hrvatska je u zadnjih deset godina izgubila 50.000 učenika osnovnih i srednjih škola, a dobila novih 11.000 nastavnika. Prosječna plaća nastavnika je u istom razdoblju doživjela realni rast (prilagođen za inflaciju) za 59 posto. To su neke činjenice koje treba znati kad se priča o razlozima aktualnog štrajka u školama.

Sindikati u prosvjeti i sada šire hrpu dezinformacija i manipulacija, što nije ništa novo. To su radili i prije. Ne želim uopće ulaziti u argument o "dostojanstvu" jer njihovo dostojanstvo se mjeri u eurima, a to onda čini samu definiciju ljudske časti i dostojanstva ništatnom. Jer dostojanstvo nije materijalna kategorija.

Zato ćemo se bazirati na matematici i činjenicama.

Dakle, u školsku godinu 2015/2016. u Hrvatskoj je krenulo oko 500.000 učenika. To je sve skupa - osnovne i srednje škole. Deset godina kasnije, školsku godinu 2024/2025. pohađa ih 451.000 - to je pad broja učenika za 10 posto. Treba pritom napomenuti da, osim pada samog nataliteta, na ovo smanjenje je prvenstveno utjecao val emigracije koji je pogodio Hrvatsku nakon ulaska u Europsku uniju. Kako je taj val usporavao, tako je usporavao i pad broja učenika u hrvatskim školama. Najveći dio tog pada odnosi se na prvih pet promatranih godina - od 2015. do 2020. Nakon toga, broj učenika se počinje stabilizirati i tijekom zadnje tri godine nema bitnijih promjena.

U isto vrijeme, država zapošljava k'o luda. Broj nastavnika je u zadnjih 10 godina povećan za vrtoglavih 20 posto! U 2015. ih je bilo 59.000, a sada ih je skoro 70 tisuća. Najveći rast broja zaposlenih prosvjetnih radnika bilježimo tijekom zadnje dvije godine. To brutalno ruši svaku tvrdnju sindikata kako prosvjeta nije privlačna mladima i kako "uskoro neće imati tko predavati". Iako je činjenica da u određenih par područja, poput fizike i matematike, uvijek nedostaje kadra, to ne može biti opravdanje za konstantno povećavanje plaće svima. Taj bi se problem mogao riješiti vrlo lako, posebnim zakonom koji bi omogućio državi da deficitarne kadrove zapošljava po posebnim uvjetima ili da im daje privremenu povišicu (dok su deficitarni) - ali točno onima koji nedostaju i točno tamo gdje nedostaju.

I sada ono najvažnije - plaće. Učitelji i profesori možda jesu bili malo zakinuti par godina nakon recesije (od 2016. do 2019.) kada im plaća realno nije rasla dok je u privatnom sektoru rasla malo brže. No, to su onda brzo nadoknadili povišicama od 2019. pa nadalje. Uvjerljivo najveći rast plaće bio je lani, kad je premijer Andrej Plenković, u sklopu najveće kupovine glasova u povijesti, poklonio svim javnim i državnim službenicima povišice kakve ni sindikati nisu tražili.



Na gornjem grafu (podaci su s Državnog zavoda za statistiku) usporedili smo promjene od 2015. do danas. Uzeli smo tri bitna kriterija - broj učenika upisanih u hrvatske škole, broj zaposlenih nastavnika i realni rast plaće prilagođen za inflaciju - svake godine od 2015. do 2024. Po ovome se zorno može vidjeti da su svi zahtjevi sindikata potpuno nerealni, neopravdani i besmisleni. Ovo je vjerojatno najbesmisleniji štrajk u povijesti.