Prosvjedi radnika, odnosno partnera digitalne platforme Wolt, dočekani su s oduševljenjem među mnogim političarima - i onima u Vladi i onima u oporbi. Vladajući neće propustiti nijednu priliku da interveniraju u tržište, a lijeva oporba se voli prikazivati kao borac protiv poslodavaca više iz ideoloških razloga. Međutim, na kraju bi to moglo završiti kobno za sve.

Što su zapravo digitalne platforme za rad? One omogućuju ljudima da se samozaposle ili, još bolje, rade drugi posao "sa strane" - onoliko koliko žele i kad žele. No, što je puno važnije - omogućuju krajnjim korisnicima dostavu ili prijevoz po povoljnim cijenama. Te platforme postoje radi korisnika, a ne radnika. One su korisne dok god ima korisnika koji vide prednosti u takvoj dostavi u odnosu na alternativu.

Ovaj vid tzv. "sharing" ili dijeljene ekonomije započeo je s Uberom koji je značajno liberalizirao tržište taksi usluga diljem svijeta, a nedugo zatim proširio se i na dostavu hrane, prijevoz stvari i druge usluge. Sasvim očekivano, uz takvu ekonomiju dolaze i problemi pojedinih radnika. Naime, među partnerima tih platformi - a to su ljudi koji odluče raditi preko njih - s vremenom mora doći do određenog nezadovoljstva. Njihov broj, naime, nije ograničen i oni su konstantno u međusobnoj konkurenciji. Kada ih postane više nego što je potrebno, past će im cijena rada i tada dolazi do nezadovoljstva. Rješenje je očito - jedan dio njih treba odustati i prijeći na neki drugi posao. Umjesto toga, oni će radije prosvjedovati vladama i tražiti da ih država nekako "zaštiti".

A država im ne može pomoći, samo što im to nitko od političara neće reći. Političari će njihove jadikovke rado saslušati i donijeti nove zakone tobože u njihovu korist, ali ti će novi zakoni i regulacije samo uništiti sve ono što je dobro s tim platformama i njihovim radom. Da skratim priču, nove regulacije će bez sumnje povisiti cijene za krajnje korisnike. Mnogi će prestati naručivati preko tih aplikacija. To će dovesti do daljnjeg pada prihoda za one koji rade preko njih i konačno mnogi će od njih ostati bez posla.

Nitko neće biti zadovoljan osim možda političara. Građanima će život opet poskupjeti ili će se morati drukčije snaći za dostavu, dostavljači će ostati bez posla ili će im se smanjiti prihodi. Kome onda treba državna intervencija?

Pogađate, ona treba samo političarima da mogu reći "Evo, mi smo donijeli novi zakon da pomognemo ovim ljudima. Vidi kako smo mi dobri!".

Kada čovjek negdje radi i nakon nekog vremena shvati da nije zadovoljan, da ne zarađuje dovoljno ili da radi u lošim uvjetima, postoji rješenje - daj otkaz i potraži drugi posao. Ako umjesto toga izabereš prosvjed pred Banskim dvorima i tražiš državu da se umiješa - onda zaslužuješ sve što će ti ta država dati. A to, vjerujte, neće biti ništa dobro.

Zato nemam ni trunke sažaljenja prema dostavljačima koji su prosvjedovali i tražili uplitanje države, kada izgube posao. Žao mi je svih onih koji bi rado radili taj posao, a neće moći jer će država postaviti previsoke uvjete za rad. I, naravno, žao mi je korisnika - kupaca koji nemaju svojih predstavnika u vlasti, za koje očito nema tko lobirati, a čine najveći dio populacije.