Predstavnici sindikata danas su napustili sastanak s ministrom rada i mirovinskog sustava Markom Pavićem na temu mirovinske reforme zato što je odbio pregovarati o snižavanju dobi za odlazak u mirovinu (koja će sada biti 67 godina) i penalizaciji za prijevremeni odlazak u mirovinu. Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, najavio je prosvjede.
Iako nitko ne voli produženje radnog vijeka, ovo je nešto što Vlada sigurno ne bi učinila da postoji bilo koje drugo rješenje. Hrvati već tradicionalno imaju jako nisu participaciju u tržištu rada i još veliku stopu prijevremenog odlaska u mirovinu, što sve negativno utječe i na dinamiku tržišta i na punjenje proračuna iz kojeg se plaćaju mirovine i sve druge socijalne pogodnosti.
Branimir Perković je na Liberalu već ranije
upozoravao kako je početkom 2017. omjer radnika i umirovljenika iznosio 1,17:1, što znači da na svakih 117 radnika ide 100 umirovljenika, a do danas se taj omjer sigurno još i pogoršao s obzirom da je takav trend još od sredine prošlog stoljeća.
Osim što zbog objektivnih čimbenika (rat) imamo veći udio umirovljenika nego druge zemlje, hendikepirani smo i većom željom za što ranijim umirovljenjem. Prema podacima
Eurostata prosječna dužina radnog vijeka građana Hrvatske je 32 i pol godine po čemu smo pri samom začelju ljestvice EU zemalja. Iza nas su samo Italija (30 godina) te Bugarska i Grčka s 32 godine radnog staža po zaposleniku. Za usporedbu s razvijenim zemljama, Šveđani rade u prosjeku 41 godinu, Danci 39 godina, a Britanci i Nijemci 38. Dakle, Hrvati u prosjeku rade 9 godina kraće od Šveđana.
Stoga su se ovakve mjere mogle očekivati, one dolaze kao pokušaj gašenja požara i spašavanja mirovinskog sustava. Međutim, bez ozbiljne reforme gospodarstva nikakva produženja radnog vijeka neće spasiti sustav koji se urušava. Država s katastrofalnim natalitetom, velikom emigracijom radno sposobnog stanovništva ne može se spasiti bez korjenitih promjena javne uprave, ozbiljnih poreznih rezova, privlačenja stranih investitora i liberalizacije Zakona o radu.
Sindikati po običaju predstavljaju najveću kočnicu svakoj promjeni, pa i onoj nužnoj. Podsjetimo, prije 6 godina sindikati su
pozivali na prosvjede protiv neoliberalizma i štednje. Da je tadašnja vlada Zorana Milanovića odlučila napraviti ono što su druge države učinile i uvesti mjere javne štednje umjesto povećavanja javne potrošnje i poreza, danas ne bi bilo produžavanja radnog vijeka. Sindikati su najveći kočničari svake promjene, oni su glavni razlog zašto se ove mjere sada uvode i bit će glavni razlog za sve ono što će tek uslijediti.
