Piše: Mislav Tolušić
12.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mislav Tolušić
12.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Hrvatski BDP raste, ekonomske situacija je sigurno bolja 2017. nego što je bila prije par godina. Naime, prije par godina hrvatski BDP je padao dok je u ostatku Nove Europe rastao; naš gospodarski razvoj je ostao u suprotnome smjeru od ostalih.
Danas Hrvatska ima rast, ali taj rast je slab u donosu na druge zemlje.
Kako god gledali hrvatsko gospodarstvo, zaključujemo da rastemo, ali ne dovoljno brzo.
Veza BDP-a i Ubera
Početkom ove godine premijer Andrej Plenković je u više navrata rekao da je Uber ilegalan. Takve izjave, naravno, podržane su od strane taksista, kojima je legalni monopol pogodovao. U ljeto vlada je na sudu tražila da se aplikacija zabrani, sud je to odbio. To je bio izgovor vladi da liberalizira taksi tržište. Da se sprema liberalizacija moglo se je vidjeti čim je Vlada odlučila sudski riješiti spor. U pravilu vlada ne rješava sporove preko suda, već donese zakone/uredbe pa onda poduzetnici trebaju rješavati svoje probleme preko suda.
Makro pogled na Uber situaciju nam govori da Vlada nema političke volje raditi velike promjene. Malo ljudi u državi podržava monopol taksista, liberalizacija tržišta je politički jako popularna, jedini tko se protivi su taksisti. Taksisti, osim što su poprilično mala skupina ljudi, nisu jako sofisticirani u svome pristupu kao na primjer sindikalisti. Dakle, Vlada je imala pred sobom jedan poprilično slabi specijalni interes, veliku podršku građana; i tek onda nakon velikih PR grešaka taksista se odlučila napraviti pravnu predstavu kako bi liberalizirala tržište.
Kako god bilo, svaka liberalizacija dobro je došla.
Ministarstvo gospodarstva i obrtništva na svojim stranicama navodi kako se provodi liberalizacija tržišta usluga. Lista provedenih mjera je duga, liberalizacija se provodi. Kada malo detaljnije pogledamo, vidimo da su promjene jako male, odnosno pokazuju da Vlada nema apetita za neku ozbiljniju liberalizaciju. Mjere koje sami provodimo su uglavnom mjere koje je lagano za provesti – elektronsko dostavljanje dokumenata, ukidanje pečata i biljega, smanjivanje regulatornih zahtjeva za brojem inspekcijama itd.
Žalosno je vidjeti da sve veće promjene koje ruše legalne monopole, kao na primjer autoškole, diktirane su od strane Europske unije. To nisu promjene koje smo sami odredili i onda proveli - autoškole je liberalizirala EU; arhitekte je liberalizarala EU; sve zakonske promjene koje smo napravili su više-manje uvjetovane od strane EU. Promjena zakona o javnim bilježnicima potvrđuje da reformski apetit ove vlade je jako malen – EU regulativa nam je nametnula da ukinemo ograničenje da samo hrvatski državljani mogu biti javni bilježnici; 2016. zakon je promijenjen i sada svaki građanin EU može otvoriti javnobilježnicki ured u Hrvatskoj. MINGO navodi promjenu zakona kao primjer jedne od mjera liberalizacije, međutim zakon i dalje ograničava broj javnih bilježnika, tako da promjena koja je napravaljena je skroz kozmetička.
Očito je da vlada nema političke volje za provedbu većih promjena. Glavni uzrok liberalizacije su zahtjevi iz EU, bez EU i ovako malena liberalizacija nebi se provela. Svaka liberalizacija je, kao i rast BDP-a, dobrodošla, ali kao što nam je gospodarski rast sporiji nego što bi trebao, isto tako liberalizacija koju provodi je svedena na minimum.