Premijer Andrej Plenković hvali se Vladinim "paketom mjera za gospodarstvo", a brojni političari predlažu i svoje mjere "kako bi pomogli poduzetnicima". Uglavnom, u prijedlozima se, uz časne pojedine iznimke, natječu u tome što bi država trebala "dati" poduzetništvu u ovoj situaciji kada brojni poslovi propadaju.

Trebalo bi ih sve podsjetiti na činjenicu da poduzetništvo nije socijalna kategorija. Socijalna država NE znači država koja financijski pomaže pojedinim gospodarskim sektorima i pojedinim gospodarstvenicima. Poduzetnici su ljudi koji riskiraju da bi ostvarili profit, to je najgrublja definicija. Budući da riskiraju, onda shvaćaju i da u bilo kojem trenutku mogu izgubiti ono što su uložili i to nije kraj svijeta.

Uslijed krize oko koronafesta, mnogi će poduzetnici izgubiti milijune, mnoge će tvrtke biti uništene. Ali također, mnoge će nove biti otvorene i otvorit će se prostor za nove načine poslovanja. Većina poduzetnika na kraju neće biti osobno u minusu jer to su hrabri ljudi koji su spremni riskirati. To su ljudi koji znaju da je propast jednog posla prilika za pokretanje nečeg novog. To su ljudi kojima nije stran polazak od nule.

Zbog čega onda njima davati državnu socijalnu pomoć u obliku novca za isplate plaća, jamstava za nove kredite, uvlačiti u dugove one koji će možda svejedno na kraju morati ugasiti firmu? Jer ako nestane potražnje, nikakav novac od države ili bankovni krediti i zajmovi neće biti od pomoći, to su mjere koje će samo odgoditi ono neminovno. U tom smislu, vladine mjere će samo još više pogoršati situaciju.

Drugi problem je taj što poduzetništvo zahtijeva jednaki tretman. To je ustavna kategorija. Znači da svi poduzetnici, sve tvrtke, moraju biti jednake pred zakonom. Vlada planira odlučivati, prema vlastitim kriterijima koji su uglavnom socijalne prirode, o tome kome će dati novac za plaće, a kome neće. I dosad smo u praksi, zahvaljujući raznim poticajima, subvencijama i vladinim programima, imali tržište na kojem poduzetnik A uplaćuje u proračun da bi poduzetnik B dobio taj novac od države; ili u kojem poduzetnika A država kažnjava zbog nepravovremenog plaćanja obveza da bi poduzetniku B oprostila sve dugove. Nerijetko su poduzetnik A i poduzetnik B u izravnoj konkurenciji.

To znači da nemamo slobodno tržište jer slobodno tržište zahtijeva jednakost svih subjekata na njemu. Kod nas je to tako samo na papiru, odnosno Ustavu, koji ne vrijedi mnogo kad šuma zakona i podzakonskih akata nisu usklađeni s Ustavom. Nove vladine mjere samo će produbiti tu nepravdu.

Političari jako teško to mogu razumjeti, ali poduzetništvo nije socijala. Ako već toliko želite dijeliti državni novac, onda ga dijelite nezaposlenima. Povećajte naknade za nezaposlene. Ali nemojte dijeliti tvrtkama.

Poduzetnicima ne treba vladina pomoć u obliku novčanih poklona niti bankovnih kredita, a još manje im treba odgoda plaćanja nepravednih i nemoralnih nameta. Oprostite, ali ne znam kako drugačije to nazvati nego nemoralom kad država prisilno zatvori neki obrt ili tvrtku da ne može poslovati i onda očekuje da taj obrt ili tvrtka uplati sve svoje obaveze prema radnicima i državi za period u kojem joj je zabranjen rad. Odgoda stvarno ne znači ništa.

Vlada bi pomogla hrvatskom poduzetništvu kad bi se manje brinula o poduzetnicima, a više o sebi. Zar se još nitko u Vladi nije sjetio naručiti stručnu analizu koja bi donijela procjene koliko će kriza ove godine utjecati na godišnji proračun RH? Trebalo bi prvo, dakle, napraviti stručnu analizu i onda se pripremiti za najcrnji scenarij pa vidjeti koliko bi država u najgorem slučaju mogla izgubiti prihoda. Jer izgubit će sigurno, samo je pitanje koliko. I onda, prema toj procjeni najcrnjeg scenarija, skresati svoje rashode. U skladu sa smanjenjem rashoda, onda smanjiti i namete odnosno ukinuti sve one koji su pretjerani.

To je sve što bi država trebala napraviti i time bi, vjerujte, najviše pomogla hrvatskim poduzetnicima. Kriza je inače sjajan trenutak za konsolidaciju bilo kojeg sustava, pa tako i države. Nažalost, nisam još vidio nijednu parlamentarnu stranku da o tome govori. Nemojte pomagati poduzetništvu, skrešite državu i radite na njenoj efikasnosti. To je sve.